Pjesme za nedjeljno jutro

Proljeće je stiglo, oblaka je (uglavnom) sve manje, a sve je više prilika da u dane kad nemamo zov najdraže nam budilice odspavamo još koju rundu… ili ostanemo u krevetu i slušamo muziku… samo je pitanje je li to stadij:

a) želim se okrenuti na stranu i polako se buditi
b) želim vidjeti sunce i prirodu
c) želim muziku i kavu
d) želim muziku i seksDakle, krenimo redom…Za polagano buđenje
The Velvet Underground – “Sunday Morning“
Jedne noći sa subote na nedjelju, dvojica mangupa sa zadivljujuće sjajnim očima bjesomučno zvone svom starom kolegi s fakulteta. Supruga mu se bijesna razbuđuje i pita tko je to. On otvara vrata, i uopće ih ne shvaća što pričaju, samo primjećuje da imaju gitaru i da su neuobičajeno živahni za nedjelju u tri ujutro. Zapravo, neuobičajeno su živahni za bilo koje doba dana. Neshvaćeni u svojim idejama, dinamični dvojac s gitarom odlučuje otići dalje. Tumaraju gradom satima, gledaju kako sviće, kako ljudi idu u crkvu u nedjelju ujutro, a njihova doza amfetamina pomalo prestaje djelovati. Događaj možda i ne bi bio toliko bitan da ga dvojica prijatelja Lou Reed i John Cale nisu odlučila ovjekovječiti u pjesmi koja otvara antologijski album prvijenac grupe Velvet Underground i koja je po karakterističnoj dobi dana dobila ime “Sunday Morning”. Rijetko koja pjesma može tako zavarati slušatelja što da očekuje od albuma kao što to čini “Sunday Morning”: kombinacija Reedovog šapta te Caleove čeleste i viole odvodi stvar u doslovno meditativne vode. Ostatak legendarnog prvijenca nazvanog ‘Banana’ brutalan je, silovit, razvratan i uklet, kao da očajnički i pod svaku cijenu traži mirnoću ugođaja prikazanu u “Sunday Morning”.The Beatles – “Here Comes The Sun“
Priča kaže: krajem šezdesetih jedno je proljetno jutro počelo burno za George Harrisona. Bježao je u ured na poslovni sastanak korporacije Apple. Nekoliko tjedana prije tog jutra pao je s ‘travom’. U bendu je situacija bila kao među kumicama na placu. Unatoč sjajnim pjesmama, na albumu je mogao dobiti mjesta za maksimalno dvije. Negdje po putu mu se smučilo od cijele priče, pa je u maniri nestašnog školarca umjesto na sastanak produžio do svog prijatelja Erica Claptona. Sjeo je u vrt, dograbio gitaru i počeo sviruckati varijacije D-dura. Sunce je izlazilo, a tada bezimena pjesma dobila je naziv “Here Comes The Sun”. Pjesma je objelodanjena na posljednjem albumu The Beatlesa, “Abbey Roadu”, a pozorni slušatelj može primijetiti da je akustika gitara i gudača obogaćena tadašnjim zadnjim krikom mode: Moog synthesizerima. John Lennon nije bio prisutan na snimanjima pjesme, jer se oporavljao od posljedica prometne nesreće. Lou Reed – “Perfect Day“
Pomalo je paradoksalno da je jedna neurotična, nemirna i mušičava osoba kao što je Lou Reed mogla napisati toliko pjesama gotovo ljupkog i umirujućeg ugođaja: osim “Perfect Day” i “Sunday Morning”, tu su još “I Found A Reason”, “Satelite of Love”, “Pale Blue Eyes”… Kao što je “Sunday Morning” u kontradikciji s albumom na kojem se originalno našla, tako je i “Perfect Day” kontradiktorna sama sa sobom: je li to meditiranje nad uzimanjem teških droga (stvar je s iznimnim efektom korištena u filmu “Trainspotting”) ili jednostavna ljubavna pjesma? Originalna vokalna izvedba Lou Reeda, uz produkcijsku asistenciju Micka Ronsona i Davida Bowiea ne ostavlja mjesta niti cinizmu, ni aroganciji (možda je Lou u to doba iskreno volio jedino heroin?). Prethodnu pjesmu i “Perfect Day” su na svojim koncertima, i to jednu za drugom, povremeno svirali U2. Badfinger – “Day After Day“
Ako je itko tražio britanske pandane grupe EKV (u smislu zle sreće i niza tragedija), neka upozna power-pop grupu Badfinger: otkrili su ih The Beatlesi (svirali na solo-pločama Lennona, Harrisona i Starra), potpisali su za Apple, McCartney im je dao prvi hit, napisali su “Without You” (hit za Harrya Nilsona, Mariah Carey i Valentinu Hasan pod imenom “Ken Lee”), preuzeo ih je pohlepni menadžer, nakon čega slijede sulude turneje, sudski procesi, suicid glavnog autora Petea Hama, okupljanje preživjelih članova, pa suicid basista Toma Evansa, tavorenje u poluanonimnosti…“Day After Day” također je bio jedan od hitova za Badfinger, obogaćen slide gitarom svojevremenog mentora George Harrisona, klavirom Leona Russella te produkcijom Todda Rundgrena. Emotivni vokal Petea Hama čini savršeni balans između izražavanja osjećaja i suzdržanosti, a one dvije sekunde gdje pjeva falsetom dovoljne su da se čovjek naježi. Rod Stewart ovu je pjesmu obradio na jednom od svojih kasnijih, zapravo nebitnih albuma.The Who – “Blue Red And Grey”
Cmoljavi vokal, ukulele, malo truba, “And I Love Every Minute of the Day”. I šmokljani imaju svoje nedjeljno jutro.Želim sunce! (povratak u sezonu 1965.-66.)
Lovin’ Spoonful – “Do You Believe In Magic?“Bonus je vrištanje curica i ‘plesni pokreti’ članova benda. The Beach Boys – “Wouldn’t It Be Nice“
Kao i “Sunday Morning”, tako “Wouldn’t It Be Nice” daje krivu sliku o albumu kojeg otvara: “Pet Sounds” The Beach Boysa festival je depresije i introverzije, umilnih harmonija umotanih u ispovjedne tonove, a “Wouldn’t It Be Nice” je sve suprotno od toga – proslava tinejdžerskih fantazija i čarolije preplavljivanja ljubavnih emocija.Sagittarius – “My World Fell Down“
Svijet se raspao, ali sunce je zasjalo. Sunshine pop is not dead! Na albumu “Present Tense” Curt Boettscher, studijski perfekcionistički manijak, multiplicira svoje glasove skupa s Garyem Usherom. Na ovoj pjesmi Gary Usher u pomoć je pozvao svog davnog suradnika Briana Wilsona i prekaljenog studijskog glazbenika i Beach Boya Bruce Johnstona, te se bez problema evociraju klasične harmonije vječnih momaka s plaže.

