Parov Stelar: “Ljudi u istočnoj Europi su otvoreniji, glazba sa stagea kod njih ide ravno u srce!”

Parov Stelar Band proslavio je petogodišnjicu djelovanja prije dva tjedna izlaskom EP-a “Paris Swing Box” koji se u samo dva dana popeo na najviša mjesta top-lista u cijelom nizu europskih zemalja.

Tako nagli uspjeh bio je dodatni impuls drugoj proslavi koja je uslijedila tjedan dana kasnije u klubu Kottulinsky u Grazu, gdje je frontmen Banda Parov Stelar slavio svoj 36. rođendan. Iako je atmosfera bila slavljenička, nismo mogli propustiti priliku da saznamo još nešto o onome što se događa u bendu pa smo na trenutak uspjeli osigurati i koliko-toliko ozbiljnu atmosferu intervjua.

Danas si slavljenik pa ti ispred hrvatskih fanova, čitatelja i portala Muzika.hr želim sretan rođendan i puno uspjeha i zdravlja do sljedećeg!
Hvala tebi i svima na lijepim željama!

Za zadnjeg razgovora rekao si mi da sa svojim kolegama iz Parov Stelar Banda imaš mnogo kreativnih ideja. Kako to da ste onda ovih dana izdali EP, a ne LP?
Iskreno govoreći, mini-album je, takoreći, bio čisti slučaj. Nije bio planiran nikakav album, album ne planiram za klubove, a ovo su pjesme namijenjene klubovima. Bio je planiran EP, i onda je najednom iz toga nastalo pet pjesama, to je pola albuma i pomislili smo, ok, to je jedan mini-album. “Paris Swing Box” se jako brzo popeo na vrh na međunarodnim top-listama (Njemačka, Austrija, Velika Britanija, Švicarska, Francuska, SAD, Italija, Greka, Danska, Kanada). Je li to nova dimenzija za bend, i kako je to bilo sa zadnjim albumom “Coco”?
Moram priznati, to mi je bilo iznenađenje jer sam, kao što sam već spomenuo, taj mini-album namijenio za klupsku publiku, a ne za onu slušateljsku. Naravno, “Coco” je bio cijeli album i ne mogu sasvim usporediti kakvi su međusobni odnosi svega toga. EP je sad jedan tjedan vani, naglo se popeo, naravno da je bilo veliko iznenađenje, ne može se zaboraviti da je gotovo u svim europskim zemljama došao na prvo mjesto, i u to ću ime popiti danas još dvije slavljeničke pive. Ja to još sam sa sobom nisam riješio.

Svirate glazbu ograničenu na specifičan broj poznavatelja tog tipa glazbe. Kako biste bili uspješniji, namjeravate li u budućnosti miješati electroswing s pop glazbom, namjeravate li senzibilizirati više ljudi za electroswing ili još nemate nikakvih planova jer vas je ovaj uspjeh iznenadio?
Nije to sad tako kao da smo mi trenutne zvijezde, i ostali su naši albumi bili dosta uspješni pa se ne može dogoditi da jedan album utječe na moju kreativnost. Ja sam osjetio već kod prvog EP-a “Kiss Kiss”, da mi se kao mladom producentu postavilo pitanje u kojem se smjeru moram dalje kretati, trebam li sve ovo ponoviti kako bih ostao na tragu tog uspjeha, ali vjerujem da nema smisla, predugo sam u tome, mogu raditi samo ono što mogu: znam da od onog trenutka kada bih počeo producirati da bi se nekome sviđalo, ispalo bi kontraproduktivno. Mogu samo vjerovati da će se to što se meni sviđa sviđati i ljudima kod iduće ploče. Ali ne mogu nekoga privlačiti na to.

Kako si se upoznao s Maxom?
Ponekad si i sam postavljam to pitanje jer jednostavno imam osjećaj da neke ljude poznajem oduvijek. To je nekako, znaš i sama, sretneš nekog i stvori se veza i to prelazi okvire uobičajenog prijateljstva. Ne gledam Maxa kao prijatelja ili kolegu, on je poput mog brata. Max je… rijetko sam mogao upoznati nekoga tko svoju kreativnost toliko može povezati sa svojim srcem i sve to leži u takvoj predanosti da ima moje potpuno poštovanje. Da se vratim na tvoje pitanje, mi smo se u realnosti upoznali prije pet godina. Moj jedan ondašnji prijatelj vidio je njegov nastup i rekao: “Mi trebamo ovog malca”. I on je tu. (Max upada u backstage u tom trenu: “Bok!”).
Sada imam pitanje i za tebe, Max.
Pitanje za mene. Trebam čašu, da skupim hrabrost, trenutak.

