Ljeto iza nas pokazalo je koliko je Šibeniku bitan Terraneo Festival, a Šibenčani su pokazali koliko im je bitan klub Azimut, svaki na svoj način generator kulture i dobre zabave u sred Dalmacije.
Hrvoje Jelković i Luka Pavić usko su vezani uz oba projekta, zapravo njihovi tvorci koji su prije pet godina zajedno s Matom Škugorom krenuli u pokretanje glazbenog festivala u Šibeniku, gradu koji do tada uz pokoju aktivnost lokalnih udruga ili pojedinaca jedini od većih gradova u Dalmaciji nije imao nikakav značajniji ili jači suvremeni muzički događaj tijekom ljeta.
Te 2011. godine štošta se promijenilo i izmijenilo u Šibeniku, s čime smo svi upoznati, ali što se to dogodilo 2014. godine u Šibeniku po pitanju Terranea i selidbe na novu lokaciju, kluba Azimuta i kulturnog turizma odgovorit će nam momci koji su zapravo zatvorili popularni zagrebački klub Purgeraj s pogledom prema Krešimirovom gradu.
Prije četiri godine počeo je projekt Terraneo Festival, koji je probudio Šibenik… Sada, sigurno niste na mjestu gdje ste tada zamislili da ćete biti u ovo vrijeme. Što se zapravo dogodilo?
Luka: Pa teško je cijelu priču svesti u par rečenica… U pokretanje Terraneo festivala smo ušli bez puno kalkuliranja i nismo previše razmišljali i opterećivali se time gdje će nas to sve dovesti. Projekt je preko noći postao sadržajno iznimno uspješan i odmah dobro prihvaćen od strane lokalne zajednice, publike, medija i kritike. Međutim radi financijskih problema, za koje danas znamo da su normalni kod pokretanja ovakvog festivala, vrlo brzo smo došli u situaciji da prihvatimo ponudu investitora zainteresiranog za ulaganje u festival i da prodamo jedan njegov dio.
Zahvaljujući toj investiciji festival je nastavio rasti, možda i pre brzo, ali je trebalo i proći vremena da stvari sjednu na mjesto i da investitor donese najbolje moguće odluke za budućnost festivala te njegov dugoročni koncept razvoja. Po meni se to tijekom ove godine i dogodilo i sada vjerujem kako Terraneo, na prekrasnoj novoj lokaciji, stvarno ima pozitivnu budućnost.
Koje je po vama izdanje Terraneo festivala bilo onako kakvo ste zapravo htjeli da vaš festival izgleda?
Hrvoje: Po pitanju programa definitivno jedan mix prve i druge godine festivala, a po pitanju kvalitete organizacije izdvojio bih treću godinu i inovaciju na festivalskoj sceni regije gdje je Terraneo prvi uveo sistem beskontaktne naplate. Što se emocija tiče tu je prva godina održavanja na posebnom mjestu, trenutak kad ostvrarite ono što za što su mnogi mislili da je nemoguće, trenutak kada ostvarite svoje snove.
Luka: Atmosfera prve godine, organizacija druge, kartično plaćanje treće i gotovo nepostojanje stresa četvrtog, summer break Terranea (smijeh). Svaka godina ima je nešto svoje, pogotovo u programskom smislu, svaki od festivala do sad je bio po meni dosta drugačiji od ostalih. Ali kao što je i Hrvoje rekao, a mislim da će se i dobar dio publike s time složiti, romantična sjećanja na prvi Terraneo uvijek će zauzimati posebno mjesto.
Što se dogodilo nakon trećeg izdanja festivala da se morala uzeti godina pauze?
Luka: Uprava festivala je odlučila da je daljnje ulaganje u dotadašnju lokaciju dugoročno neisplativo te da se Terraneo treba premjestiti na samu morsku obalu. Po meni opravdana odluka, jer, koliko god da su Bribirski Knezovi mnogima prirasli srcu, održavanje festivala na takvom prostoru je bilo jako skupo. Nadalje, stara lokacija nije bila na moru te po našem mišljenju, s turističkog aspekta, nije bila dovoljno atraktivna za dugoročnu viziju razvoja Terranea kao autohtonog morskog festivala koji privlači značajan broj stranih posjetitelja koji se vraćaju i koji su nužni za njegovu budućnost. Dakle, donesena je odluka o promjeni lokacije i trebalo je vremena da se u dijalogu s gradom Šibenikom, nađe nova adekvatna lokacija.
