Zadnjih nekoliko godina, recimo osam, koliko i aktivno pratim glazbu, osjetio sam da velika nevidljiva ruka globalizma grabi i jede svoju djecu. Zvukovi Zagreba mogli bi bez greške dolaziti iz Tokija (ali ne i obrnuto), rockeri iz Njemačke mogli bi biti Britanci, a Gretta Van Fleet je onako žmirećki izgubljena kopija albuma Led Zeppelina.

Ide mi to sve malo na živce. Danas je postalo posve nebitno tko od kuda dolazi jer iskustva koja upijamo redovito su ista ili slična ljudima koji su ponekad od nas udaljeni tisućama kilometara. Svi smo gledali iste serije na Netflixu, svi smo slušali iste albume dok smo žvakali isti fast food naručen preko iste aplikacije.

Srećom, naše podneblje je ostavilo koliko toliko brisanog prostora gdje gore spomenuta ruka globalizma još nije do kraja pojela svoju djecu. Danas govorimo o nagriženim momcima koji su zaraženi tim rock’n’rollom, momcima koji su svoj zanat ispekli na vrućem asfaltu grada Sinja. Svi ste čuli za M.O.R.T., a sad je vrijeme da čujete i planove kako jedan autentični i domicilni rock planira razvaliti predstojeću koncertnu sezonu.

Dugo je M.O.R.T. vozio kombi na drugi kraj zemlje za kikiriki. Još tamo od sredine ove decenije ta četveroslovna kratica je krasila plakate studentskih, nezavisnih i sličnih festivala, gdje je prvotno mala, a onda s vremenom i sve veća skupina ljudi pila pivo i skakala uz hitove koji su, zbilja to iskreno mislim, prirodno fanovima prirasli srcu.

Ovoga četvrtka M.O.R.T. postaje ozbiljna regionalna atrakcija, jer ne samo da su izbacili album na engleskom jeziku ispucavši paralelu na sve što su do sad predstavljali, nego i na krilima istog tog uratka otvaraju koncertnu sezonu Vintage Industrial Bara u Zagrebu.

Taman prije svirke, na jednom legendarnom balkonu zagrebačkog centra, zasjeli smo na razgovor ugodni s jednom polovinom Sinjske četvorke kako bi razjasnili neke nedoumice oko novog Kunsta koji su izabrali.

Dečke iskreno ne brinu otvaranja sezone, značaj istoga ili pak breme nastupa koji guraju bend na neku drugu razinu. Jakov Maleš sjedi, gleda u daljinu i kreće i staje s rečenicom kako je u Vintageu uvijek dobro i da se nada će i u četvrtak biti isto. Ne zanimaju ih baš filozofije nas novinarčića. Izvrsno.

Ipak, o anglofonom albumu su se malkice više raspričali. Bože tvrdi kako je zabavno bilo pisati tekst na jeziku koji nije materinji, da je izazov svladati izgovor, da je gušt ispričati priču drugačije. Uostalom ako poslušate „Standing Runningman“ shvatit će te zašto je naslov albuma oksimoron. M.O.R.T. svira u jednom drugačijem kozmosu koji je samo njihov. Kao da su na kakvom disku koji nose golemi slonovi koje pak nosi još veća, golema kornjača. No, o tom, potom. Ni u trenucima kada sam pokušao slikovito opisati da mi je njihov rock usko vezan za neke mentalne fotografije Cetinske Krajine, oni su spremno nadišli tu prepreku i zadržali svoje „ja“ bez obzira na novonastale okolnosti. Taj engleski je dobio i test u samoj Engleskoj. Prije nekoliko mjeseci, zajedno s još tri benda iz regije M.O.R.T. je okušao sreću u Londonu, pa kasnije i u Dublinu, pa čak i u škotskom Edinburghu.

Na pitanje hoće li biti kakve turneje iduće godine, Bože i Jakov u glas, ali malo tiše uz nadanje govore „nadamo se“. Porazgovarali smo malo i o odnosu starih i novih lica scene, o tome kako i na koji način jedan Bare ili jedan Mile gledaju na M.O.R.T. Tu su i već prekaljeni i iskusni dečki iz K3P-a, jedna plejada respektabilnih imena koja privlače zaljubljenike u rock. U cijeloj toj priči M.O.R.T., prema riječima mojih sugovornika – prolazi dobro. Nastupali su s Hladnim Pivom, i to ne u nekoj nasumičnoj varijanti, već kao predgrupa ikonama Gajnica na okrugloj ročkalici u krcatom Domu Sportova. M.O.R.T je kako bi se reklo na engleskom, kad su već i sami zakoračili u anglizme here to stay.

Ambiciozno gledaju na svoju budućnost, ne boje se novih izazova što je više nego očito iz njihovih odabira posljednjih par mjeseci. Onako mrtvo-hladno, bez ikakvih problema prizivaju Josipu Lisac kao najveću želju. Onu glazbenu. Za suradnje. Jakov ipak priznaje da nema pojma kako bi joj prišao. Iskreno, ne znam ni ja.

Do Josipe tek treba doći, no ako će im mašta raditi, sve je moguće. Da se vratimo mi na slonove i kornjače. Jeste li znali da ime M.O.R.T dolazi iz knjiga fantastičnog pisca Terryja Pratchetta? E o tome vam govorim. M.O.R.T. je svakako interesantna nakupina talenta i rada, a plodove truda pokupi u četvrtak u Vintageu. Rock’n’roll iz Sinja koji vuče paralele sa znanstvenom fantastikom za adolescente. E to je taj pozitivni globalizam. Biti svačiji, ali najviše ipak – svoj. Dečki uživo daju sve od sebe, i što god tko god mislio o M.O.R.T.-u, sva naklapanja padaju u vodu s prvim riffom. Vidimo se.

Muziku podržava