Da nije tragično bilo bi nezamislivo. No ipak, sve je to zamisliva i tmurna istina. Sisački HDZ u predizbornu kampanju utrčao je oštrim faulom, krenuvši ne na probleme koji nas svakodnevno tište, nego na ‘crnce’ i darkere kao simbole lošeg, najgoreg čak.
Svi vi koji ste mislili da su nam najveći neprijatelji jugokomunisti, domaći izdajnici, nevjernici, europske zavjere i slične nemani – a ne loš životni standard – bili ste u pravu. Ali ne sasvim; naime, pored navedenog najveća prijetnja su nam ‘crnci’ i darkeri, a tek potom komunisti, pa Laibach, na koje sugeriraju zvijezda, srp i čekić u tamnoputoj ruci predizbornog plakata, spram križa u bijeloj.
Poruka dizajnera Igora Kelčeca – inače dizajner omotnica CD-a, nekadašnjeg prijatelja Johnnya Štulića, što nema nikakve veze sa Štulićem koji bi ga se zbog ovoga možda odrekao – jasna je i ne morate čitati između redova da biste shvatili; svi vi poklonici soula, rhythm and bluesa i funka, a pogotovo hip-hopa, Jamesa Browna i kasnije Marilyna Mansona – gorite u predizbornom paklu!
Stavimo šalu nastranu
Mogli bismo reći stavimo šalu nastranu, samo ovo nije nikakva šala. Ovo je ozbiljna politička akcija, poruka i plakat za plakat jedne od najvećih političkih stranaka u Hrvatskoj. I nemojte sad molim vas da krene priča kako netko ima nešto protiv HDZ-a, protiv hrvatske samostalnosti koju potkopavaju svi mogući, uključujući i afričke žirafe u zagrebačkom zoološkom vrtu.
Ovdje pričamo o običnoj – pardon, neobičnoj – sramoti da su ovakvi zlokobni plakati mogli ugledati svjetlo dana danas i ovdje. Kao kad netko u selu oboji kuću u jarko-ljubičasto a nitko mu ne veli da je bedak bez ukusa, tako se i u HDZ-u nije našao nitko da veli ‘možda ovo nije okej’.
Staviti 2013. na predizborni plakat ruku tamnoputog čovjeka u ovakvom kontekstu ‘lošeg’, kao opreku velikom bijelom slonu od nekog idejnog začetnika i grafičkog realizatora u štabu HDZ-a Siska, može samo netko životno nepismen. I to totalno. Plus opasan. Pa onda još veselo napisati ‘Za sigurno sutra!’ (?!). A ni darkerima nije lako, jer svi ste vi isti, tj. ‘tamni’. Ni heavy metalci neće proći bolje idući put, punkeri su ionako već u paklu.
Je li Hitler bio u pravu?
Ima Sisak najbolji jazz klub u državi, klub Damira Kukuruzovića, ima i The Bambi Molesters, ali ima i lokalni ogranak HDZ-a. A neki u njemu samo su čekali rasvijetliti glavnu enigmu s početka 21. stoljeća; je li Hitler bio u pravu kad je davno ustvrdio da su Arijevci superiorni ostalima, a naročito onima tamnije boje kože? I treba li se tih ‘tamnijih’ bojati zbog nečega?
Izgleda čudno pitanje, ali dobro razmislite pa si odgovorite potiho ili na glas. Jer to je glavna razlika. Nećemo sad o ostalim skrivenim detaljima, ovi se ipak jasno vide. Boja kože i boja kose, a sve je dakako ‘dark’, sumnjivi su kao i glazbeni ukus.
I jesu li ‘crnci’, i oni slični njima, zatrovali glazbenu sliku suvremenog svijeta u koji je nakon Mozarta, Beethovena i ostalih stigla neman soula, bluesa, pa potom i ‘darkera’? Tako si mali Ivica, pardon Igor Kelčec, zamišljaju političku apokalipsu na plakatu.
Crnci-darkeri
Pretpostavljam da su naručitelj i dizajner plakata lokalnog HDZ-a Siska (za vjerovati je da niti u HDZ-u nisu svi isti) pomislio da crna ruka automatski u idućoj etapi genetskog razvoja i Darwinove teorije evolucije društva dovodi do ‘darkera’?
Kvragu, pa i darkeri su tamni kako im i ime veli, zvuči logično da su nastali od ‘crnaca’? Uvjerili smo se u zadnje vrijeme koliko domaći političari loše barataju engleskim jezikom pa ni ovo nije čudno, mada je do sada najstrašnije.
Propala Einsteinova teorija
U svakom slučaju za pretpostaviti je da su ‘crnci’, a o njima se ovdje radi, spram velikih i bijelih Hrvata – a prema naputku Ruže Tomašić i koalicijskog partnera u Sisku – ‘gosti’ u Hrvatskoj. Nije im ovo Afrika, niti ona Dina Dvornika, pa neka se to i vidi. Predlažem stoga da tiskaju male replike/razglednice ovog jedinstvenog propagandnog čuda, te da ih Ruža Tomašić ponese u Europski parlament i da na prosudbu.
Za ovakav plakat čovjek mora biti ne samo nesvjestan situacije, vremena, prostora i prostorvremena, te Einsteinove kvantne teorije, nego i ozbiljno zločest, rekli bismo zao. Uz ovakvu uvredljivu huškačku poruku i onaj križ potamnio bi od srama u ovakvoj ruci.
Stvar ukusa?
Paradoksalno, iste one ćudoredne i bogobojažljive snage koje su se pred par mjeseci zgražale nad provokativnim, pa zabranjenim, ali grafički inventivnim Gavellinim plakatom za predstavu “Fine mrtve djevojke”, nisu zucnule niti riječi protiv ove sramote. Dapače, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko benevolentno je objasnio da ‘što se tiče sisačkih plakata, meni su oni u redu. Šalju jasnu poruku, a ne govor mržnje (…) Estetika plakata mogla je biti duhovitija i ljepša, ali to je već stvar ukusa’, i time i posljednjeg optimista uvjerio da nema mjesta optimizmu i ukusu.
Da ne bi sve ostalo samo na dalekim ‘crncima’, na predizbornom letku HDZ-a našlo se mjesta za darkere, ili pripadnike gothic-rock supkulture unutar prijeteće zvijezde, onako kako ih vide neuki; kao sasvim jasan simbol sotonizma po kojem je, kvragu, rock glazba ionako najpoznatija. Stoga, i mladima treba reći što ih ide i kojim smjerom krenuti.
Ono za što se odnedavno u Manchesteru sudski goni za govor mržnje po vjerskoj i rasnoj osnovi – slava Madchesteru – kod nas neki doživljavaju kao zgodan predizborni adut i dobar ideološki štos.
To nam otprilike govori gdje smo, ali niti ovakvi plakati ne mogu vas pripremiti na stvarnu činjenicu gdje smo i što smo. Naime, mi smo u (barem) devetom krugu medijskog predizbornog pakla i s ovakvim paklatima, pardon plakatima, bolje vam se pripremiti na najgore.
Nepobitna je činjenica da ‘crnci’, darkeri, alternativci i ljevičari, kao u nekim davnim vremenima, odsad mogu očekivati batine po Sisku i okolici. Ako mislite da pretjerujem pogledajte dobro plakate još jednom pa sami prosudite…