Je li nova lokacija pronađena, gdje se Terraneo nastavlja?
Luka: Jest, naša želja i vizija za nastavak Terranea je Obonjan, mali otok u šibenskom arhipelagu smješten pokraj Zlarina. Vjerujemo kako je to rješenje najbolje i za budućnost festivala te samog Obonjana, nekad poznatog kao otok mladosti. Radimo sve što je u našoj moći kako bi što prije realizirali ovu ideju te vratili punokrvni Terraneo u Šibenik i na samom otoku pokrenuli realizciju mnogih drugih projekata i sadržaja koji će, uz sam Terraneo festival, trajati cijelo ljeto.
Ove je godine otvorena pozornica na tvrđavi Svetog Mihovila, u čijoj ste realizaciji također sudjelovali. Koliko je za jedan takav projekt bilo potrebno borbe da se do kraja napravi?
Hrvoje: Grad Šibenik je definitivno svijetli primjer na koji način se može izvlačiti lova iz EU fondova za stvari koje direktno mijenjaju lice grada i na tome im treba čestitati, radi se o na prvom mjestu odlično osmišljenom projektu koji je uspješno završen tako da sada sa zadovoljstvom možemo pričati o jednoj od najljepših ljetnih pozornica Mediterana smještenoj baš u Šibeniku. Mi smo se kao tim pobrinuli da u finalnom stadiju projekta uklonimo sve sitne tehničke nedostatke i osposobimo Tvrđavu za prihvat i organizaciju najzahtjevnijih produkcija. U drugoj fazi sudjelovanja u projektu donjeli smo prijedlog programa i odredili razinu kulturnih sadržaja koji bi se trebali aplicirati na tvrđavi kako bi se vremenom stvorio prepoznatljiv kulturni brend te ljetne pozornice.
Netom osvojena nagrada na Danima Turizma za Turističku atrakciju godine dokaz je da smo u svojim promišljanjima bili u pravu te da se uloženi trud isplatio. Svakako moram spomeniti odličan tim ljudi koji upravlja Tvrđavom, na čelu sa ravnateljicom Goranom Barišić-Bačelić, koji je na kraju iznio najveći teret prve godine tog projekta i najzaslužniji je za ovo veliko priznanje. Naravno, sada ostaje onaj teži dio posla , a to je da Tvrđava nastavi s produkcijom kvalitetnog kulturnog programa i u idućim godinama izgradi svoj prepoznatljivi kulturni brand.
Mislite li da bi više takvih pozornica od Hrvatske stvorilo jedan novi brend?
Hrvoje: Definitivno, kulturni turizam je grana u kojoj je moguće ostvariti još puno napretka. Upravo primjer razvoja Šibenika koji se temelji na ponudi kulturnih sadržaja govori u primjer toj tezi.
Ovo ljeto Šibenik je osim zbog SuperUha i tvrđave Sveti Mihovil bio u centru pažnje i zbog Azimuta, čije je zatvaranje zatražio šibenski biskup Ivas, a što je na kraju eskaliralo u jedan fini nacionalni incident. Kako ste doživjeli veliku podršku javnosti, a u isto vrijeme morali ste stajati na političkoj buri koja vas se zapravo i nije ticala previše?
Hrvoje: Slučaj Azimut zapravo najbolje pokazuje koliko malo je potrebno da se jedna benigna situacija maksimalno ispolitizira te nametne pritisak u kojemu bavljenje kulturom i produciranjem kulturnih sadržaja pada u drugi plan. Mislim da je spontana potpora javnosti jednako iznenadila i drugu stranu, koja je putem političkih pritisaka pokušala osporiti korist koju Azimut donosi lokalnoj zajednici.
