Novi Springsteen; velika nada za šugava vremena

Bio je to zgodan završetak 2013.; svi koji čekaju novi Springsteenov album “High Hopes”, najavljen za 14. siječnja, u samom foto-finišu, par dana prije isteka godine mogli su ga skinuti s neta.

Amazon.com kao crkveni Caritas
Navika ‘curenja’ materijala poznata je, ali još se nije dogodilo da ovako čuvane tajne procure, i to baš na – Amazon.com(?!). Najveći planetarni web-dućan greškom je objavio, pa povukao “High Hopes”, ali je virtualni prostor ostao nepovratno ‘zatrovan’ s novih 12 Springsteenovih pjesama. Ako je Beyonce par dana prije namjerno krenula u smjeru iznenađenja i prema drugačijim kanalima promocije novih materijala, Springsteenu se to dogodilo (valjda) slučajno.

Velike nade za šugava vremena? Bio bi to još precizniji naziv albuma, a s obzirom da se u svih 12 pjesama pojavljuju jake religijske reference u tekstovima, Amazon je ovom zadnjom aferom zamalo odigrao ulogu crkvenog Caritasa i pomogao da ‘pomoć’ stigne prije 14. siječnja.Nije na tragu U ime obitelji
No, ne brinite se, nije Springsteen s novim materijalima preuzeo ideje notorne Željke Markić i udruge U ime obitelji, iako se pred kraj 2013. kod nas pokušalo falsificirati da je prije referenduma dao podršku ovima (nama) koji su glasali ‘protiv’. Springsteenova obitelj još uvijek je malo veća od ove naše Obitelji (familije, rekao bi Don Corleone), a ideje nešto šire. I pjesme u vražju mater dobre, pa sve skupa zvuči prilično zanimljivo. Ima iznenađenja i promjena, to i jest bitno. S jedne strane dopast će vam se protočnost pjesama, nepodnošljiva lakoća pjesmopisanja, a s druge slojevitost i volja da se makne dalje od očekivanog. Springsteen je u zaletu i vozi brže nego mnogi mlađi, generacijske suvremenike da i ne spominjemo.

Rage Against predvidljivosti
Kao i na zadnjem albumu “Wrecking Ball” glavni suradnik je koproducent Ron Aniello, s kojim je Springsteen zamiješao drugačiju priču. Drugi važan faktor je gitarist Tom Morello iz Rage Against The Machine (i The Nightwachman); Morello se pojavljuje u osam pjesma i dodaje novu dimenziju u 4D, zbog koje “High Hopes” dobiva zanimljiv zvučni zamah.

Je li moguće da je, pored sebe samoga, Nilsa Lofgrena i Stevena Van Zandta, Springsteen doveo još jednog gitarista? Jest; u vrijeme australske turneje prošlog proljeća – kad je Morello zamijenio Van Zandta koji je snimao nove epizode tv-serije “Lilyhammer” – ušli su zajedno u tonski studio. Nikada, ali baš nikada od 1973. do danas Springsteen nije snimao album za vrijeme turneje. Jednom mora doći prvi put.

Od Vijetnama do Sirije
Morellova furiozna gitara čuje se izdaleka, svemirske distorzije i disharmonični napadi zvuka kuljaju iz zvučnika i podižu tenziju poput rafala iz helikoptera u Vijetnamu (ili Siriji). Pravo uzemljenje između spiritualno smirenoga i ovozemaljski okrutnoga. Jer, ovo su velike nade, ali za šugava vremena u kojima živimo, pa osim izbora tema Springsteen nudi i primjereni zvučni celofan koji rajca uho i maštu.

Ima i pjesama koje znamo od ranije, ali kontekst je drugačiji. Priča da među 12 pjesma ima i nekih napisanih pred desetak godina nije ni bitna. Jer koji bi luđak, osim Springsteena, snimio pa ostavio sa strane i ne objavio potmuli funky “Harry’s Place” i “Down In The Hole” (nastavak “I’m On Fire”?) s “The Rising” sessiona? Ili 2003. napisao i izveo uživo maestralnu baladu “The Wall” a potom ju zaboravio na desetak godina?

Dajmo šansu (i honorare) drugima
Ima i obrada drugih autora; uvodna naslovna pjesma i završna “Dream Baby Dream” ‘posvojene’ su kako treba i dugo su na Springsteenovoj meti. Neki su se bunili kad je (svoju) “Because The Night” napokon objavio na boxu “Darkness” 2010., ali s dijelom teksta od Patti Smith iz 1978. Mala i nesebična gesta, ali ogromni honorar od prodaje, koji sada čeka i autora “High Hopes” Tima Scotta (bend The Havalinas) i newyorški duet Suicide za “Dream Baby Dream”. Springsteen je “Dream Baby Dream” redovito izvodio na orguljama na kraju koncerata solističke “Devils & Dust” turneje 2005. a slično je i na “High Hopes” albumu, hipnotički završetak dostojan pravog majstora.

