Premijer Hrvatske Zoran Milanović poslao je 31. prosinca navečer novogodišnju poruku preko YouTube kanala (jubitu po naški), zaželjevši svima sve najbolje u 2013.
Dogodilo se to ad hoc snimanje sinoć kraj pozornice na koncertu Hladnog piva u Zagrebu na Britanskom trgu. Gdje su u društvu, igrom namjernog slučaja – jer volimo HP naravno – rock vlasti stajale tik do državne vlasti, ili ona do nas. Možda malo dobrih želja prijeđe i na nas? Teško, ali ipak možda.
Najveća sreća
Kako bilo, premijer je poslao poruku i mimo poruke; šef s najvećim proračunom u zemlji (gradonačelnik) Milan Bandić bio je na nastupu Prljavog kazališta na Trgu bana Jelačića, premijer Vlade odlučio se za Britanski trg.
Ispada da je najveća sreća što nam sa (na brzinu) dogovorenog koncerta Nine Badrić u Tomićevoj ulici (smještenoj kod ‘uspinjače’, taman između dva trga), nitko iz službenih struktura nije zaželio ništa, to ne bi dobro završilo kao ni Eurosong.
U biti je odlično da je premijer države došao na ovakav koncert. Poslije me netko u Klubu filmskih djelatnika, smještenom preko ulice, pitao “Kaj misliš je li nešto naučio?“. Teško da nije, čuo je svakako, jer je teško biti među pjesmama Hladnog piva i baš ništa ne shvatiti, samo je pitanje kako to upotrijebiti?
Smrzavanje s rajom
Pozitivna stvar je da su Milanović i društvo na novogodišnjem koncertu bili inkognito, ne kao gosti benda (nije došao ni u Klub filmskih djelatnika gdje smo se družili, jeli i grijali prije i poslije koncerta), nego se smrzavao s rajom, kao i s nama tijekom dvosatnog nastupa.
Iako od Zokija Milanovića više volim Zokija Subošića iz HP-a – kao i ostatak benda koji čine toliko divni i pošteni dečki da vam je kraj njih neugodno koliko su normalni i neiskvareni – bilo je pozitivno da nije bilo baš nikakve pompe; nakon posjeta klubu Pepermint neki dan, također otvorenog za ulaz svima, a ne samo njima (znači, nije bila privatna zabava kako su neki pogrešno navodili), premijer Hrvatske pokazao je da pored bedastih partija voli i rock glazbu. I to kakvu, bogme dobru. Nije baš kao Obama i Springsteen, druge su to relacije, ali čini se da ide u tom smjeru bar krajičkom oka.
Želje i pozdravi
Ljude obično zanimaju najnormalnije priče; bilo je zgodno da smo Zlatko Gall, Admir Čulumarević (direktor Starigrad Paklenica Film Festivala) i ja imali vunene kape kao i pripadnici tajne službe (mogli smo se infiltrirati), a kad je Robert Ripli iz nama omiljenog Kluba Gastronomada u ponoć otvorio šampanjac morao je dobro paziti da slučajno čepom ne pogodi premijera.
I ostale petarde i okolna praskanja nisu smetali zabavi i sve je bilo vrlo pristojno i nenametljivo, civilno čak. Bio je s Milanovićem i ministar obarane Ante Kotromanović, što znači da je Hladno pivo imalo ‘u šaci’ ključne ljude za obranu države i interesa. Ne samo za obranu nego i za budućnost, kvragu.
Najbolje u svemu bilo je ono čega nije bilo; nije bilo ni govora o penjanju premijera na pozornicu, uzimanja mikrofona i željenja toplih želja. Želje su ispunjavali i svima zaželjeli samo Mile Kekin i Hladno pivo, kako i treba.
Politika me u životu…
Bilo je divno promatrati taj (ne)prirodni odnos i situaciju u kojoj političari nisu imali glavnu ulogu (većina ljudi na Britancu nije ni znala za službena lica u backstageu), što je, moramo priznati, dobrodošla promjena spram uobičajenog reda vožnje kod nas.
Taj red (s Danicom ili bez nje) veli da su samopromocija političara i silovanje medijske pozicije, s obilatim dodvoravanjem puku između, na ovakvim mjestima redovita pojava. Pogotovo prije lokalnih izbora, da i ne spominjemo one za gradonačelnika Zagreba, gdje bi i SDP imao razloga forsirati svog kandidata (mada je, na žalost, jasno da Bandić dobiva ‘žmirećki’, nebitno je li Ostojića ili Bernardića).
No, Hladno pivo ipak je bend kojemu ne da to ne treba, nego ih nitko pametan to ne bi ni pitao. Uostalom, pjesma koja veli ‘politika me u životu uvijek pratila u stopu’ i mnoge druge, jasno pričaju njihovu priču, a i našu.
Zdravstveni odgoj i socijalni nauk
Svi koji su gledali film “Groundhog Day” (nedavno repriziran) znaju; svizac mora reći svoje o tome kako će nam biti iduće godine, jedini je problem da kod nas svizac čini se govori unatrag. I budući da nam se često čini da nam traju ne samo ‘beskrajni dani’, nego beskrajne godine, bez nekog perspektivnog pomaka na vidiku, nakon koncerta Hladnog piva barem ste bili svojski animirani da u Novoj napravite neku svoju privatnu reviziju i nešto sami za sebe.
Sami sa sobom i na svoju ruku, i tako opremljeni krenete u bolju budućnost. Čast svakome (veresija nikome), hvala na lijepim željama, ali ako si sami ne poželite/pomognete teško će vam itko drugi. Pa ni premijer koji, pozitivno, barem K-onzumira Hladno pivo.
Još da dođe i kardinal Bozanić bilo bi divno, da ne velim dirljivo. Ali teško, zato bar dao Bog da nešto pored zdravstvenog odgoja, iz socijalnog nauka Hladnog piva, uđe i u program Vlade ako (još) ne i u udžbenike…