Činjenica da Azimut posluje u zadanim zakonskim okvirima te da se uredno pridržava postojećih propisa tako je pala u drugi plan. Istina je da, do ovog slučaja, klub Azimut u 18 mjeseci svojeg postojanja nije zaradio niti jednu prijavu za narušavanje javnog reda i mira. Podrška javnosti koja se desila na nacionalnom nivou prvenstveno putem društvenih mreža te naposljetkuju i uključivanjem medija, koju su odlučili dati ovoj priči dosta svog prostora, zorno je pokazala koliko je ljudima dosta da se politika miješa u sve pore društva, a posebno kulturu.
Kakva je sada situacija s Azimutom? Hoće li problematična terasa raditi i sljedeće ljeto?
Hrvoje: Trenutno smo u situaciji gdje ne znamo kakav će biti konačan stav Grada prilikom dodjeljivanja dozvola za postavljanje naše Ljetne pozornice. Isto tako, moram naglasiti da smo u čitavom slučaju imali veliku podršku Grada te da smo vrlo optimistični što se statusa naše Ljetne pozornice za iduću sezonu tiče. U sklopu nje uspješno smo ove godine održali 58 raznih kulturnih manifestacija tako da je zapravo riječ i o važnom segmenutu kulturne ponude samoga Šibenika.
Za znatiželjnu javnost van Šibenika, što se događa van sezone u gradu?
Hrvoje: Hajmo reći da se Šibenik trudi što je moguće više zadržati razinu kulturnih i zabavnih programa i van sezone. To naravno nije lako jer pričamo o jednoj maloj sredini gdje se jako osjeti na primjer odlazak studenata, tako da zapravo jedva čekamo da Šibenik dobije sveučilište jer bez mlade publike nema niti razvoja kulture.
Luka: Tako je, Grad definitivno pokušava što je više moguće produljiti sezonu i potaknuti razvoj vansezonskih sadržaja. Ali, za to se prvo sadržaji i manifestacije u sezoni moraju etablirati i postati financijski uspješni, da se ostvari još značajniji sezonski obrtaj novca koji se onda može iskoristiti za proširenje organizacije na manifestacije van sezone. To je proces koji traje. Ali odličan primjer je doček Nove godine koji se radi planirano.
Prošle godine je program s lokalnim izvođačima bio usmjeren primarno na šibenčane i bližu regiju dok se već tada odlučilo kako će se ove godine, s jačim glazbenim programom, pokušati privući turiste iz Zagreba i ostatka Hrvatske. Vjerujemo kako je Dubioza kolektiv pravi odabir za ostvarenje ovog cilja. A kao nastavak, u godinama koje dolaze, Šibenik u novogodišnjem periodu želi ciljati i na veći broj stranih turista. Ovo je dakle planirani razvoj vansezonske ponude grada Šibenika, etabliranje Šibenika kao atraktivne božićno-novogodišnje destinacije koja želi i u tom periodu imati popunjene smještajne kapacitete.
Koja vas je ideja i želja vodila za otvorenjem kluba u gradu koji bio poznat kao ‘zabavno i kulturno mrtav’ van sezone?
Hrvoje: Ideja je bila napraviti jedan mali neovisni kulturni centar gdje je svatko pozvan doći i izraziti svoje stvaralaštvo i ideje, a ujedno i ponuditi program koji ima za cilj potaknuti i oživiti scenu Grada. Naime Šibenik je vrlo jaka i kulturno osviještena sredina kojoj se kao i svugdje kod nas nakon rata desilo kulturno nazadovanje. Mi želimo pokazati da u Šibeniku doista postoji jedna jaka i kvalitetna scena!
Poznato je da se ulaznice za koncerte u Azimutu ne naplaćuju, kako je moguće na taj način pokriti troškove koje nosi jedan događaja i znači li to sigurnu popunjenost kluba?
Hrvoje: Mi u Azimutu imamo jedan tehnički problem koji nas sputava u naplati ulaza , naime u sredini naše multumedijske dvorane imamo centralno postavljeno stepenište prema katu prostora u kojem se nalazimo. Ne čini nam se pošteno naplaćivati ulaz ljudima u prostoru gdje će dobar dio publike imati problem sa vizualnim praćenjem koncerata. Kada i ako uspijemo riješti taj problem, moći ćemo za određene koncerte uvesti naplatu ulaza. Do tada nam to jednostavno nije fer.
