Svašta se kod nas radi, proziva se homoseksualce, LGBT i KGB su nekima najveća prijetnja, optužuje ih se za urotu, ali Bože moj gdje su nestali rockeri, zašto njih nitko ne proziva? Ono što je nekada bila glavna snaga u borbi s društvenim ograničenjima sada levitira u prostoru masovne zabave i ne čačka mečku previše. Ili se varamo?
Je li rock pokleknuo na popisu ‘subverzivnih’ djelatnosti i popustio pred izazovima stvarnosti? Vrlo krute i vrlo inspirativne. Vidjeli smo kako to rade Pussy Riot a gdje smo mi kada treba odgovoriti izazovima?
Nisu valjda svi postali umiljate ‘pussy’? Izuzev Let3-a koji gordo najavljenim albumom “Kurcem do vjere” taman naliježe na situaciju, situacija je, čini se, vrlo mirna.
A toliko je prave inspiracije oko nas, toliko da nam ne treba samo zdravstveni odgoj nego i zdravi razum. Gdje su onda te snage iz umjetničkog ešalona?
Jaja bez muda
Vidjeli smo na skupu ‘Ljubi bližnjega svoga’ na Kaptolu kako se bacaju jaja na ove koji imaju muda pa protestiraju, ali je li moguće da je rock glazba izgubila oštricu i pridružena muda?
Pored bombi na Aleji Bologne opasne su i mentalne bombe koje nam svakodnevno serviraju, poput one Adalberta Rebića o “globalnoj uroti pedera, homoseksualaca, lezbi i drugih…” Zvuči inkvizicijski kao u najboljim danima.
Udri bližnjega svoga
Iako se više prijetnji javnom moralu i ozbiljnog vrijeđanja može vidjeti po nogometnim utakmicama i u Dnevnicima, dežurnim higijeničarima to nije važno. Od huligana su im važnije mirnodopske skupine koje, skupa sa zdravstvenim odgojem, smetaju smetaju i opet samo smetaju.
I to kako neki u tren oka stignu od ‘ljubi bližnjega svoga’ do ‘udri bližnjega svoga’ isto je zanimljivo. Taman kad smo pomislili da je rock glazba nestala s pozicije nečega što bilo koga iritira, javio se svojim pismom iz Stuttgarta dopredsjednik Autohtone – Hrvatske stranke prava Šime Tolić i pokazao da smo bili u krivu. Ako ste mislili da nije, rock glazba još je uvijek opasna.
Savjet hrvatskim glazbenicima
U dugom tekstu imena “Savjet hrvatskim glazbenicima” Tolić nabraja neke od, po njegovom mišljenju, elemenata koji jasno govore da tu nekog vraga ipak ima. Pored apokaliptične priče o sunovratu ukusa, morala i ukupnog bitka domaćeg čovjeka, ima tu još povika koji nas podsjećaju na dočeke Marilyna Mansona, Rammsteina, Death In June, pa čak i benignih Georgiana.
Samo, problem je što se ovdje radi o nekim ljudima za koje niste mislili da su tako opasni. Ali opet, nismo mislili ni da je zdravstveni odgoj opasan pa smo se prevarili. Da ne duljim, na početku teksta gospodin Šime Tolić postavlja dijagnozu problema;
Glazba može biti konstruktivna
“Glazba ima veliku moć. Ona može čovjeka inspirirati za velika i plemenita djela. Dobra pjesma može u čovjeku probuditi uzvišene osjećaje. Poruke ljubavi, prijateljstva i domoljublja bude toplinu i radost u svim naraštajima. Ali isto tako može poticati depresiju, preljub, alkoholizam, nasilje i slično. Znači, glazba može biti konstruktivna ili destruktivna, može služiti čovjekovu dobru ili zlu!
Koliko godina zatvora zaslužuju svi oni glazbenici koji su suodgovorni za sve krvave glave i huliganizam naših mladića koji su se uz njihove pjesme napijali i čaše razbijali? Koliko prijezira su zaslužili za sve veličanje najopasnije droge svijeta, droge koja je odgovorna za najviše uništenih ljudskih egzistencija, najviše razvedenih brakova, upropaštenog zdravlja i kaznenih djela? Riječ je o alkoholu. Koju kaznu su zaslužili za veličanje kurvanja i sva polomljena srca naših cura i momaka? Teško bi bilo pronaći prikladnu kaznu”.