Zašto ovo nikad nije bio hit? Curtov i Garyev Sagittarius nije bio bend nego produkcijski projekt, jedina promocija bila je svirka uživo, a riječ se sporo širila. Nemogućnost pokrivanja troškova (uz poslovični perfekcionizam) odvela je Boettschera da se bavi opskurnim projektima.

The Byrds – “Feel a Whole Lot Better”
Dakle, i antiromantici mogu uživati u nedjeljnom jutru. Naravno, autor i glavni vokal pjesme Gene Clark po svojoj je strukturi ličnosti bio lik iz romantičnih vremena – boemčina od glave do pete i beskrajno nespreman za bilo kakvu slavu ili velika očekivanja. Clark je na ovoj pjesmi zaradio prvu ozbiljnu lovu (kolega mu iz benda Roger McGuinn: “Gene si je kupio Ferarrija, a mi ostali jedva smo spajali kraj s krajem”), a dalju lovu je zarađivao nešto teže.

Alkohol, droge, krive žene (preko 10 godina je hodao s dilericom!) i još gore poslovne odluke dovele su Clarka do ozbiljnih zdravstvenih problema. Na ovoj snimci Clark je mlad i zdrav, u ranim dvadesetima, i jedino što je problem je frizura… Da je barem to bio i najveći problem…

Umjesto kave (ili za kofeinske ovisnike – uz jutarnju kavu)
Stevie Wonder – “We Can Work It Out“
Najbolja obrada bilo koje pjesme The Beatlesa svih vremena.

Usnjak, funky ritam, zarazan klavijaturistički uvod – i ajmo! Work out, Stevie, work out!

U2 – “A Beautiful Day“
Dobrodošao povratak klasičnom rocku nakon pomalo hermetičke techno faze za U2.

Staccato klavijature, malo psihodeličnog ‘zujanja’, višeglasje i whoovski refren – dobitna kombinacija za najbolji power-pop hit na razmeđu tisućljeća.

Ryan Adams – “New York, New York“
I ova stvar duguje nešto grupi The Who, a sam njen uspjeh više nesretnom spletu okolnosti.

Spot je sniman nekoliko dana prije terorističkog napada na New York.

Za jutarnji seks
Al Green – “Let’s Stay Together“
…za predigru…

Marvin Gaye – “Let’s Get It On“
Blizu je bila i “Sexual Healing”, ali kad čovjek lijepo kaže “Let’s Make Love Tonight”, onda nema smisla stavljati stvar za nedjelju ujutro.

Sly and The Family Stone – “I Want To Take You Higher“
Nekadašnji funk wunderkind i duhovni otac Princea, Sly Stone, u nastupu života na Woodstocku i na svom kreativnom vrhuncu karijere. Sljedeća ploča “There’s A Riot Goin’ On” donijet će Slyeve depresivne misli na vidjelo (definitivno remek-djelo!), a na ploči “Fresh” Sly će zadnji put inspirirano slagati funk stvari.

“Small Talk” iz 1974. još će držati glavu iznad vode, a ostalo će otići s vodom niz školjku (nažalost!). Šteta što već skoro četiri dekade nije napravio poštenu ploču… A što ako “I Want To Take You Higher” nije dovoljno visoko? E, pa idemo još jednom, ovaj put s eksplozivnom Tinom Turner u glavnoj ulozi.

Ike and Tina Turner – “I Want To Take You Higher“

Dakako, ima još pjesama i različitih jutarnjih ugođaja. Recimo, ponedjeljak ujutro je također donio sijaset pjesama, malo drugačije atmosfere.

Također, u ovom popisu zaboravljeno je triježnjenje (ima ga u country hitovima), jutarnji mamurluk (Kris Kristofferson – “Sunday Morning Coming Down”), osjećaj lakoće (The Commodores – “I’m Easy”), plakanje opće prakse zbog dosade (Morrissey – “Every Day Is Like Sunday”) prekidi, kriza identiteta zbog zvonjave (Parni valjak: “Ljubavna” s riječima “Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam?”)…