Sava Savić i Igor Todorović: “Novosadska punk verzija”

Iako je izašla još prošle godine, u godini u kojoj obilježavamo 30 godina punka nije naodmet predstaviti još jednu zanimljivu knjigu, orijentiranu na jednu lokalnu mikro-scenu, ali povezanu s tim globalnim muzičkim pravcem. “Novosadska punk verzija” presjek je novosadske punk scene od 1978. do 2005., a dolazi u paketu sa CD-om na kojem je predstavljeno tridesetak bendova iz tog razdoblja.

Dvojica prijatelja, nekoć i sami aktivni u punk bendovima, odlučila su napisati osvrt na događanja u svom gradu i prvotna namjera bila im je tek napraviti fanzin. No, kako je materijala bilo sve više i više, odlučili su svoje zapise pretvoriti u knjigu. Sava Savić i Igor Todorović, danas obojica sportski novinari, bili su sudionici vremenskog perioda u kojem se pojavio punk i koji je u njihovim životima odigrao značajnu ulogu.

Knjiga je podijeljena u dva kronološka dijela. Prvi dio napisao je nešto stariji Sava Savić, koji u uvodu kaže kako mu je inspiracija za pisanje došla nakon što je u jednom klubu pogledao dokumentarac “West Way To The World” o svom omiljenom bendu The Clash.

Savić se bavi nastankom punk pokreta u Novom Sadu i njegovim počecima koji su vezani uz novosadski punk bend Crkveni pacovi, u kojem je on sam svirao bas. Bili su daleko najmlađi punk bend i svirali su pretežno kao predgrupa Pekinškoj patki. Između ostalog, Savić opisuje časopise koji su tada izlazili i radijske emisije koje su slušali, a posebno poglavlje posvećeno je Londonu iz kojeg su se nabavljale prve ploče i kožne jakne.

Drugi dio pod nazivom “Bolje da nosim kratku kosu” napisao je Igor Todorović, mlađi dio autorskog dvojca, koji je opisao zbivanja na punk sceni novijeg datuma, a sam je svirao u Nospeedlimitu. Tu dolazimo već i do nama poznat(ij)ih bendova – Kapetan Leshi, Atheist Rap, Proleće, Mitesers, Generacija bez budućnosti… Todorović čak spominje i KUD Idijote za koje kaže ‘Jedan od najboljih nenovosadskih punk bendova svih vremena definitivno je KUD Idijoti iz Pule. Uvek mi je zvučao nekako novosadski.‘

No, autori se ne bave samo bendovima i njihovim članovima, već i mjestima koja su imala ključnu ulogu za nastajanje punka u Novom Sadu. Osim klubova i prostora za svirke to su bila i neka druga neformalna mjesta okupljanja, a tu bih svakako izdvojila Todorovićev tekst ‘Uloga dragstora u NS sceni‘.

Pohvalno je što autori nisu išli previše u širinu pa se tako osim punka dotiču još samo oi!, ska i skinhead bendova, no šteta što u knjizi nema svjedočanstava cura sa scene; spominje se tek izvjesna Marta, bubnjarica grupe Vrisak generacije koja je s bendom snimila dva albuma i odsvirala velik broj koncerata.

Nakon što je prvo izdanje od svega 500 primjeraka rasprodano u rekordnom roku, knjiga je doživjela i drugo, prošireno izdanje u kojem su dodani i komentari i izjave aktera i čitatelja. Oba izdanja prati i CD sa snimkama bendova koji se spominju u knjizi, snimkama koje tehnički i nisu baš najkvalitetnije, ali njihova vrijednost jest u tome što su mnoge od njih raritetne i nikad prije objavljene (Pekinška Patka, Dva minuta mržnje, Ritam Nereda, Generacija Bez Budućnosti, Bonebreaker, Red Union, The Bayonets…).

Velika vrijednost ove knjiga jest i mnoštvo fotografija, a već samo reprodukcije plakata, ulaznica i fanzina mogle bi biti knjiga za sebe. S druge strane, ako ne poznajete dobro ili ako uopće ne poznajete tu scenu vjerojatno ćete se malo pogubiti u svim tim imenima i nadimcima koja nama ne-sudionicima i ne znače baš puno.

Ovdje dolazimo i do možda ključnog nedostatka knjige, a to je da je u njoj puno više naglasak na osobne percepcije i vlastite doživljaje negoli na analitički i kritički stav, od čega se, doduše, i sami autori ograđuju u uvodnom tekstu. No, i bez dubljih analiza koje bi zahtjevniji čitatelji možda očekivali, ova knjiga može poslužiti kao pravi mali vodič kroz novosadsku underground kulturu.