Bilo kuda, bez PDV-a nikuda; taman kad sam pred dva tjedna napisao da Slavko Linić i Zdravko Mamić nisu najveće ‘zlo’ koje nam se dogodilo, obojica su – poslužimo se nogometnim rječnikom – atraktivnim potezima ‘proigrala’ okrutnu nam stvarnost i među glavne vijesti doveli stare rasprave.
Mamićeve prozivke ministra sporta ‘Srbina’ sasvim su lijepo legle pred jučerašnju nogometnu utakmicu Hrvatska-Srbija, pa nije čudno da se skandiralo to što se skandiralo kad su divljaci dobili Mamićev šlagvort i ‘amen’. S druge strane, još jedna press-konferencija održana u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u povodu visokog PDV-a na koncertne ulaznice pokazala je Linićev utjecaj na sumrak domaćeg koncertnog poslovanja.
PDV i udrugama
Nisu Linić i Mamić isti ni po značaju ni po ulogama, ali veže ih barem nešto; naime, Mamić i Dinamo kao Udruga građana do sada nisu morali plaćati PDV što je bio predmet mnogih sporova. Trpaš u džepove zaradu od transfera igrača, dobivaš dotacije od Grada Zagreba (znači, od svih poreznih obveznika) a ne moraš plaćati porez? Kao u Crkvi, rekli bismo.
Od sada je drugačije, hrvatska Vlada odlučila je da od ove godine i udruge moraju plaćati PDV od 25% na prodaju ulaznica, pa je među prvima otkazan festival Burning Sea koji se trebao održati od 5. do 8. lipnja na poluotoku Puntamika kod Zadra. Organizatori su u projekt krenuli s drugačijim kalkulacijama i sad im to postaje neizvedivo.
HNK, Lisinski i Crkva
Priča je puno dulja od ovog zadnjeg ‘čavla’ koji je Ministarstvo financija zabilo u već pritvoreni koncertni lijes, odbivši preporuku Ministarstva kulture da se smanji PDV na koncertne ulaznice. Treba reći, opasno visoki PDV od 25 posto. Radi pojednostavljenja priče treba reći i da taj PDV nije isti za vrlo slične poslove organizacije koncerata, jer postoje goleme razlike ‘po žanrovima’.
A razlike su stopostotne; recimo, na organiziranje koncerata ‘klasike’ se ne plaća PDV, dok na popularnu glazbu eto nameta. Budimo konkretniji, za koncerte programe klasične glazbe u dvorani Vatroslava Lisinskog ili u bilo kojem HNK-u uopće se ne plaća PDV na ulaznice, ako su organizatori Koncertna direkcija Zagreb ili HNK.
Razlika drastična
Ako te koncerte organiziramo vi, ja ili netko treći, platit ćemo 25 posto od prihoda ulaznica i na ‘klasiku’. Budimo najkonkretniji; HNK koji je godišnje dotiran s oko 70 milijuna proračunskih kuna, pitanje je koliko ima gledatelja, tj. prodanih ulaznica, ne plaća PDV na ulaznice.
Rekli bismo isto kao ni Crkva na svoje prihode, oni su zakonski izuzeti, mada su svi financijski potpomognuti od države. Sve to u doba proklamirane tržišne ekonomije. No, ovdje nije riječ o tome da zakon dopušta to i to (pa ga možda treba mijenjati), ovdje je problem da su uvjeti rada i porezne obaveze za neke drastično različiti, ali i protiv EU zakona.
PDV na Mozarta
Čini se da u našoj provincijalnoj kulturi političari i malograđani obuku kravate i onda je to – to, trk u HNK ili Lisinski, zaboravivši pritom da su Mozart & co. bili punkeri svoga vremena, i to kakvi, puno veći od ovih današnjih. Da su mogli i njima bi nekadašnji vlastodršci lupili PDV. Istom logikom, za 200 godina vjerojatno ćemo u Lisinskom bez PDV-a gledati ‘rock klasiku’.
No, manimo ukuse i ovdje nebitne rasprave o umjetničkim vrijednostima, jer tu se radi samo o goloj činjenici da ni EU, u koju tako dično ulazimo, ne dozvoljava ovakvu diskriminaciju među glazbom. Kod nas ima puno diskriminacije na svim frontovima pa je ovo samo još jedna, i još jedan dokaz da u tu EU zapravo ne spadamo. I da ne nabrajamo koliki je PDV na koncertne ulaznice u susjednim i EU državama; najčešće od 4 do 8 posto.
