Nakon gotovo dvije godine, Jose Antonio Rodriguez, najveći španjolski flamenco gitarist, zajedno sa svojim ansamblom, 3. svibnja gostuje u KD Vatroslava Lisinskog. Esenciju flamenca, pjesmu, ples i gitare uz virtuoza Rodrigueza predstavljaju Javier Lopez, Angel Morilla, Rafael Usero, Francisco Gonzalez, Eduardo Ruiz i nezaobilazna Rosario Toledo, plesačica iz originalne sevillske škole flamenco plesa.
Rijetke izvedbe originalnog flamenca na našim prostorima, svele su susretanje s ovom iznimnom umjetničkom formom na komercijalne prikaze plesačice s kastanjetama. Trend protiv kojeg su se borili tradicionalisti, ali i najveći gitarski virtuozi i popularizatori flamenco izričaja, poput nezaobilaznog Paco de Lucie. Jose Antonio Rodriguez, učenik velikog Paca, i sam najmlađi gitarski učitelj na Visokom konzervatoriju za glazbu u Cordobi, predstavlja flamenco u svojoj biti. U njegovim se izvedbama osjeća sva težina i strast koju flamenco i njegova povijest nose u sebi.
Začeci flamenca sežu na početak 18. stoljeća, u španjolskoj Andaluziji, mjestu koje je u povijesti obilježeno sukobom i susretom različitih kultura. Za njegov su nastanak bili presudni upravo folklorni utjecaji, prvenstveno romske, arapske i autohtone andaluzijske glazbe. Flamenco je iznikao, slično kao i blues, iz patnje ljudi karakteristične za određeno područje, ali je s vremenom prešao lokalne okvire i postao internacionalno prihvaćen i slavljen umjetnički oblik. Flamenco se iz Andaluzije proširio po cijeloj Španjolskoj, u kojoj su flamenco barovi devetnaestog stoljeća postali okupljališta virtuoza flamenca i zahtjevne publike. Glazbenici španjolskog juga pohrlili su u Madrid. Strogi tradicionalisti nisu prihvatili evoluciju i širenje flamenco ujecaja. Međutim, pedesetih godina dvadesetog stoljeća Perico el del Lunar i Roman el Granaino doslovo su izvezli flamenco, tako da njegova popularnost van granica zemlje u kojoj je iznikao postaje, posebice u južnoameričkim zemljama, ponekad i veća nego unutar njih.
Posebnost flamenca očituje se u jednakopravnom spoju tri osnovna elementa koji ga sačinjavaju: pjesme, plesa i gitare. Pjevači flamenca odlikuju se snažnim glasovima, čiji izraz i boja kazuju više od riječi koje pjevaju. Stoga nepoznavanje španjolskog jezika ne dovodi ujedno i do nerazumijevanja flamenca. Ples flamenco plesačica uvijek predstavlja vizualni užitak, ali svojim ritmom i snagom uvelike pridonosi spajanju flamenco trojstva u cjelinu.
Gitara na kojoj se svira flamenco, odlikuje se posebnim karakteristikama. Lakša je od klasične, s većom rezonancijom i snažijim zvukom, kako bi predstavljala ravnopravni element u spoju zvukova snažnih glasova i ritmičkih plesnih pokreta flamenco plesačica. Tijelo svake flamenco gitare posebno je pojačano, i dozvoljava gitaristima da svoj instrument koriste i kao perkusionisti, bez da ga oštete. Granadski graditelj Antonio de Torres konstriurao je flamenco gitaru koja se koristi do danas.
Ulaznice su u prodaji po cijeni od 220 do 270 kuna, na blagajni KD Vatroslava Lisinskog i u sustavu Eventima u cijeloj Hrvatskoj (www.eventim.hr).