Nevrijeme izopačenosti
Mene je isto uvijek zanimalo kako proizvođači alkoholnih pića mogu biti sponzori sportskih manifestacija, ali pretpostavljam da je to neki drugi alkohol u pitanju. U nastavku pisma dolazimo do analize današnjeg stanja; “Danas je popularno ono što je golo, besramno, nadrogirano i nasilno. Iste norme vrijede za noćne klubove. Pokopano je sve blago nekadašnjih glazbenih genija koji su blistali kroz svoju nadarenost a ne površinu tijela i amoralnog ponašanja. Prošlo je vrijeme elegantnih plesova, umjesto toga se moramo zadovoljiti sa zombijskim trzanjem. Nije tajna, živimo u nevremenu izopačenosti koje će ući u povijest kao jedno od najmračnijih doba svih vremena. Televiziju i radio više ne palim jer sam već prije par godina uvidio da suvremeni mediji služe onoj mračnoj, destruktivnoj strani zabave, čast iznimkama”.
Da bi potkrijepio svoje teze, gospodin Tolić citira neke izvore:
Potvrđeno! Glazba navodi na kriminal!
“Tolerancija i apatija su posljednje oznake umirućeg društva.” Aristotel
“Rock’n’roll bila je uvijek glazba vraga.” Dawid Bowie
Što se dogodilo prošlih desetljeća
Jedan od glavnih izvora Toliću bio je njemački čembalist, kompozitor i muzikolog Klaus Miehling (koji) “u svojoj knjizi ‘Gewaltmusik – Populare Musik und Werteverfall’ (‘Nasilnička glazba – popularna glazba i gubitak moralnih vrijednosti’) dokazuje, da je moderna glazba (Rhythm and Blues, Jazz, Soul, Country, Reggae, Pop, Rock, Metal, Rap, Techno) sa svojim agresivnim zvukom, subkulturnim okružjem i masovnim širenjem stvarni uzrok i motor pada morala prošlih desetljeća”.
Budući da je pismo namijenjeno javnosti, a Muzika.hr se ipak bavi glazbom, šteta da ga javnost ne vidi. Uz neka mala kraćenja opsežnog pisma evo glavnih teza;
“Klaus Miehling dolazi do sljedećih zaključaka glede uzroka nestanka moralnih vrijednosti prošlih desetljeća:
– Od 1950-ih (SAD) odnosno 1960-ih godina (Europa) nastala je uzbudljiva promjena moralnih vrijednosti, točnije: pad tradicionalnih vrijednosti zapadno-kršćanskog kulturnog kruga. Na temelju toga, stopa kriminala znatno se porasla; u Njemačkoj trostruko.
– Većina dosadašnjih teza o uzrocima nestanka morala je neprikladna ili nedovoljna.
– Porast nasilničkih kaznenih djela je velikim dijelom nastao kroz nasilje u medijima (film, televizija, videoigrice), djelomično i zbog akustičnog nasilja, znači nasilničke glazbe.
– Nasilnička glazba je stvarni inicijator i motor pada moralnih vrijednosti; ona nosi glavnu krivnju za porast kriminala općenito.
– Glazba prenosi emocije i ona je najučinkovitije sredstvo manipulacije.
– Stihovi su često pogrešno interpretirani; glazbeni izraz tu igra glavnu ulogu.
– Ljudski mozak spaja nasilničku glazbu sa seksom, nasiljem, drogom, buntovništvom i kriminalom.
– Slušatelj nasilničke glazbe duhovno je nesposobniji za uspjeh u životu, češće konzumira drogu, češće je kriminalan, agresivniji i odbojniji je, manje je spreman pomoći, seksualno je aktivniji i psihotičniji.
– Konzum nasilničke glazbe i nasilničkih videospotova dovodi do asocijalnog ponašanja, promiskuiteta, seksualnog poremećaja, negativnih osjećaja, veće spremnosti za rizik, veći konzum alkohola i tabaka, više kriminala, više prometnih nesreća.
