Phil Strongman: “Pretty Vacant – Povijest punka”

U bujici svakakvih biografija, autobiografija, enciklopedija, leksikona i drugih književnih oblika kojima se pokušavaju opisati različiti glazbeni akteri, a kojima smo iz dana u dan zatrpani, na hrvatskom tržištu izlazi knjiga koja obuhvaća ne samo jednu osobu niti samo jedan sastav, već cjelokupnu povijest jednog pokreta, tj. “Povijest punka“.

Iako ambicioznog naziva koji u svojoj osnovi obuhvaća iscrpno studiranje same tematike i iako u opsegu od tristotinjak stranica, “Povijest punka” je daleko od nečeg što bi se moglo nazvati analitičnom i meritornom literaturom određenog područja.

Knjiga je pisana jednostavnim, pitkim i lako razumljivim stilom, često koristeći kolokvijalizme ili žargone svojstvene dotičnom vremenskom razdoblju. Također, knjiga je pisana iz rakursa Phila Strongmana, njezina autora, i većinom se sastoji od njegovih impresija koje je on, kao netko tko je bio koncertno aktivan u vrijeme rađanja ovog relevantnog pravca, prikupio.

Samim time, ovo lako čitljivo štivo je izrazito subjektivno i u svakom trenutku obojeno autorovim osobnim stavovima, koji su uvijek pozitivni a nikad negativni. Nepostojanje selektivnosti i uzastopna glorifikacija baš svih aktera koji su se popeli na pozornice, daje ovom djelu diskutabilnu vrijednost.

Knjiga je podijeljena na 14 cjelina, među kojima ne postoje stvarne granice niti razlike, već se tematski prelijevaju iz jedne u drugu, stvarajući često dojam neorganiziranosti i razbacanosti. Sam početak otkriva eventualni razvoj događaja, ali je za razliku od ostatka djela natrpan zvučnim imenima poput Loua Reeda i njegovih The Velvet Undergrounda ili Iggya Popa i njegovih The Stoogesa, privlačeći pozornost ali ne nudeći ništa nova.

Ostatak djela naglasak stavlja isključivo na sastave poput The Clash, The Jam i The Ramones. I, naravno, Sex Pistols. Nije nikakva tajna da je knjiga svojevrstan hommage autorovom očito najdražem bendu. Pritom je priča o Pistolsima bogata raznim, samo za zagrižene fanatike važnim detaljima, poput ‘što je Rotten rekao Visciousu ili kad je ovaj drugi popio pivo (ili nešto drugo)’.

Također, iako mu je posvećena glavnina knjige, autor ni malo nije poradio na pokušaju demistifikacije pokojnog Sida Visciousa ili približavanju njegova lika i djela širem čitateljstvu. Nije poradio ni na pokušaju demistifikacije punka kao nedvojbeno relevantnog i utjecajnog pokreta, već nakon čitanja djela ostaje nam dojam jednog destruktivnog, rezigniranošću, alkoholizmom i narkomanijom obojanog pokreta, koji u svojim temeljima nema ništa drugo osim srdžbe.

Pokušavši odrediti povijesne granice punka autor je također neuspješan, krivudajući kroz povijesna razdoblja i stvarajući dojam pomutnje i opće nepovezanosti. Relativno je uspješan opisujući aspekt odjeće kao jednog od važnih aspekata samog pokreta punka, time spominjući dvojac McLaren-Westwood i njihov dućan Let It Rock, što daje samom žanru višesmjernu dimenziju, a ne površnost koncentriranu samo na glazbu.

Drugi dio knjige eksplicitnije obrađuje Joea Strummera i njegove The Clash i Paula Wellera i njegove The Jam. Ipak stilska monotonost i činjenična suhoparnost uništava svu dinamičnost punka kao pokreta, a ritmičnost knjige uopće ne postoji. Također, glorifikacija pokreta i njegovo pozicioniranje iznad svih drugih u mnogim je slučajevima iritantna, isto kao što su iritantni i često cenzurirani beznačajni citati glavnih aktera.

Dakle, obogaćena nepotrebnim podatcima, stilski loše napisana i u vremenski kontekst nesvrstana, knjigu Phila Strongmana “Povijest punka” preporučio bih jedino pripadnicima srednjoškolske populacije koji na majicama nose bljedoliki Visciousov lik, okrugli logo The Ramonesa ili što je već simboliziralo punk, iako više o samom pokretu mogu naučiti jednostavno preslušavajući primjerice četrdesetak minuta kultnog “Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols”.

Strongman je svom djelu pridjenuo naziv “Pretty Vacant“, po istoimenoj singlici Sex Pistolsa, i možda je to ono što najbolje opisuje samo djelo, koje se teško može nazvati književnim. Naime, u rječniku pod pojmom ‘vacant’ nalazimo prazan, isprazan, bez misli, bez sadržaja, bezizražajan, šupalj, tup. Najvjerojatnije nenamjerno, ali to je baš kakva Strongmanova knjiga i jest.