Luka: Trenutno se program financira od ugostiteljskog prometa te od novca od sponzora. Slobodan ulaz na mnogim događanjima znači dobru popunjenost kluba, ali s druge strane, postavlja i financijska ograničenja prilikom dovođenja mnogih izvođača koje bi možda htjeli vidjeti u Azimutu ali su jednostavno pre skupi.
Kako preodgojiti generacije stasale na besplatnom sadržaju da se kvalitetan sadržaj treba platiti?
Hrvoje: To je vrlo dobro pitanje i jedan od velikih problema koje imaju svi koji se odluče baviti organizacijom kulturnih sadržaja. Naime, prvenstveno treba odgojiti dovoljan broj publike za kvalitetan kulturni sadržaj, a kao normalan slijed toga doći će i do stupnjevanja vrijednosti kulturnih sadržaja kao i prostora koji ih produciraju. Na taj način ćemo onda imati platformu, da se po uzoru na inozemstvo, postavi pravilno vrednovanje određenih sadržaja te uvede naplata ulaznica prema utvrđenoj kategorizaciji takvih sadržaja te prostora u kojima se produciraju.
Luka: To je proces koji traje, kao što si rekao, potrebne su opet generacije da se to promijeni. Treba djelovati svakodnevno, ustrajati u tome i sustavno educirati mlade ljude o pravim vrijednostima. U današnje vrijeme je to iznimno teško, s jedne strane živimo u društvu poremećenog sustava vrijednosti a istovremeno većina ljudi nema dovoljno novaca za osnovne životne potrebe pa onda normalno da štede i odmjereno troše na zabavu, kulturu i umjetnost.
Po vama koristi li Hrvatska dobro marketinšku i turističku vrijednost kulturno-zabavnog turizma?
Hrvoje: Hrvatska je još jako daleko od pametnog korištenja kako marketinškog potencijala tako i vrijednosti koju ponuda kulturnog programa može imati za razvoj određenih sredina. Recimo ako uzmemo za primjer Terraneo Festival i samo marketinšku promidžbu koju je donio Gradu Šibeniku, pričamo o milijunima kuna besplatnog pr-a koji se jednostavno Šibeniku desio bez nekakvog planiranja ili svjesnog korištenja tog potencijala. Također ne smijemo zanemariti ni materijalnu korist koju takve manifestacije donose u lokalne sredine , a radi se opet o milijunima koje se zavrte u periodu održavanja manifestacija. Recimo, ovo ljeto se jako dobro vidjelo koliko je Šibeniku falio Terraneo koji je prijašnjih godina u periodu održavanja doslovno preporodio Grad.
Luka: Čini mi se da Hrvatska – sustavno, planski i organizirano – koristi vrlo malo stvari. HTZ bi definitivno mogao u promociji Hrvatske u inozemstvu bolje iskorisiti postojeću ponudu kulturno zabavnih sadržaja, ako ćemo konkretno onda onih festivalskog karaktera. Većina promocije koju Hrvatska dobije od takvih sadržaja dolazi djelovanjem samih organizatora i njihovim promotivnim aktivnostima, a ne službenim kanalima promocije Hrvatske. S druge strane, po meni bi i naša ljetna ponuda tih kulturno zabavnih sadržaja morala biti još kvalitetnija i organiziranija. Lokalne turističke zajednice diljem naše obale, moraju angažirati nove i mlade kadrove, proaktivne i moderne mlade ljude čiji svjetonazori i obrazovanje idu u korak s modernim trendovima u turizmu i s interesima današnjih posjetitelja naših turističkih destinacija.
Dakle treba nam svježa krv prilikom stvaranja novih ponuda i novih sadržaja, bilo da se radi o samostalnim projektima lokalnih samouprava bilo da se radi o vanjskim projektima koji traže sufinanciranje. I vrlo bitno, treba uvesti red, sistematizirati i profiltrirati postojeće kulturne sadržaje i manifestacije, jer, nekad imam dojam da turisti od šume ne vide drvo.