Tko tu koga jebe?
Cijela priča oko PDV-a na koncertne ulaznice zadnjih dana pokazuje kakav je odnos domaćih ‘financijaša’ prema stimulaciji kulture, selektivnoj stimulaciji. I svi se opet kunu da smo tržišna ekonomija. Ponovimo suštinu problema; iako zakoni EU ne dozvoljavaju diskriminaciju prema glazbenim žanrovima – zdravo seljački rečeno, stopa PDV-a mora biti ista za ulaznice za sve koncertne sadržaje – situacija kod nas je drugačija.
I svi se pritom kunu da ulazimo u EU kao uređena država. U nečemu malo manje, u nečemu malo više.
PDV kao Sveto pismo svake Vlade
No, činjenica je da je 22 posto PDV-a bilo Sveto pismo svake Vlade, od ministarstava Ivana Šukera na dalje i bliže. U dvadeset i nešto godina postojanja samostalne Hrvatske svaka Vlada, među kojima najviše onih HDZ-ovih, imala je maćehinski, pogromaški odnos prema glazbi.
Od pokušaja zatvaranja Jabuke na dalje, animozitet prema prefiksu ‘rock’, ali ne i pop, bio je javna tajna. Sa skorašnjim ulaskom u EU činilo se da organizatori koncerata, posljedično i glazbenici koji sviraju, imaju jak adut u rukavu (u vidu EU regulativa), ali je preporuku Ministarstva kulture o smanjenu PDV-a na koncertne ulaznice, Linićevo Ministarstvo hladno odbilo.
Ubiranje love
I zabole ih za EU i sve tlapnje o financijski uređenoj državi. Uvijek će se naći mjesta za fiskalne blagajne, jer država ubire lovu za budžet. Možda i ispravno, ali uvijek će se naći mjesta i za crkvene kafiće (poput onoga ispred župnog ureda u Prečkom) gdje se prodaje alkohol a nema ni fiskalne blagajne, jer se ne moraju baviti sitnicama kao svi drugi.
Uvijek će se naći mjesta za astronomski PDV na koncertne ulaznice, jer država ubire lovu, mimo aktualnih EU propisa, ali koga briga osim vas koji plaćate ulaznice i organizatora koncerata koji u startu moraju odvojiti 40 i više posto prihoda od ulaznica za sve namete koje moraju podmiriti.
Alkohol kulturno dobro, koncerti ‘šund’
Pitanje je bi li cijene ulaznica zaista pale da ‘padne’ PDV, ali vrijedilo bi probati. Nisu pala ni cijene kruha, mlijeka i kave iako je PDV snižen. I razne glazbene udruge znale su smušeno i nekoordinirano djelovati godinama i ne izboriti se za svoje cehovske interese kao neke druge branše. I načini na koje se izbjegavalo plaćati ogromne namete registriranjem ili preregistriranjem tvrtki bio je izlaz, dok i taj izlaz nije ‘začepio’ Linić, ali pritom se otišlo u drugu krajnost.
Budimo realni, dakako da je državi u interesu da svi uredno plaćaju porezne obaveze i to nitko ne dovodi u pitanje, ali je besmisleno da porez na kulturne manifestacije poput koncerata bude više nego dvostruko veći od poreza ugostiteljima. Ispada da je alkohol kulturno dobro a koncerti ‘šund’.
Franjo Tahi i dobro štivo
Mogli bismo u šali reći da je Franjo Tahi spram ovoga bio socijalno osjetljiv prema svojim kmetovima. Glazba je kod nas u nepovoljnom položaju do te mjere da su se i CD-i počeli objavljivati uz knjige, jer knjige do nedavno nisu podlijegale obavezi plaćanja PDV-a. Pa je izdavačima koji puta bilo lakše izdati prijatelja i CD uz dobro štivo. Ni na kino ulaznice se nije plaćao PDV, super, ali im se od Nove godine i micanja ‘nulte’ stope PDV-a stavilo 5% poreza. Ugostiteljskim uslugama stopa PDV-a smanjena je s 25 na 10 posto, ali su koncertne ulaznice dobile maksimalnu kaznu.
Nekoliko puta tijekom godina pisao sam o tome, kao i drugi, ali ništa se promijenilo nije, a kako vidimo ni sada. Dapače, PDV je od početka godine s 22 povećan na 25 posto. Znači otkazan je festival Burninig Sea, mada cijela situacija puno više podsjeća na burning mind; tj. adio pamet, hello PDV…
