Maras (AngelSeed): “Bili smo hrabri i u našu glazbu stavili sve što nam je palo na pamet”

1203

U početku zamišljen kao projekt, AngelSeed su formirali Damir Marijan Maras, Jurica Baljak Jure i Siniša Antunović Medo, a priča je postala ozbiljnija kad im se pridružila pjevačica Ivana Anić Lara.

Članovi prve postave bili su i Tomislav Oliver (klavijature) te Luka Putica (bas), a kasnije su ih zamijenili Jurica Bažant (klavijature) i Juraj Birin (bas), pa se i sada AngelSeed sastoji od šest glazbenika – od akademski obrazovanih, do glazbenika s višegodišnjim iskustvom komponiranja, snimanja i sviranja.

Tekstovi pjesama odražavaju njihove stavove o životu, o željama, prijateljstvu, ljubavi, tuzi i sreći, o mislima o životu i smrti općenito, a AngelSeed ih je prvi puta predstavio kao podrška jednom od najvećih symphonic metal bendova, Within Temptation, na njegovom nastupu u Zagrebu. Pozitivne reakcije na taj nastup dale su im, kako kažu, ‘krila za let’ i odlučili su nastaviti kao ozbiljan bend te realizirati ideju snimanja albuma inozemstvu.

Nekoliko godina kasnije, nakon temeljitih priprema u studiju gitariste Marasa u Samoboru, bend je u Švedskoj, u Sweetspot studiju, pod vodstvom poznatog švedskog producenta Rickarda Bengtssona snimio i producirao svoj prvi album. Kako je vrijeme prolazilo, a njihovi produktivne ideje bivale sve složenije, bend je odlučio surađivati s drugim producentom, Jensom Bogrenom, u poznatom Fascination studiju, gdje su snimke miksane.Tijekom 2014. godine AngelSeed je objavio EP u ograničenom izdanju i održao turneju u Srednjoj i Istočnoj Europi, a nakon godina rada na njemu, 29. studenog za Sliptrick Records objavljen je debitantski album “Crimson Dyed Abyss“. Gosti na albumu su renomirani gitarist Christopher Amott (Armageddon, ex-Arch Enemy) u pjesmi “Forever Blind”, zatim pjevači Mikkel Sandager Pedersen (One Machine, ex-Mercenary) u “Bloodfield” i Zoran Mišić u “Breaking Dawn” te Stefan Isebring, švedski glazbenik koji u nekoliko pjesama svira flautu i nickelharpu.Više o albumu, a i općenito o AngelSeedu, uz osvrt na još neke teme, rekao nam je Damir Marijan Maras, jedno od najznačajnijih imena metal scene u Hrvatskoj uopće. Maras je, naime, osnivač Drinking Skulla, kultnog hrvatskog thrash metal benda s kojim je u devedesetima objavio četiri studijska albuma, a od 2000. do 2009. bio je glavni urednik United Forcesa, sa 40 objavljenih brojeva, jednog od najdugovječnijih tiskanih glazbenih medija u regiji.

AngelSeed jedno duže vrijeme vrijedno radi, iako se tako ne čini, poprilično je godina na sceni. Bit će skoro i deset…
Pa, dobro, recimo od vremena kad smo se odlučili krenuti kao pravi bend, snimati materijale, otići u inozemstvo, napraviti to ‘kak’ Bog zapovijeda’, u biti, tako da mi računamo nekih 5-6 godina otkako se smatramo pravim bendom.

Ok, ali sjećam se da si mi prije nekih devet i pol godina u kombiju puštao pjesme i pitao kakvima mi se čine, s obzirom da su bile drukčije od tvog dotadašnjeg rada (smijeh). Znači, prije nego je krenuo bend počeo si ‘pripremati teren’?

(smijeh) Da, dobro se sjećaš. Je, malo je drukčije, ali korijeni su isti. Namjerno smo htjeli nešto takvo napraviti da razbijemo tu monotoniju koja nas je polako hvatala od dugogodišnjeg sviranja i odlučili smo se za ženske vokale. U samom startu bila je ideja napraviti nešto nalik na Nightwish, ali s vremenom se sve izjalovilo i otišli smo u nekom petnaestom smjeru, što se i čuje (smijeh). Bila je prvotno ideja da napravimo projekt da se malo zabavimo, ali na kraju je ispalo tako da je došlo do konkretnog benda, odsvirali smo i turneju i sada planiramo raditi ‘svakakva čuda’. Vidjet ćemo, na kraju, koliko će sve to skupa ispasti dobro.

