Predstavljamo ‘novi’ electro-trip-hop iz Londona – Glide & Swerve

1977

Britanska klupska scena ponudila nam je još jedno novo i interesantno ime – Glide & Swerve.

Skupina čiji članovi imaju izrazito zanimljivo porijeklo priprema svoje
drugo studijsko izdanje, što je, uz njihovo premijerno medijsko
predstavljanje hrvatskoj publici, bio i glavni povod ovog intervjua.

Ovaj electro-trip-hop bend, čiji je idejni začetnik Ivan Clarke, djeluje već nekoliko godina i do sada ima objavljen jedan studijski album – “Bring Back Love“. Album je najlakše opisati kao opuštajuć i sanjiv soundtrack ljetnih mjeseci, a dio pjesama možete poslušati na njihovoj MySpace stranici.

Za nadolazeće izdanje pripremaju nešto drugačije, što ni ne čudi, jer je u međuvremenu došlo do promjene članova, pa su se Ivanu pridružile atraktivne Aret Kapetanovic – pjevačica nigerijsko-mađarskih korijena te Gordana Jovković – hrvatsko-srpska pijanistica i glazbenica. Valja naglasiti i kako jednu od novih pjesama na novom albumu potpisuje Boy George, a za istu je bubnjarsku dionicu snimio Steve White.

Uz pomoć Skypea i konferencijskog razgovora, u intervjuu su sudjelovali svo troje članova – oni u Londonu, mi u Zagrebu, pitanja spremna i krećemo…Priča o Glide & Swerve započela je u Hong Kongu…
Ivan: Tako je, 2000. godine zbog posla sam se preselio u Hong Kong, no da bih ispričao cijelu priču, moram se vratiti nekoliko godina unazad. 1988. započeo sam raditi kao DJ, u razdoblju kada se pojavio acid-house, no nakon nekog vremena odustao sam od toga, odlučio posvetiti se karijeri u poslovnom svijetu, oženio se, dobio djecu…

Posao me zatim odveo u Hong Kong i za vrijeme svog boravka tamo odlučio sam organizirati nekoliko partija, kako bih učinio nešto drugačije od onoga što su drugi radili. U to vrijeme svi su organizirali partije, bilo je vrlo jednostavno dovesti svjetski poznatog DJ-a, no nitko u tom clubbing-okruženju nije producirao i izvodio glazbu uživo. Očito je da postoje bendovi koji sviraju uživo, naravno, no bila je rijetkost vidjeti nekog elektronskog izvođača da izvodi glazbu uživo.

Muziku podržava

Partiji su bili pravi uspjeh, došli smo do toga da smo organizirali tulume za 2.000 ljudi, što se u jednom Hong Kongu smatra velikim postignućem. Tada sam u jednom trenu shvatio da je to ono čime se želim baviti… Spakirao sam stvari, vratio se u Britaniju, otvorio studio i započeo sa snimanjem.

Možeš li opisati noćni život Hong Konga i usporediti s onim u Londonu?
Ivan: Postoji velika razlika. Kao prvo, klubovi u Hong Kongu su dosta maleni i ne stane mnogo ljudi. Također, kad uđete u neki od tih klubova izgleda kao da ulazite na set za snimanje video-spotova i djeluje vrlo glamurozno.

Uslijedilo je EP izdanje nazvano “This Is London”…
Ivan: Tim izdanjem sam se htio vratiti svojim clubbing-korijenima i sam naslov je zapravo poruka ostatku svijeta da je to tada bila trenutna glazba i trenutni ‘vibe’ koji dolaze iz Londona.

Prvi album je snimljen u nešto drugačijoj postavi od ove danas.
Ivan: Snimljen je s vokalisticom koja se nažalost iz privatnih razloga morala vratiti u SAD i tada je započela potraga za novim članovima benda. Imao sam sreće što sam upoznao Gordanu i Aret.

Aret: Kada smo se mi pridružile, Ivan je već imao objavljen album “Bring Back Love”, koji je odraz njega. Ono što se sada događa je da Gordana i ja unosimo nešto novo u zvuk i glazbu Glide & Swerve, pa neće biti čudno što će zvuk biti možda malo drugačiji od prijašnjih izdanja.

Što možemo očekivati od drugog albuma?
Aret: Sigurno da se može očekivati više utjecaja live glazbe, kako bismo i sam album kasnije mogli što bolje izvoditi uživo.

Ivan: Za razliku od prvog albuma, koji je bio više okrenut samoj glazbi, na ovom drugom će biti znatno više vokalnih dionica i lyricsa, da tako kažem…Ono što želimo postići s pjesmama je stvoriti ’emocionalni vrtlog’ kroz koji svatko od nas prolazi tijekom života. Nadamo se da će album biti objavljen krajem srpnja, početkom kolovoza…

Neke pjesme ćete izvoditi i na hrvatskom…
Aret: Da! Razmišljamo o tome da jednu pjesmu u potpunosti prevedemo na hrvatski i zatim je izvodimo na hrvatskom, kada ćemo nastupati pred vašom publikom. Jedan dio toga je već snimljen…

Jesi li imala problema sa svladavanjem hrvatskog jezika? (smijeh)
Aret: Nije bilo teško, sviđa mi se kako vaš jezik zvuči, no još uvijek se mučim sa slaganjem rečenica…(smijeh) Jedna prijateljica, koja je Hrvatica, me htjela naučiti abecedu, no sve se zakompliciralo kada smo došli već do trećeg slova – c, i kada mi je objašnjavala da postoji i ‘c sa kvačicom’ i onda se to drugačije izgovara…Tada sam odustala od abecede (smijeh) No moram reći da je vrlo ugodan i egzotičan osjećaj pjevati na hrvatskom.

