Ljetna koncertna sezona je pred nama i što je najbolje – morska. Osim Robbiea Williamsa na Maksimirskom stadionu 13. kolovoza, Split, Zadar i Šibenik ovoga ljeta nude dovoljno odličnih koncerata, stranih i domaćih. U rasponu od provjerenih rock imena, do popa nešto mlađe Francuskinje Zaz u pulskoj Areni.
Ne moramo kukati da se na obali ne događa ništa osim priglupih estradnih gaža koje ‘razumije’ narod, i techno partya koje narod, pogotovo lokalni, nikako da shvati, ali ih ‘razumije’ mlado, i dakako ludo.
Goli u sedlu i goli do koljena
Tu su festivali poput riječke Hartere, Terranea u Šibeniku, Hideouta na Zrću, te Seasplasha, Outlooka i Dimensionsa u Puli ili elektronskog Ultra Music, koji je prošli vikend prepunio sve splitske kapacitete. Za razliku od prošlih godina, ovoga ljeta ima i odlične ‘klasike’ za razne dobne i dobre skupine. A ne samo programa za ove što usred bijela dana plešu u bazenu u vodi do koljena, s nekim čudnim šarenim pićima u rukama i čekaju da ih snimi neka avangardna novinska rubrika imena ‘stil života’, ‘scena’ ili nešto slično glupo.
Uostalom, kakav je to stil i život biti u bazenu do koljena usred dana ako je more na dohvat ruke? Bolje goli u sedlu nego goli do koljena. Šalu na stranu, baš takav ‘vintage’ program nudi se ove godine, što je novost na našoj obali. Mogli bi se uključiti i strani turisti na koje se zasigurno računa.
Zidanje najspektakularnijeg spektakla
No, kako vidimo da su stranci izgleda ove godine podbacili u dolasku na Jadran, a domaće goste ionako nitko ne jebe, možda ne bi bilo loše da mi sami uzmemo sudbinu u svoje ruke i napunimo par odličnih koncerata?
Roger Waters s “The Wall” ne samo da nudi novo čitanje poznatog hit-albuma albuma Pink Floyda, nego je i superiorni tehnološki spektakl od kojeg, usudio bih se reći, nema većeg i spektakularnijeg. Gledali smo ga u Areni Zagreb pred par godina i ako postoji koncert koji može ‘izdržati’ stadionski prostor, onda je to baš “The Wall”.
Carlosa Santanu osobno ne ljubim, sasvim subjektivno, ali ne može se reći da latino špranca ne ide ruku pod ruku s morskim ugođajem i da svi oni koji su ‘drkali’ na ‘Samba pa ti’ ne bi ovaj put mogli ispatiti za tu PDV-ovski smanjenu cijenu ulaznica?
Cijene u pola cijene
Ili su možda i za Watersa i za Santanu i za Cohena ulaznice nabavili na 50 postotnom sniženju kojim se, u onaj tjedan prijema Hrvatske u EU, taj promotor ozbiljno isprsio prema publici?
Osim toga, bez obzira na ukuse, Santana je zadnjih petnaestak godina, od albuma “Supernatural” naovamo, postao još veća ‘estradna’ zvijezda brojnim duetima, ima podršku najvećih pop i rock imena, pa publika koja se inače fura na world music, Cubismo i voli sve iz druge ruke, ovaj put može to doživjeti iz prve (i prave, uzmemo li u obzir da je gitarist).
Santana zadnji koncert Darka Glavana
Gledao sam ga samo jednom i mada nisam poklonik priznajem da je trosatni koncert u zagrebačkom Domu sportova 1998. bio izvrstan, što se može provjeriti i na TV-snimci. Godinu kasnije objavio je mega-hit album “Supernatural” i cijena mu je vrtoglavo porasla; u Domu sportova Santana je nastupio ‘za čvarke’ spram kasnijih cifri koje je dobivao.
U ono slavno vrijeme 1975. kad je prvi put stigao do Doma sportova, nisam ga gledao, bio sam premali, a na festivalu Radar u Varaždinu nisam ga dočekao. Stao sam na povratku iz Beča s koncerta Morisseya, nakratko vidjeti Solomona Burkea, ali sam otišao u Zagreb prije Santane, na večeru s Patti Smith – neke stvari su ipak najbitnije u životu – koja je u Tvornici svirala idući dan. Tad je u Varaždinu poginuo Darko Glavan, 12. srpnja prošlo je četiri godine, kao i od koncerta Santane.
Roger not over and out
Ovog ljeta obala nudi za svakoga ponešto, pa i Linićeve fiskalne blagajne. Onda nema smisla žaliti se da programa nema, kad ima, ili pričati da se sluša samo ‘ljiga’ i da nas nitko ne razumije.
Razumije vas upravo Roger Waters, pjesme s “The Wall” govore baš o tome i još mnogočemu. Zato, da u budućnosti priobalja ne bi bilo ‘Roger over and out’ s uvoznim koncertima, bolje da nas što više dođe na Poljud. Bez obzira navijate li za Dinamo ili Hajduk, a kakvi su papci najbolje ni za koga.
Waters ruši Thompsonov zid na Poljudu
Simbolički, Waters svojim temama s “The Wall” ruši zidove koje Thompson i njemu slični postavljaju. S obzirom da je baš on zadnji svirao i ‘zidao’ na Poljudu bilo bi više nego prigodno da Waters pored svog ogromnog zida koji će sagraditi i srušiti, sruši i taj naš.
Dakle – kako sam kao klinac čuo kad je neki čovjek tražio njihov album u trgovini – nismo vidjeli A-ce udar groma De-ce, ali dolaze ‘Zidar’, ‘Sotona’ i jedan brat Cohen. I Terraneo je pred nama, ali o njemu posebno. Za Iron Maiden u Areni Zagreb ne treba sumnjati da će vjerna publika doći u velikom broju, pa nemojte da se na moru osramotimo. Ne zaboravimo, kad su Iron Maiden svirali na Poljudu nije baš bilo previše ljudi, iako 20-tak tisuća nije ni malo. Arctic Monkeys prošli su najbolje na Prokurativama, nadajmo se da će i ovi sljedeći.
S druge strane, MP3, pardon Thompson, imao je pedesetak tisuća ljudi na Poljudu, ali pitanje je koliko ih je ušlo zabadava, a i stadion je dobio besplatno. Znači, i na moru se bije boj za koncertne boje.
Ako na Rogeru Watersu ne bude bar 30 tisuća, a na Santani 7.246 ljudi (Cohen je ionako rasprodan), nemojte se više žaliti na Thompsona i njegov uspjeh. Jer njegov uspjeh, kao i uspjeh bilo kojeg koncerta, u rukama je ‘njihove’ publike. Pogotovo ako su cijene ulaznica dvostruko jeftinije nego u EU. Pardon, sad smo tamo i službeno, još da i navike postanu slične…