Nadam se da će ispasti dobro. No, spomenuo si 5-6 godina, da ne bismo zbunili ljude, moram te podsjetiti da ste još 2008. godine u Tvornici kulture bili predgrupa Within Temptation, što je bio i prvi koncert AngelSeeda.

Da, bili smo fantastično primljeni i od publike i od Within Temptationa i to je bio jedan od razloga da smo odlučili ozbiljno krenuti dalje. Od tog su se trenutka neki članovi izmijenili, ali da, sama ideja i najveći poticaj bio nam je upravo taj koncert.

Dobar vjetar u leđa, što bi rekli stari, mudri ljudi…

Tako je.

Da ne kopamo previše po prošlosti, idemo na aktualnosti. Spomenuo si da ste bili na turneji, po Srednjoj i Istočnoj Europi, koliko znam, a novost je da je izašao debitantski album…
Da. Nakon snimanja u Švedskoj uslijedio je duži period dok se sve to okončalo, izmiksao i masterirao materijal i ostalo što je trebalo. U tim, bogatim zemljama, ne možeš baš doći u studio kad se ti sjetiš, nego čekaš mjesecima, čak i godinu-dvije, ako želiš ići kod određenog producenata. Što se i nama dogodilo, pa se sve to skupa rastegnulo u nedogled. Ali, kad smo to završili, između miksa i mastera smo se odlučili probati, da vidimo i osjetimo kako bi to išlo, da vidimo na nekoj ozbiljnoj turneji da li kao bend uopće možemo izdržati taj pritisak, podnijeti određeni broj dana pod teškim uvjetima. Pa smo se odlučili na turneju koja je obuhvaćala pet zemalja, Srbiju, Grčku, Rumunjsku, Mađarsku i Slovačku. Bilo je to dvanaest dana, dvanaest koncerata, i moram ti reći da smo funkcionirali odlično, bilo je puno dobre zabave, ali, s druge strane, bilo je i užasno naporno. I fizički i psihički. Svaki dan putovanja, sviranja, raspremanja, utovar, istovar opreme, to je zaista naporno, ali na kraju priče bili smo fantastično primljeni od svih tih ljudi na koncertima u spomenutim zemljama i jako smo zadovoljni.

A finale dosadašnje priče je izlazak albuma “Crimson Dyed Abyss”….

Da, izašao je 29. studenog, točno za Dan republike (smijeh).

Muziku podržava

Vjerujem da vas ipak više emocija vezanih uz taj datum spaja s novim albumom (smijeh)…
Naravno. To je kao da ti se dijete rodilo nakon svog tog vremena, rada i iščekivanja. Tim više što je album, otkako je izašao, ‘pobrao’ nevjerojatno dobre kritike sa svih strana svijeta. Za sada, što bi rek’o Dave Mustaine – “So Far … So Good” (smijeh). Presretni smo, zatrpani smo poslom, svakodnevno imamo intervjue, sviraju nas na radio postajama… Za sada stvari funkcioniraju savršeno, vidjet ćemo je li to samo prvi zamah ili ćemo uspjeti održati te tenzije još neko vrijeme. Jer smo novi bend, bez obzira na iskustvo koje kao pojedinci imamo otprije.

Rekao si da su prvotne ideje bile da glazba bude nešto u stilu Nightwisha, ali dojam je da ste zaista puno toga ispremiješali. Ne volim baš često koristiti tu riječ, ali ipak ću je spomenuti i reći da ste, bar se tako čini, dosta eksperimentirali dok niste došli do finalnog zvuka koji vam se, očito, dopao.
Pa je. U osnovi, ‘trpaju’ nas u taj neki symphonic-power metal, što je u samom startu kad nas se posluša, onako, na ‘prvu loptu’ u redu, a tu je i ženski vokal, što je prvi razlog da nas se tako etiketira.