– Studije koje brane nasilničku glazbu kao nešto pozitivno su pogrešne. U usporedbi sa stvarnim događajima dokazano je da su mnoge studije pogrešno interpretirane.
– Slušatelji potvrđuju utjecaj glazbe na agresivnost i kriminal.
– Nasilnička glazba može djelovati poput pranja mozga.
– Taj efekt može nastati i kroz pojedinačno slušanje nasilničke glazbe, u svakom slučaju nakon redovnog slušanja.
– Dokazano je, da je nasilnička glazba slušatelje animirala na kaznena djela sve do ubojstva.
– Nasilnička glazba je najočiglednije objašnjenje za popast moralnih vrijednosti u svim svojim detaljima: njegov vremenski i prostorni početak, njegovi početni predstavnici, njegovi razni sadržaji i aspekti.
– Nasilnička glazba djeluje kroz:
Ritam i ‘Beat’: permanentni impulsi potiču stvaranje transa. Za mnoge slušatelje djeluje seksualno stimulativno. ‘Beat’ simbolizira nasilje, kroz imitaciju udaraca, pucanja i eksplozija.
Distorzija zvuka: distorzija zvuka povezuje se s bolešću, bolom, mržnjom, agresijom, ružnoćom i prljavštinom.
Iskaz glasa, koji dijeli emocije.
Stihove, koji glazbeni sadržaj konkretiziraju, ali i kroz glazbeni zvuk interpretiraju.
Glasnoću, koja akustičke elemente preglasava i skreće od elemenata druge vrste, tako da pozornost vodi na glazbu. Visoka glasnoća je i iskaz agresije.
Infrazvuk, koji se tjelesno osjeti i seksualno uzbuđuje.
– Nasilnička glazba djeluje poput droge; ona može slušatelje pomicati u trans i činiti psihički ovisnim.
– Nasilnička glazba izaziva psihičku regresiju, slušatelji se vraćaju u barbarski stupanj razvoja. Ona kod djece priječi zdrav razvoj. Zato se i mnogi odrasli danas nalaze u psihički neodgovornom stanju.
– Popularnost nasilničke glazbe nastaje od:
navike u majčinoj utrobi
pretjerane prezentacije u medijima
genetske baštine
utjecaja droge
u Njemačkoj i zbog kompleksa Drugog svjetskog rata
– Nasilnička glazba gradi moral većine djece i mladih. Njeni izvođači su odgojitelji i uzori mladeži.
– Mnogi producenti i interpreti nasilničke glazbe otvoreno priznaju da djecu nagovaraju na buntovništvo i kriminal. Ali i tamo gdje se to ne događa namjerno, nasilnička glazba djeluje kroz svoj karakter zvuka.
– Izvršitelji nasilničke glazbe dobivaju od raznih vlada svijeta najveća priznanja, što pridonosi njenom širenju i skriva njenu destruktivnu funkciju.
– Kroz svoj zvuk nasilnička glazba posebno je sposobna za manipulaciju ljudi.
– Nasilnička glazba je za svoje slušatelje stil života i ideologija, a djelomično ima i poziciju religije.
– Nasilnička glazba i njeno konzumiranje povezani su s: hedonizmom i odbijanjem korisnog života, vulgarnosti, neodgovornim seksualnim ponašanjem, nasiljem, drogama, kriminalom svih vrsta, sotonizmom ( Black Metal, djelomično i rock).
– Maksima “Čini što hoćeš. Koristi sva sredstva”, sotonističko je načelo zakona Theleme i sačinjava centralnu poruku nasilničke glazbe.
– Na mnogim koncertima nasilničke glazbe dolazi do konzuma droge i nasilja.
– Slušatelji nasilničke glazbe imaju mnogo manji životni vijek od prosjeka stanovništva.
Alternativa nasilničkoj glazbi
– Klasična glazba kao alternativa nasilničkoj glazbi dovodi do:
većeg uspjeha u životu
više miroljubivosti i iskrenosti
manje vandalizma i konzuma droga
manje krađe
boljeg socijalnog ponašanja
– Klasična glazba može imati pozitivne i kognitivne funkcije za zdravlje.