Kako ste se ti i Markus upoznali?
Max: Upoznali smo se kao dva meteora. To je lijepa astronomska pojava, a takve se dvije dobre pojave uvijek nađu.

Vas dvojica imate vlastite nastupe, poput ovog današnjeg. Zašto to radite i koje pjesme izvodite pri tome?
Parov: Sviramo stvari koje i inače sviramo live. S time da je onda to preoblikovano u DJ-set. To mogu biti i stvari koje produciram samo za DJ-set, za stvari Parov Stelar Banda aranžman u DJ-setu radimo Max i ja.

Što o tim vašim nastupima misle kolege iz Parov Stelar Banda?
Max: Oni se vesele što osvajamo nove gradove, što nastojimo da naša glazba bude popularnija.
Parov: To je vrlo jednostavan koncept koji je i ovdje vidljiv, da u zemljama u kojima su promotori oprezni hoće li rezervirati cijeli bend (naš bend i popratnu ekipu čini 12 ljudi što je povezano s povišenim troškovima) najčešće pozivaju Maxa i mene da bi vidjeli kako sve funkcionira, a nakon toga dolazi cijeli bend, dakle to je pripremna posjeta, takoreći.

Yola B je otišla iz benda iz obiteljskih razloga, hoće li se nakon godinu, dvije vratiti?
Max: To baš i ne mogu odgovoriti jer kad je grupa godinu dana negdje na putu, turneji, dogodi se toliko promjena, a i nije lako putovati s bebom po svijetu.
Parov: Trudnoća je nešto jedinstveno što se događa nekoj ženi i nitko ne može reći koliko će se daleko i intenzivno moći angažirati u svijetu glazbe i hoće li se uopće, mislim da je cijeli bend uz Beate, svatko joj daje rado slobodni prostor, mostovi nisu srušeni, mi ćemo sigurno u neko doba i na neki način opet raditi zajedno s Beate.

Kada malo pogledam mjesta na kojima nastupate zaključujem da ste iznimno popularni u istočnoj Europi. Zašto je tomu tako?
Parov: Tvoj fotograf me fotografira uvijek kada pušim. Još nisam rekao svome ocu da pušim… (smijeh) Ja moram posve otvoreno reći da me uvijek iznenađuje to pitanje, mnogi me novinari to pitaju. Mi sviramo puno i na zapadu. Nemam pojma zašto smo toliko popularni na istoku. Mislim da je stvar možda u tome da smo mi vrlo emocionalan bend. Ponekad osjetim da su ljudi na istoku nešto otvoreniji, oni su za feštanje, to nekako ide sa stagea ravno u srce. Ali upravo sada u zadnje vrijeme razvija se taj emocionalni odgovor prema nama i na zapadu: Engleskoj, SAD-u, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj.

Max, gdje si svirao prije Parov Stelar Banda i kako se razvio interes prema ovakvoj vrsti glazbe?
Počeo sam kao mali (Parov: ti si svirao kod Michaela Jacksona i onda si otamo došao ovdje! (smijeh)). Imali smo mali studentski bend na sveučilištu Bruckner (Anton Bruckner Privatuniversität u Linzu, op.a.). Onda sam odrastao, i odlučio svirati u velikom bendu. Čuo sam Stelarovu glazbu i poželi tu biti i zauvijek ostati.

Znači ne u nekoj filharmoniji ili jazz bendu?
Da, ja sam i tamo svirao, i u big bandovima, orkestrima, jazz i funk sastavima, svugdje, ali je ovo najljepše.

Večeras kasno nastupate, od 2 do 4 iza ponoći, često ste na putu. Kako izdržavate taj tempo?
Parov: Ja trenutno imam osjećaj kao da je 13-14 sati. Konstantno smo na turneji, upravo smo stigli iz Rumunjske gdje smo se najranije u 6 ili 7 ujutro dočepali kreveta, spavali do 14-15 sati, to je zamjena noći za dan, ali vampiri su trenutno vrlo in, dakle mi smo već prilično blizu te priče.

O, ne, vi ste se upravo vratili iz Rumunjske, morala bih pobjeći dok još mogu (smijeh)! Gdje ili kako ste našli novu pjevačicu Giannu Charles, je li to njeno pravo ime?
Max: Vidio sam je prije tri godine u Beču na jednom jam sessionu i dobro se zabavio s njom svirajući na stageu. Njeno ime jest Gianna, Charles je ime njezinog oca, ona se preziva Nevosad, tipično norveško prezime!