‘Female fronted bend’. Grozota mi je to od opisa glazbe, posebno kad se spominje u našim medijima…
Joj, da. U biti, većina bendova sa ženskim vokalima su symphonic power metal usmjerenja, ali mi se, osobno, ne možemo strpat’ nigdje. A i svatko tko je poslušao album može čuti i symphonic i power i klasični heavy metal, thrash metal, naznake deatha, gothica, folka, klasične glazbe… Sve što god nam je palo na pamet jednostavno smo bili hrabri staviti u glazbu. Nismo se htjeli u ničemu ograničavati, samim tim jer nas je svih šest u bendu došlo iz različitih glazbenih stilova, s različitim idejama, tako da je svatko od nas u materijal umetnuo nešto svoje, a i stavili smo ego na stranu, što je vrlo teško. Mislim da su tome pridonijele i naše godine, s obzirom da smo trojica u bendu malo stariji, tako da si možemo dopustiti da nam ego više nije važan. Uglavnom, to je bio neki put da bismo dobili baš ono što smo dobili s ovim albumom.

Prve kritike su stvarno dobre, dojam je da ste napravili kvalitetan album. Naravno, ne samo za područje Hrvatske, jer moj je stav, a i sam ga znaš, o tome smo puno razgovarali, da je album ili dobar ili nije. Nema da je ‘dobar za naše pojmove’, kako mnogi kod nas vole reći.
Da, u pravu si, slažem se s tim tvojim ostavom.

Album je izašao za američkog izdavača, Sliptrick Records…
Izdavač je američka kuća koja ima podružnice po Europi, u Japanu i šire, tako da je album dostupan po cijelom svijetu. Ponudili su nam sjajne uvjete, ne mogu, na žalost, reći što sve, ali svakako najbolje od svih ponuda koje smo imali, pa i s financijske strane, što nam je presudno, jer smo se toliko iscrpili, toliko smo novca uložili u snimanje, pa više nemamo financijsku snagu da album promoviramo kako treba. To nam je bilo jako važno i ne interesira nas njihova zarada od CD-a, važno nam je da se čuje za bend. To nam je glavni dio plana. Mislim da bi to sa Sliptrick Records mogli realizirati, za sada stvari stoje jako dobro, ali to je tek početak, vidjet ćemo dalje, kroz neko vrijeme, kako će se to dalje razvijati.

Mislim da je i dalje veliki problem novim albumima, pogotovo novih bendova, što izdavačke kuće najveći dio promocije baziraju na tzv. ‘release date’, a nakon toga ako prođe, prođe, ako ne, ne. Kao da se zaboravi da je album uopće izašao, pa ga i publika s vremenom zaboravi. To bi, ta promocija albuma, po meni, trebala biti kontinuitet barem nekoliko mjeseci.
Da, tako je. Kao i ti, u tom sam svijetu predugo da bih pustio da mi netko tako nešto radi umjesto mene. Svjestan sam da bend mora napraviti 90% posla i to je, amen, što se kaže. Tako to mora biti i tako će i biti, ali, u svakom slučaju, svaka podrška od diskografa je dobro došla.

Spomenuo si turneju, znamo da u najvažniji dio promocije albuma spadaju svirke. Kad krećete dalje?
Imamo i tu planova, štoviše, konkretnih, pa tako 28. ožujka krećemo na turneju, koja će obujmiti Poljsku, Češku, Njemačku, Dansku, Švedsku i Norvešku. Bit ćemo opet 10-12 dana na turneji, imamo i konkretne angažmane, a u 2016. godini planiramo odraditi barem dvije turneje, koje bi obujmile Njemačku i zemlje Beneluxa. Možda i nešto više, ali to je još daleki plan.

Nisam čuo da si negdje spomenuo Hrvatsku (smijeh).

Hrvatska … Nije nikakav problem. Iako, nema se kod nas baš nešto puno mjesta za svirat’, ali svejedno, Hrvatska je u planu, no moramo najprije odraditi zemlje, što bi se reklo, gdje ima novca (smijeh). Na žalost, Hrvatska mora pričekati s promocijom dok ne odradimo neke stvari koje smo dogovorili s diskografom, ali bit će i kod nas promocija u nekoliko gradova i mjesta s kojima radi moja agencija, tako da nije problem dogovoriti svirke. Samo je problem nekog ‘timeinga’, kojeg ovog trenutka nemamo.

Ali dogodit će se, mada, uvijek vrijedi ona ‘najteže je uspjeti kod kuće’, pa ćete tu biti pod posebnom prismotrom (smijeh)…
I tu se apsolutno slažem s tobom.