– Voditi mlade ljude ka klasičnoj glazbi i učenju klasičnog instrumenta mogućnost je sprečavanje, nasilničke glazbe i njenih posljedica.
Ja bih još dodao i narodnu glazbu hrvatske vrste. Uz naše prirodne zvuke i instrumente (harmonika, dangubica, lijerica, gusle, šargija, gajde, dvojnica…) da se izgraditi veličanstven izraz hrvatske duše i morala, na temelju naših izvornih folklora.
Kako spriječiti nasilničku glazbu
– Od svih mjera protiv nasilničke glazbe su pedagoški najvažniji i učinkovitiji: škole moraju postati zone bez nasilničke glazbe; o opasnostima nasilničke glazbe se mora upozoravati. Djeca se moraju voditi prema klasičnoj glazbi; vrlo korisno je i učenje klasičnog instrumenta.
– Država mora financirati istraživanje o nasilničkoj glazbi i njenim opasnostima. Državne podrške nasilničkim glazbenicima ne smije biti.
– Institucije za ocjenu glazbe moraju uz stihove i procijeniti zvuk.
– Širenje nasilničke glazbe mora se, ako ne zabraniti, otežati kroz dobno ograničenje ili zabranu reklama:
uvođenje poreza na agresivne medije
upozorenje na nosačima zvuka i koncertnim kartama
zabrana nasilničke glazbe u pritvorima
– Funkcionari i suradnici medijskih kuća moraju prepoznati posljedice širenja nasilničke glazbe i za to odgovarati.
– Religiozne i svjetonazorske zajednice – sve dok ne zastupaju amoralne pozicije – su nevjerodostojne, ako toleriraju nasilničku glazbu u svojim krugovima”.
Nisam čitao knjigu mada je i ovo dovoljno, ali da ne biste mislili da je to zajebancija, piše tu Klaus Miehling razne budalaštine i na tragu ‘pedera, homoseksualaca i lezbi’ od prije neki dan spominje ‘Židov, homoseksualac i narkoman Brian Epstein bio je manadžer The Beatlesa’, ‘židovski manadžer Rick Rubin financira osim crnačke ‘Gangsta Rap’ glazbe i sotonističke grupe poput Slipknota’, ‘židovski manadžer Lyor Cohen sa svojim crnačkim Rap glazbenicima…’
Klaus Miehling na kraju svoje knjige piše:
“Glazba može biti dobra ili zla, i ona posjeduje moć, da dobro ili zlo potiče. Ne smijemo se više skrivati od spoznaja, da svaka podrška prema nasilničkoj glazbi vodi ka ekonomskom i moralnom propadu našeg društva. Stojimo pred izazovom, da naš glazbeni okoliš radikalno preuredimo”.
A Šime Tolić na kraju svojega pisma piše poruku domaćim glazbenicima, pa ju pročitajte vi kojih se tiče i radikalno razmislite;
“Dragi glazbenici, vi ste dio naše kulture. Utječete na narodnu dušu. Možete nas uzvisiti ili baciti u blato. Ima toliko toga dobroga i vrijednoga među nama. Neka te naše dobre strane budu glavna tema vaših umjetničkih djela. Umjesto da pjevate o očaju i tuzi, pjevajte o tome kako se ljudi mogu spasiti iz teških situacija. Da se naši muževi ne smiju odati alkoholu jer taj nikada neće riješiti ičije probleme. Recite našim momcima i curama da čuvaju vjeru u vječnu ljubav i da vazda ostanu ustrajni u životu. Veličajte uspješne i sretne brakove i obitelji. Objasnite mladima da postoje univerzalne vrline koje su vječno aktualne, na primjer: ljubav, poštenje, iskrenost i pravednost.
Ovo su samo dobronamjerni savjeti. Ja sam postao imun na gadosti tzv. modernog svijeta, ali mnogi pripadnici našega naroda nisu, posebno mladi. Velika moć, nosi i veliku odgovornost – a tu moć nesumnjivo imate! I o vama ovisi naša budućnost – ja se nadam velikoj i zlatnoj!”.
Nema sumnje, dolaze golden years za sve ‘konzume’, dodao bi Bowie…
