Rita Marley: “No Woman No Cry – Moj život s Bobom Marleyjem”

    23679

    Rita Marley & Hettie Jones

    No Woman No Cry - Moj život s Bobom Marleyjem

    Datum izdanja: 01/07/2005

    Izdavač: Naklada Ljevak (biblioteka Pop)

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 242

    Naša ocjena:

    Da iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena – to svi već odavno znamo. Isto kao što znamo i da je Bob Marley najveća, nikad prežaljena i nedostižna ikona u povijesti reggae glazbe. Ali kako je to postao i koliko je, zapravo, snažnih žena zaslužno za takav njegov planetarni uspjeh, otkrit će vam upravo najnovija biografija Bobova života iz pera njegove zakonite supruge i životne partnerice Rite Marley.

    Zapravo, ono što je Rita Marley, u suradnji sa spisateljicom Hettie Jones, napisala više je autobiografija koja neizbježno uključuje i sve bitne i one nebitne (ali zato vrlo zanimljive) podatke o životu Roberta Neste Marleyja, za kojeg se udala kada joj je bilo samo 19 godina. Činjenica je da je Rita, ipak, najbolje poznavala Boba i sve uspone i padove u njegovoj karijeri koju je i sama pomogla oblikovati.

    Alfarita (Rita) Constantina Anderson
    odrasla je u predgrađu Trench Towna, u Kingstonu na Jamajci, usred velike bijede i nasilja koje se svakodnevno događalo na ulicama tog grada. Iako je nju i njezinog brata Wesleyja majka napustila u vrlo ranoj dobi, Rita ipak nije odrasla bez jake ženske ruke. Teta (Viola Anderson Britton), o kojoj Rita govori s puno ljubavi kroz čitavu knjigu, odgojila je Ritu i najzaslužnija je za to kakva je Rita kasnije postala osoba.

    Također je i zaslužna za činjenicu da je glazba bila sastavni dio Ritina života od samih početaka.Čitava je Ritina obitelj bila prilično muzikalna, pa nije ni čudo da je i Rita vrlo rano upoznala tadašnju glazbenu scenu Kingstona, te tako došla u kontakt s The Wailing Wailersima, grupom čiji je član, pored Petera Tosha i Bunnyja Wailera, bio upravo Robbie Marley i koja se pokušavala probiti uz pomoć obližnjeg Coxsone studija.

    Iako je Rita tada već imala kćer Sharon, njezino i Bobovo prijateljstvo uskoro je rezultiralo brakom, kada je Riti bilo samo 19, a Bobu 21 godina. To je bio početak njihovog dugačkog i nimalo laganog zajednčkog životnog puta, koji je naprasno prekinut kada je Bob Marley obolio i umro od raka 1981. godine.

    Ritina knjiga govori upravo o tom zajedničkom, mukotrpnom životu, koji se sastojao od mnogo uspona i padova te koji je rezultirao u stvaranju najveće legende reggea glazbe, te u promicanju i prihvaćanju rastafarijanstva (tada vrlo osuđivane religije) širom svijeta. Budući da biografija Boba Marleyja nije pisana iz ‘druge ruke’, tj. od strane nekog nedovoljno informiranog novinara, nego ju je u obliku memoara uobličila upravo žena koja je s njim dijelila sve, “No Woman No Cry” stvarno je zanimljiv insajderski pogled na dane kada za Wailerse nije čuo nitko izvan Kingstona, a Bobove je pjesme prodavala upravo Rita razvozeći ih na biciklu po opasnim ulicama Trench Towna.

    Ipak, ono što se meni čini najzanimljivije u cijeloj priči je povezanost Rite i Boba, koju nisu uspjele prekinuti ni mnogobrojne Bobove afere s raznim ženama, kojih je Rita bila itekako svjesna jer je, osim svoje, podizala i ‘usvojila’ i ostalu Bobovu djecu začetu na raznim stranama svijeta.

    Muziku podržava

    Čak je i s nekim Bobovim ljubavnicama uspjela (p)ostati dobra prijateljica i nakon Bobove smrti! Doista ne možete ne pomisliti: “Svaka čast, Rita!”, jer bi se malo tko uspio snaći u svoj toj nenadanoj slavi, aferama, novinskim natpisima i svjetskim turnejama te ostati brižna majka i još brižnija supruga. A Rita je bila sve to – i još više od toga. Bila je članica vokalne skupine I-Three, koja je Boba i The Wailerse pratila na svjetskim turnejama te je pred kraj Bobova života uspjela ostvariti i dosta uspješnu samostalnu karijeru.

    Osim opisivanja vlastitog životnog puta, Ritini memoari sadrže i dosta njezine vlastite ‘filozofije’ koja je produkt rastafarijanske religije, koju su ona i Bob željeli (i u tome uspjeli) demistificirati i proširiti i izvan Jamajke. Zato “No Woman No Cry” u nekim trenucima zvuči kao duhovni vodič za sve koji, kao i Rita, vjeruju da možeš sve što zaželiš, samo ako se usudiš to i učiniti, te da bez obzira na sve, treba pronaći i slijediti vlastiti životni put, jer nitko to neće učiniti umjesto tebe.

    Ova je knjiga vrlo bitna za razumijevanje Boba Marleyja kao umjetnika, brižnog oca i muža, ali također pokazuje ne samo njegov, nego i Ritin doprinos i utjecaj na širenje i populariziranje reggae glazbe.

    Nakon Bobove prerane smrti, Rita je poštovala Bobovu želju izrečenu na samrtnoj postelji (Rita… just keep singing!), te je postala glasnogovornica Bob Marley’s Foundation i pobrinula se da njen glas čuju svi koji još uvijek vjeruju da glazba može promijeniti svijet. A samo su rijetki oni koji, poput Boba Marleyja, mogu postati veći od tog svijeta i života uopće.

    Izdavač: Naklada Ljevak, 2005.

    Muziku podržava