Spomenuo si neke zemlje na sjeveru, kao i Benelux, a tu glazba nalik onoj AngelSeeda, sa ženskim vokalima, posebice u Nizozemskoj, već godinama najbolje prolazi. Vjerujem da te zemlje niste slučajno odabrali za prvi dio promotivne turneje.
Tako je, zato su i to, da se tako izrazim, ciljane zemlje, u koje namjeravamo ići u prvim fazama promocije, jer, na žalost, moraš ići ondje gdje te vodi nekakav trag novca i mogućnost da uopće opstaneš. Prvo tamo, a onda gdje te srce vodi. Mi bi najrađe ponovno u Bugarsku, gdje nam je bilo fenomenalno, toliko dobro da smo poželjeli ostati tamo živjeti (smijeh). Savršeno smo se zabavili, k tome, sve je jeftino, ali i to isto mora čekati neka bolja vremena u kojima ćemo se oporaviti i ‘stati na noge’, jer sve su to vrlo skupi ‘izleti’ i vjerujem da mnogi ljudi nisu svjesni koliko je to skupo. Da, recimo, samo jedan dan turneje košta 300-400 eura, pa se lako može izračunati koliko košta cijela turneja, a pitanje je koliko će vam se od toga vratiti.

Što se tiče turneja metal bendova, u zadnje vrijeme, čak i desetak godina, jako su popularni nastupi na festivalima. To je i najbolja promocija, garantirano po svirci 100, a ovisno o terminu nastupa i tisuće ljudi. Imate tu kakvih ideja ili planova?
Jasna stvar, imamo i tu neke kontakte, ali festivali imaju i neku drugu priču, kao što znaš. Festivali, odnosno nastupi na njima se – plaćaju. Pa ako želiš na jedan veliki festival, moraš biti ili veliki bend ili imati bogatog sponzora (smijeh). Tako da će nešto takvo još neko vrijeme pričekati, ali vjerujem da ćemo odsvirati neke festivale na našem širem teritoriju, Slovenija, Hrvatska i okolica, gdje je manji problem jer znamo ljude, pa se možemo ubaciti, ali neki veći europski festival bit će ‘tvrđa kost’.

Vjerujem da ćete uspjeti u velikom djelu onoga što ste naumili, jer iza većine vas ipak je jedno veliko glazbeno znanje i iskustvo. I upornost.
Nadam se da će tako biti.

Kad smo već u razgovoru, da se malo prisjetimo vremena United Forcesa. Kako prolaze godine otkako ga nema, sve više i više ljudi mi govori da je bio ključan glazbeni medij prošlog desetljeća, koji je kod nas, praktički, pokrenuo metal s mrtve točke. Ne samo s medijske strane, već se paralelno s njim pojavljivalo sve više bendova, svirki, albuma, a dobar dio svega toga pratio se u United Forcesu. Kako danas gledaš na njegovu ulogu?

Uistinu se nadam da je sve to zaista bilo tako kako danas ljudi govore. I danas, da ne postoji Internet, istog trenutka bih krenuo raditi takav časopis, zato što je to jedan, prvenstveno, gušt. Svi smo mi to radili iz gušta, zadovoljstva, znaš i sam da iz toga nikakvog novca nije bilo, ‘krpali’ smo se, jedva da smo sa svakim brojem bili ‘na nuli’, taman da možemo izlaziti dalje. Uz nas, to je bio i gušt i za ljude koji su to pratili, čitali, jer smo ih informirali, s obzirom da je tada Internet bio relativno spor, nije se na njemu moglo baš sve pronaći, a i ljudi su bili skloniji papiru. Znaš ono, kad odeš na WC, da možeš malo prolistati. Nije baš bilo zgodno nositi računalo (smijeh).

Meni je bilo veliko zadovoljstvo raditi s tobom i cijelom ekipom tih godina, i, subjektivno gledajući, poput mnogih, također mislim da smo uspjeli pripomoći podizanju rock/metal scene. Koliko god da to s nečije perspektive, sigurno, izgledalo prepotentno i samohvalisavajuće.
Ja sam poprilično nostalgičan, bila su to divna vremena, puno smo se družili, išli smo na koncerte zajedno, upoznavali bendove, ljude, bilo je jako zanimljivo i jako lijepo.

I za kraj, AngelSeed stilski ipak odstupa od glazbe bendova koji su tebi bili najdraži, thrash metalaca tipa Megadeth. Tu se ništa u tvojem poimanju glazbe nije promijenilo?

Ma ne, nije. Bože moj, znaš i sam da slušam sve i svašta, ali kad se hoćeš opustiti, izvučeš one albume iz ’80-ih i to je to.

0 Shares
Muziku podržava