Paul McCartney sinoć je na bečkom Prateru održao sjajan koncert. Budući profesionalci fotkaju prema naprijed, mi amateri moramo unazad, na zadnja vrata, ali da me netko pita kako je bilo rekao bih baš kao na ovoj fotki; beskrajno šareno i veselo, žanrovski, emocijama i bilo kako.
Pustimo budalaštine tko je bio bolji, The Beatlesi ili Stonesi, to su pričice za staru djecu. Danas je bitno ovo danas, pa i mladoj djeci koja su napunila stadion, gdje je Macca s doista briljantnim bendom održao pravu lekciju i retrospektivu, ne samo sebe samog nego i povijesti rocka.
Da mu pozavide mnogi
Kao da ste usput slušali i retrospektivu britpop bendova unatrag 20 godina, jer čini se nema nikoga tko se nije ‘naslonio’ na njega (i Johna dakako). Zato, ne da nije bilo nostalgično na Prateru, nego suprotno, bilo je upravo vrlo suvremeno, da mu pozavide mnogi. I moderno, jer to što je on napisao, pa odsvirao s bendom u grotlu stadiona, zvuči kao bogom dani omjer suludo dobrih pjesama i maestralne izvedbe.
Ali ponavljam, bitna je vitalnost; 2 sata i 45 minuta punokrvne, sofisticirane i energične svirke, 39 pjesama za žile rezati i energetski naboj na razini bilo kojeg benda danas; nema govora o spuštanju kriterija, spektakl u svakom pogledu, McCartney radi kao da ima 52. godine, što mu se i vidi na računu u banci.
Sve je lako i kad nisi mlad
Volim ja ove pametne glazbenike koji ostare još mladi pa se ne miču po bini nego filozofiraju sa 26 godina, ali ima nešto u ovima koji s puno godina na grbači rade kao da ih vrijeme ne jebe. Pa pokazuju da je sve lako i kad nisi mlad. Svaka čast, jer, što je najbolje, upravo su oni ‘izmislili’ to rock-vrijeme u kojem i danas živimo, pa nije krivo reći da ti se s nekima od njih povijest ‘vrti’ pred očima. U slučaju McCartneyeva koncerta u vrlo jakom kolor-filmu, s nekim elegantnim crno-bijelim dijelovima.
A jednako je dobro što neki od njih, pa i McCartney, ne zloupotrebljavaju tu povijest. Dapače, McCartney je pametan čovjek i ima mjeru, a bogme i zadnjih desetak i više godina rada s odličnim albumima i besprijekornim koncertima pokazuju da shvaća da je nakon odlaska Lennona i Harrisona priča ostala na njemu.
Izmislio planet pop-kulture
A to je vrlo ozbiljna priča i McCartney jasno pokazuje svijest da ju želi predstaviti kako treba. Uostalom, i nedavne svirke s Daveom Grohlom ili Springsteenom, da ne spominjemo sve druge, pokazuju da sve generacije ‘odgovornih’ glazbenika shvaćaju McCartneyev značaj i ulogu.
Ali cijela ta priča o ogromnom značaju, talentu i utjecaju na planet pop-kulture unatrag pedeset godina ne bi imala sretan završetak da, ponavljam, McCartney danas ne zvuči tako pakleno dobro kao što zvuči. I izgleda na velikoj pozornici koja u dva sata i 45 minuta nudi oduševljenoj publici monumentalnu rock-odiseju s nekima od najjačih klasika pop glazbe.
Odiseju besprijekorno izvedenu sa samo četiri prateća glazbenika, s fizičkim angažmanom i dometom koji pokazuje da 71. rođendan ne mora značiti baš ništa…
(Zahvaljujemo Art Travelu na prijevozu)
