Nick Cave je podijelio par misli o procesu pisanja, o ulozi inspiracije te je objasnio zašto je bavljenje glazbom posao kao i svaki drugi. Pišući na svojoj web stranici Red Hand Files, obožavatelji su Cavea pitali o nadahnuću.
“Oduvijek sam duboko poštovao kantautore koji grade pjesme kao da grade stol – sve je na svom mjestu”, napisao je obožavatelj iz Kanade. “Mislite li da je važnije pronaći inspiraciju ili se baciti na posao i pisanje?” Drugi je jednostavno pitao: “Kakav je osjećaj napisati pjesmu?” Kao odgovor, Cave je objasnio:
I ja iznimno cijenim glazbenike koji se prema svom zanatu odnose kao prema poslu i nisu ovisni o naletima inspiracije – jer ja sam jedan od takvih. Kao i ostali zaposleni ljudi – mi jednostavno radimo svoj posao. Ne pada nam na pamet da prestanemo s radom samo zato što nas nije volja ili jer nismo u pravom raspoloženju. Mi odrađujemo svoje sate kao i svi ostali. Najvažniji zadatak u mom danu je jednostavno sjesti za stol i uzeti olovku. Bez ovog osnovnog čina ne bih se mogao nazvati kantautorom, jer mi inspiracija za pjesme dolazi u preblagim tragovima da bih ju mogao percipirati, osim ako nisam već spreman da ju dočekam i obradim. Inspiracija nije najavljena trubama, već šaptom, a dolazi samo kad sam ja na svom radnom mjestu.
Na drugom mjestu u pismu, Cave je otkrio kako se osjeća ‘nemoćnim predvidjeti ishod sjedenja za stolom dok radi na tekstovima ili glazbi’:.
Jako se često osjećamo napušteno: lišeni domišljatosti i ičega vrijednog za pokazati. Ipak, na neke dane sve ide glatko. Jednom kad smo potpuno prepušteni mašti, događaju se svakakve neobjašnjive stvari”, Vrijeme teče drugačije: prošlost se oslanja na sadašnjost, a budućnost otkriva svoje tajne. Odjednom se riječi ponašaju onako kako ne bi trebale, ali divno: puls nam se ubrzava, prorade leptirići u trbuhu, a pisanje pjesama postane sudar između pragmatičnog i zanesenog.