Po tri albuma u pripremi
Izgleda čudno da se za programatski naslovni broj albuma “High Hopes” odabere tema koju je prvi put snimio 1995.? Ali kvragu, i pjesma “Wrecking Ball” bila je objavljena kao digitalni download s koncerta na Giants stadionu, par godina prije nego ju je s Aniellom pretvorio u naslovni pamflet prošlog albuma.

Springsteen ima opaki problem da piše previše dobrih pjesama i obično ima tri albuma u pripremi. Control freak u njemu godinama je ključne iskaze ostavljao za neku iduću priliku, a ‘liberalizacija’ unatrag desetak godina napokon je dovela do redovitijeg objavljivanja novih materijala.

Naslovna “High Hopes”, snimljena 2013., dolazi u novoj i jačoj verziji nego s raritetnog EP-a iz 1995., kojeg ste mogli nabaviti uz DVD dokumentarac “Blood Brothers”. Hipnotičke konge, Morellove gitare koje ‘bodu’ iz zvučnika, plesnost za noge, a poruka za mozak, tretman je upotrijebljen na čitavom albumu. Albumu koji zvuči moderno, jebački uzbudljivo i potentno. S nekoliko hit singleova na vidiku, ali i kontempativnim trenucima na lageru.

Springsteen kao CNN
Neke od najboljih pjesama unatrag desetak godina, izvođene na koncertima, Springsteen nikada nije snimio u studiju. Zamislimo The Beatlese da nisu snimili “Strawberry Fileds Forever” ili “Penny Lane”? Kao što je ključno remek-djelo “Land Of Hope And Dreams” napokon objavljeno u studijskoj verziji na albumu “Wrecking Ball”, tako se i “American Skin (41 Shots)”, snimljena 2013., našla na “High Hopes”. Jer, to nisu samo pjesme, to su opaki statementi i epske vizure, pjesme koje sadašnjost opisuju precizno poput CNN-a.

“Ghost Od Tom Joad”? Ima li smisla napraviti novu verziju ovakve pjesme? Ima, jer je u električnom, bendovskom aranžmanu na koncertima uvijek bila drugačija – kao i “Nebraska” od “Born In The U.S.A.” – a zadnjih godina u izvedbama s Morellom postala je nova neman za staru i trajnu društvenu depresiju.

Panegirici kritičara i publike
Osim ovih ključnih epskih komada ima još elemenata za osudu masovne publike. Ostale među 12 pjesama potječu sa sessiona za nedavne albume “Magic” i “Working On a Dream” i donose rasni jersey soul kakav nije radio od doba “The River” (“Just Like Fire Would”, “Frankie Fell In Love”, “This Is Your Sword” ), upliftimg gospel intoniranu “Heaven’s Wall”, “Hunter Of Invisible Game” koju bi Tom Waits i Shane McGowan potpisali taj čas…

Današnji E Street orkestar posebna je priča, mnogi su je osjetili na koncertima zadnjih godina; pola E Street Band, četvrtina Seeger Sessions Banda s violinama, duhačima i gospel pjevačima, četvrtina Morello i loopovi i sampleovi producenta Rona Aniella, rekli bi nova kombinacija za vrijeme sadašnje.

U fizičkoj verziji 14. siječnja album dolazi s dodatnim koncertnim DVD-om na koji je uvrštena video snimka izvedbe čitavog albuma “Born In The U.S.A.” lani na londonskom Emirates stadionu. Lukav potez, s obzirom da se ove godine obilježava 30 godina od objavljivanja albuma “Born In The U.S.A.”. Zgodno je da 30 godina kasnije Springsteen još uvijek dobiva jednake panegirike kritičara i publike; jednima je guru i vrhunski autor s neupitnim moralnim pedigreom, drugima glazbenik s fascinantnom vitalnošću, mnogima best of both worlds.

Neka se The Boss znoji, nama dobro
Svake dvije godine novi album? Ako su ovako dobri, može. Da je netko to prognozirao 2001. mogli ste mu komotno reći da nije normalan. No, poznati control freak Springsteen zadnjih je godina napokon popustio i shvatio da na ovakvim biserima nema smisla sjediti i čamiti u tami tonskog studija. A zarade se usput i neki novci. Pa neka se The Boss samo znoji i radi marljivo, nama dobro…