Na novom albumu će se također naći i pjesma koju je napisao Boy George.
Ivan: Boy Georgea smo upoznali nedugo nakon što je izašao iz zatvora, putem našeg menadžera. Čuo je pjesmu koju smo mi snimili i ustanovilo se da ta pjesma odlično odgovara tekstu pjesme koju je on napisao za vrijeme boravka u zatvoru.

Riječ je o pjesmi “Pentonville Blues”, koju je George već predstavio i izveo uživo. Naravno da smo za vrijeme snimanja morali promijeniti neke stvari i prilagoditi je našem zvuku. Nadamo se da ćemo je već u travnju objaviti kao prvi singl. Također, u toj pjesmi nam se pridružio i Steve White, vrlo cijenjeni bubnjar koji je svirao s Paulom Wellerom.

S kojim biste još izvođačima voljeli surađivati?
Ivan: Hm… djevojke, što vi kažete?
Aret: Sa svima! (smijeh). Nas troje smo dosta različiti i na svakog od nas su utjecali različiti glazbenici, tako da kad su u pitanju suradnje, otvoreni smo za sve opcije.
Ivan: Osobno bih volio surađivati s glazbenicima i izvođačima koji nisu svjetski poznati i na taj način stvoriti s njima nešto uzbudljivo i zanimljivo što će ih predstaviti široj masi.

Kako gledate na trenutni glazbeni trend povratka u 80-e i recikliranje electro-synth-popa?
Ivan: Priznajem da nas ne vidim u tome…To razdoblje je iza nas, proživio sam te 80-e i ne želim se vraćati. (smijeh).

Aret: Zanimljivo je vidjeti sve te glazbene stilove kako se stalno vraćaju i u biti vrte u krug. Događa se da čak i kada se ‘stvori’ novi žanr, pojave novi zvukovi, svi to počinju kopirati umjesto da se krene dalje u potrazi za nečim novim.

Ivan: I mi sami smo pod utjecajem raznih izvođača, žanrova, glazbenih perioda, pa čak i različitih kultura – no to ne radimo namjerno da bismo zvučali kao netko prije…

Gordana, nadam se da ti nećeš na glazbu benda utjecati s turbo-folk zvukovima naše regije…(smijeh)
Zasigurno da neću (smijeh). Ono što se događa na balkanskoj sceni je da upravo te ‘folk-zvijezde’ utječu na čitavu kulturu, što ne smatram dobrim…Stoga mi je drago da s ovim bendom radim i stvaram nešto drugačije, i vjerujem da će to ljudi prepoznati i cijeniti kvalitetnu glazbu.

Kada su u pitanju glazbeni festivali, imate li svoje favorite? I postoje li već naznake gdje bismo vas mogli čuti i vidjeti ovo ljeto?
Gordana: Jako mi se sviđa jedna ideja za festival na plaži, koji bi se trebao održati u Hrvatskoj. Vjerujem da bi se naša glazba odlično uklopila u to okruženje…Također, voljela bih da nastupimo i na ovogodišnjem EXIT-u, trenutno smo u pregovorima tako da još ništa nije službeno.

Aret: I Sziget festival nam također djeluje vrlo interesantno…Bilo bi savršeno srpanj i kolovoz provesti na tim spomenutim festivalima.

Ivan: Molimo vas, bukirajte nas (smijeh).

Što slušate u posljednje vrijeme? Imate li preporuku za neki zanimljivi bend ili album koji bi vrijedilo poslušati?
Ivan: Uh…morao bih razmisliti o tome…Zapravo, u posljednje vrijeme dosta slušam The Big Pink i vrlo su zanimljiv bend, sviđa mi se njihova fuzija tradicionalnog indie-benda s elektronskim utjecajima.

Aret: Volim čuti i poslušati nove stvari i nove izvođače, no kada su u pitanju albumi i detaljno preslušavanje, uvijek se vraćam starijim stvarima koje obožavam, kao što su primjerice Massive Attack.

Gordana: Vrlo slično kao i Aret, također se volim vratiti starijim izdanjima i bendovima koji su utjecali na mene. U posljednje vrijeme nisam impresionirana niti jednim novim albumom. Mislim da danas više-manje svi kopiraju jedni druge, nažalost. Obožavam dobri stari jazz, obožavam Franka Sinatru…

Michael Buble je poprilično dobar u kopiranju Sinatre…(smijeh)
Gordana: O da, njega obožavam, presladak je…(smijeh)
Ivan: Evo i odgovora na ranije postavljeno pitanje – sad znamo s kim bi Gordana voljela surađivati. (smijeh).

Kad biste mogli obojiti vašu glazbu, koje boje biste odabrali?
Ivan: Wooow, koje pitanje… oduševljen sam.
Gordana: Odabrala bih zlatnu boju.
Ivan: Ma ne zlatnu…
Gordana: Da, zlatnu – Ivan, to je moje mišljenje! (smijeh)

Aret: Hm, odabrala bih morsko-plavu, zbog tog osjećaja mirnoće koji volim kod glazbe…
Ivan: Još uvijek razmišljam…(smijeh) Moram priznati da kada završim sa snimanjem neke pjesme, da je vizualno obojim…tako je “Falling” bila crna, dok je “And I Smile” bila plava… Ma odabrao bih sve boje (smijeh).

Muziku podržava