Tvoj menadžer ima plan za Grammy 2012.! Imaš li što za dodati toj informaciji?
Parov: On me uvijek iznova iznenađuje sa stvarima koje od mene drži u tajnosti jer veli da sam ja emocionalno preslab da bih sve odjednom podnio. Bitno je da otkad radimo s Borisom, sve teče drugačijim tijekom i zaista me raduje da on sudjeluje u tom projektu jer smatram da neki kreativan projekt uvijek dođe na točku u kojoj je potrebna poslovnost i trezveni promišljaji, gdje netko može povezati srce s glavom.

Od te točke možeš dalje kada imaš nekog tko ima sposobnost stati korak u stranu i percipirati cijeli projekt u globalu. Ja kao umjetnik mogu uvijek vidjeti samo bend, samo taj jedan trenutni nastup, samo kreaciju neke pjesme. Boris je glazbeni nerd već niz godina, ali on ima hladnu glavu i smatram da je to upravo ta naša točka koju trebamo, koju neki bend treba da je netko tu tko taj projekt može vidjeti kao cjelinu.

Kada stiže novi album?
Max: Sad me stavljaš pod pritisak! Da, radimo na tome, uvijek je teško kreirati novi album kad si na turneji, pa stalno pristižu novi utjecaji, nešto što nakon dva mjeseca popljujemo, ustvrdivši da imamo nešto drugačije i bolje. Ali plan je iduća godina, najesen.

Kako izgledaju vaši planovi za turneju nakon uspona na top-listama, imate li poziva i iz zemalja u kojima još niste bili?
Parov: Čini se sjajno, jer dnevno dobivamo oko desetak poziva i ne bih znao kako se nositi s time da tu na scenu ne stupa pitanje od prije, hvala Bogu na menadžeru. Dobivamo mnogo poziva u Aziju, u SAD, a prije svega Englesku koja je vrlo važna za nas jer dominira europskim glazbenim tržištem. Puno se toga trenutno mijenja, ali mislim da kada stojiš usred promjene, ne možeš ju realno procijeniti.

Max, što je po tebi recept za uspjeh u glazbenoj branši?
Uspjeh je nadarenost koja nije zasnovana na potrebi.

Ti također pišeš pjesme, imaš li u planu jednog dana raditi svoj samostalni glazbeni projekt?
Kako sada stvari stoje, meni su optimalne, mogućnost izražavanja saksofonom je ograničena ili sviraš jazz, funk, soul ili R&B. Ovako kako je, je idealno.
Parov: Zapravo bi Max bio perfektan producent. On ima osjećaj za to. Svaku našu stvar koja je postala uspješna on je prije prokazao. Kad sam mu slao stvari za koje sam se iznimno založio, a on ih je prokomentirao s “E, super!”, znao sam da su sranje! Kad je rekao “Aaaah!”, to je bilo cool. Max je indikator, ne znam odakle mu ta nadarenost, to je ludo!

Liljina stvar “Mother” je prekrasna, i bilo bi odlično čuti je na cijelom albumu, pomažeš li joj oko toga?
Parov: Da, radimo na tome, volim raditi s njom.

Vratimo se na “Paris Swing Box”. Kako je nastao i zašto se jedna od pjesama zove “Brat iz Baške”?
Parov: Cijeli je EP nastao nakon ovog ljeta kojeg sam proveo kod mog menadžera koji živi u Baškoj Vodi. Oduvijek sam bio fasciniran hrvatskim jezikom. Sve je tako iznimno teško: škžk, ali ta Baška Voda je u međuvremenu i moja Baška Voda, i ja i njega doživljavam kao brata pa je tako Baška Voda = Baška Brother. Bio je to prvotno radni naslov, ali sam ga tako ostavio. Brinuo sam se kako će to ljudi izgovarati, Baska Brother?

I ponovo – planovi za Hrvatsku?
Parov: Ne znam puno, znam da Boris surađuje s jednom velikom agencijom, drago mi je da ne znam o svemu tome jer mi u studiju radimo svoj posao, ljudi su nas zamijetili i znam da će se skoro dogoditi. Borise, kad stižemo u Hrvatsku?
Boris: Ako se sve poklopi, svibanj-lipanj!

To je još dugo.
Boris: Znaš li gdje? U Areni Zagreb.

U, tamo je lijepo!
Parov: Bila si tamo? Mogu ti vjerovati? Je li Arena cool?

O, da, i velika, tako veelika!
Parov: No, i mi imamo veliki ego i trebamo prostor za njega.

To vidim! Nadam se da će vas vaši fanovi tamo zaista i vidjeti!
Parov: Pozdrav njima i svim ostalima do tada!

Razgovarala: Draženka Stančić