Vječne rock himne

    3937

    Zoran Žmirić

    Riječke rock himne

    Datum izdanja: 01/11/2011

    Izdavač: KUD Baklje INA Rijeka

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 464

    Naša ocjena:

    Tko su ljudi koji su ostavili trag u najboljim riječkim bendovima?” ovako, otvorenim pitanjem već na samoj naslovnici knjige, autor Zoran Žmirić vodi nas na jedno poveliko putovanje kroz vrijeme i prostor zvan Rijeka – grad žanrovski obojan rock-glazbom, uz pregršt zanimljivih mutacija.

    Svaki moj dosadašnji (turistički) posjet Rijeci odavao je iskren dojam kako sam u drugoj državi. Iako Rijeka nije neki naočit grad – odiše sumornom, industrijskom patinom, a starogradska jezgra vidno pati zbog nametnute joj socijalističke arhitekture, ali upravo u toj neusklađenosti zgrada razbacanih po klisurama, uz silovite uspone gradskim ulicama, leži šarm Rijeke. Dodajmo tome i njezino neizostavno glazbeno ruho kojim Rijeka nastavlja dokazivati svoju regionalnu autentičnost – i to ni više ni manje, nego na preko 400 stranica argumenata dovoljnih da se zapitamo, kako to da jedan grad s toliko himni zapravo nije i glavni grad?

    O glazbenoj kreativnosti Rijeke posljednjih godina u medijima se naveliko pisalo – povod su bila prigodna glazbena (re)izdanja uz koncertnu proslavu 30. obljetnice punka i novog vala na ovim prostorima. Napokon je došao i trenutak da jedan istaknuti riječki autor svijetu podari vlastite ‘engleske snove’.

    I dok bismo se usudili nabacivati površnim odgovorima, bilo na gore postavljeno pitanje ili na jedno od ponuđenih na poleđini ovitka knjige, već u startu prelistavajući je, shvaćamo kako se radi o jednoj vrlo zahtjevnoj, informativnoj avanturi. Kao kompleksno štivo, “Riječke rock himnepredstavljaju prvu konkretniju studiju upravo one novije riječke scene – prema riječima samog autora, nastale iz njegove mladenačke perspektive na razmeđu punka – scene koja je do danas formirala i informirala brojne naraštaje.

    Muziku podržava

    Ponuđeno štivo nije suhoparno redanje, bilo abecedno ili kronološki već toliko puta isprežvakanih (polu)informacija – nego promišljeno i prioritetno, prema utjecaju koji su pojedine grupe ili autori izvršili na društvene glazbene tijekove – “Riječke rock himne” nude zdrav sistematski pregled velikog kreativnog praska i njegovih popratnih, kemijskih reakcija.

    Pritom neću ulaziti u kakvoćnost pojedinih pjesama – neke su mi omiljenije od drugih, dok mnoge istaknute primjere tek trebam osobno upoznati (neke, ovisno o vlastitom slušateljskom (ne)ukusu, eventualno i zaobići), ali ono što, vjerujem, oduševljava (ili će tek oduševiti) svakog čitatelja ove knjige, jest zorno dokumentirana uzajamna povezanost svih aktera scene – koju autor nastoji temeljito pojasniti iz poglavlja u poglavlje. Na trenutke se čini kako ga kroz knjigu snalazi nužno zlo repriziranja činjenica – konkretno, nailazimo na često isticanje kako kičmu riječke post-punk scene čini izvjesna, sveprisutna skupina pojedinaca, čije mentorstvo u izvjesnoj mjeri može lagano zairitirati, ali u tom moru logičnih informacijskih repeticija leži opravdan argument kako upravo tim pojedincima imamo zahvaliti što su svesrdno pomagali neke druge, nama osobno drage izvođače.

    Riječka scena, međutim, ne prestaje sa zadnjom stranicom ove ultimativne zbirke – iako prema mišljenju nekih, riječ ‘scena’ danas više nužno i ne funkcionira kao pojam, koliko kao zbirka njezinih fragmenata. No većina, bilo entuzijasta ili cinika, složit će se možda s tvrdnjom kako se generacijski uspješno prenose izvjesni impulsi koji nastavljaju održavati, ako ništa drugo, onda zdrav duh, nekada upravo te i takve, evidentne scene. Uz istaknute veličine s kraja sedamdesetih i kroz osamdesete, zasluženo mjesto ovdje pronalazi čitav niz imena koja su od devedesetih naovamo, na ovaj ili onaj način, obilježila svoje vrijeme.

    Namjerno ne izdvajam niti jednog od zastupljenih autora pjesama, čiji reci ponosno krase stranice “Riječkih rock himni”, čime im je osiguran prostor u kojem će biti spašeni od zaborava – reći ću samo da ima jako mnogo iznenađenja koja ne treba pokvariti jednom ovakvom recenzijom.

    Ova je knjiga koncipirana u maniri ‘audio-kazete’ koja bi trebala postati neizostavan dio glazbene lektire u školama – “C-464”, koja u svojoj golemoj ‘minutaži’ nosi esenciju zabavnog, komercijalnog ili avangardnog, uz neizostavan socio-politički angažman. Iz tog razloga, “Riječke rock himne” zapravo se više ‘slušaju’ nego čitaju – pritom na vrlo jednostavan način ostvarujući efekt vremeplova kojim je, putujući kroz opširne informacije – kako o samim izvođačima tako i o pojedinim pjesmama – iznova lako zakoračiti u jednu glazbenu ‘četvrtu dimenziju’ i, makar u slušateljskoj mašti, postati dio njezinog stvaranja – pregled ovdje odabrane lirike je poput vanvremenskog dijaloga između čitatelja i zastupljenih autora pjesama.

    Golem je to kreativni vrtlog koji je zahvatio umjetnike različitih profila – glazbenike, novinare, dizajnere, glumce – dosljedno pokrivajući jednu prošlost i sadašnjost – naravno, u trenutku kad je obavljena selekcija materijala za ovo izdanje, u Rijeci su već osvanule nove nade, koje nažalost nisu zaživjele na stranicama ove knjige. Ali tko zna – jednom će se zasigurno pojaviti i dopunjeno izdanje “Riječkih rock himni”.

    Autor se na samom kraju knjige zapitao – “Jesam li nakon tri godine pisanja zadovoljan učinjenim?“.I on i čitatelj zajedno – i bez bojazni – mogu zaključiti samo jedno – itekako!

    Muziku podržava