Posljednjih dana po medijima su počele izlaziti informacije o zatvaranju Velikog pogona Tvornice kulture od strane Sanitarne inspekcije a na zahtjeve stanara iz dviju ulica na koje izlazi sami klub (Šubićeva/Ljudevita Posavskog).
Tim povodom danas je u ovom zagrebačkom klubu, koji je prije godinu dana dobio nove vlasnike a od rujna 2011. i svoje novo ruhu, održana novinarska konferencija kako bi se javnost uputilo u problematiku cijele stvari. I skupilo je stvarno dosta uzvanika – što medija, što glazbenika, što promotora kako bi iz prve ruke čuli što se kvragu događa.
Slijedi službeni stav Tvorničara na ovu temu koje je na presici zastupao Dražen Goreta, direktor marketinga kluba. Malo je poduži, ali je bitan da se dobije uvid u cijeli problem: “Nakon 12 godina poslovanja, u travnju 2011. nova uprava je preuzela Tvornici kulture. Započelo je potpuno preuređenje ruševnog zdanja, oplemenjivanje novog prostora najmodernijom opremom i rasvjetom, sagrađeni su novi dodatni zidovi za izolaciju buke, dodatna izolacijska ulazna vrata. Misija Tvornice kulture bila je postati regionalni centar urbane kulture u svim njenim inačicama: glazba, kazalište, film, književnost…
Kada se činilo da misija u potpunosti uspijeva nastaje potpuna agonija u poslovanju izazvana birokratskim tumačenjima Zakona o zaštiti od buke. Prvo klub gubi minimalno tehničke uvjete za rad nakon uvođenja nove modernije opreme (svaka nova oprema zahtijeva nova mjerenja, bez obzira što je snaga opreme ista, a promijenjena je samo kvaliteta), a zatim se odbacuje nekoliko mjerenja ovlaštenih i licenciranih mjeritelja od strane Sanitarne inspekcije zbog raznih razloga: mjereno je na pretihom koncertu (Chinawoman), zatim na bučnom koncertu treba napraviti još dodatna mjerenja jer neki stanari koji tuže Tvornicu ne dozvoljavaju mjerenja u svojim stanovima, slijedi nova mjerenja izolacija zidova…
Klub je do sada imao ukupno 5 mjerenja buke koja su pokazala pozitivne rezultate u okvirima Zakona u korist Tvornice. Nadležne inspekcije odbacuju najnovije izvještaje jer buka nije mjerena u stanovima stanara koji imaju pritužbe, a u isto vrijeme isti stanari ne dozoljavaju mjerenje u svojim stanovima.
Finale svega je konačno zatvaranje Velikog pogona Tvornice kulture iako su i zadnji rezultati mjerenja pozitivni za Tvornicu i Tvornica očekuje pozitivno rješenje za rad jer je predana sva dokumentacija o ispravnim mjerenjima. Kako bi pokazale iskrene namjere, Tvornica kulture je još jednom spremna ponoviti mjerenja u stanovima susjeda koji imaju pritužbe.
Početkom sutrašnjeg dana, srijeda 22. veljače, Tvornica kulture će naručiti ponovna mjerenja buke ovlaštenih mjeritelja.”
E sada, ono što ovdje nije napomenuto, da se radi o svega nekoliko stanara kojima zapravo smetaju što između ostalog nemaju parkirna mjesta zbog kluba i što ljudi buče ispred kluba ali se na kraju pozivaju na buku iz kluba, a sami ne daju da se mjerenja buke napravi u njihovom stanu.
Nažalost nitko od dotičnih stanara nije bio prisutan da dobijemo i tu stranu priče (izjava stanara pročitajte na Jutarnji.hr, Net.hr, Vecernji.hr), kao što se nije pojavio nitko iz nadležnih institucija da daju svoje viđenje i rješenje ovog kulturnog problema. A pozvani su, kažu iz Tvornice.
Zapravo je od svega najzanimljivije da su još jednom posrijedi poznati hrvatski zakoni koji kao da su pisani u nekom drugom svijetu.
Pazite sada, Karta buke, koju sređuju lokalne tijela vlasti jedino u Zagrebu od svih gradova u državi nije uređena a najviše se kulturnih i inih događanja slučajno događa baš u Zagrebu. Tako možete imati slučaj da npr. na Trg bana Jelačića nitko ne bi smio nastupati jer čim se malo jače zadere u mikrofon prelazi maksimalno u nas dozvoljenih 90 dB. Nadalje, ta ista Karta bi trebala reći koliko je dozvoljena buka u kojim prostorima i na javnim mjestima, ali zapravo ona kaže da svugdje maksimalno smije biti 90 dB, a to vam je malo jači žamor u kafiću a da ne pričamo o dječjoj igraonici. Što će reći da je po zakonu živjeli bi u tišini, a onda bi vjerojatno i Sjeverna Koreja bila glasnija od nas.
Uglavnom, ovo ‘okupljanje’, na kojem su svi prisutni izrazili svoje nezadovoljstvo ovim problemom, po milijuntni put je pokazalo s kakvim se sve nebuloznim stvarima ljudi u ovoj državi moraju boriti, gdje svatko ispada luđak jer eto želi jednostavno živjeti i kulturno se uzdisati kao svaki normalni građanin ovog svijeta.
Vjerujem u pozitivan ishod ove bučne priče u Tvornici jer nikome nije u interesu da jedan kvalitetno i adekvatno uređen prostor zjapi prazan a može u državni i gradski proračun donositi silno potrebne kune. A nadam se da je ovo fitilj da se napokon počnu riješavati svakojaki čudni zakoni, propisi i regulative u muzičkom dijelu kulturne sfere Hrvatske danas za bolje sutra.
