Laura Joplin: “S ljubavlju, Janis”

“No guy has ever made me feel as good as an audience“, rečenica je Janis Joplin jednako čuvena kao i njezin glas. Nezaboravni nastupi sa cigaretom u jednoj i bocom u drugoj ruci, samo su djelić intimne biografije kraljice bluesa koju je napisala njezina sestra Laura inspirirana stotinama pisama koje je Janis tijekom karijere slala svojoj obitelji.

Svakako je teško uskladiti objektivnu priču s emotivnom, osobito kada je riječ o članu obitelji, šest godina starijoj sestri koja je u kratkom vremenu postala ikona rock’n’rolla i bluesa. Međutim, Laura Joplin pristupila je temi na jedan prekrasan način navodeći opće i svima poznate događaje proširujući ih svojim viđenjem, jer – ruku na srce – imala je mogućnost pružiti nam uvid u samu Janis kao nitko nikad prije nje.

Kada je knjiga prvi put objavljena, pojavila su se razmišljanja kako su Laura i Janis bile totalne suprotnosti: Janis je bila razuzdana, neukrotiva i posve atipična djevojka, dok je Laura bila prototip štreberice iz američkih filmova koja nije shvaćala što se zbiva oko nje, nije razumijevala sav taj blues, čak se pošlo tako daleko pa je rečeno kako je mlađa sekica oduvijek bila ljubomorna na stariju baš zbog onoga što je Janis bila za života i onoga što je ostavila u naslijeđe.

I doista, na nekim mjestima može se primijetiti neodobravajući ton, čak i zavist, ali upravo u tome dijelom i leži ljepota knjige, jer radi se o intimnoj biografiji. A svatko tko je dovoljno iskren da navede svoje prave osjećaje prema nekome, doista je i pogodio bit intimne biografije.

Možda će neki fanovi i zamjeriti poneke Laurine riječi, ali svakako bi trebali razumjeti zašto su izrečene. Uostalom, jeste li ikad mogli zamisliti Janis Joplin kako piše pisma svojoj mami? Nitko nije, jer nitko nikad nije ni razmišljao o toj njezinoj strani.

Međutim, nije istina kako Laura nije shvaćala ‘scenu’ kojom je vladala njezina sestra. Baš naprotiv, sama će reći kako je Janis poznavala samu srž bluesa, kako je bila medij koji će je prenijeti publici; kako njezine pjesme nisu bile samo tekst i melodija, već nešto puno više. Janis je na pozornici ‘postajala’ pjesma koju pjeva, padajući u svojevrsni emotivni trans što je publika znala prepoznati. Negdje u dubini njezine duše krio se blues, a ona je bila pojačalo i odašiljač prema publici.

“Publika voli i očekuje da su njezini blues pjevači jadni i očajni” rekla je Janis jednom prilikom. U istinitost te rečenice uvjerit ćete se čitajući knjigu i shvaćajući zašto se povučena djevojčica iz teksaškog Port Arthura, nesposobna uklopiti se i ispuniti tuđa očekivanja – iz čega su se rodile razne traume i nesigurnosti – pretvorila u razuzdanu rock zvijezdu kojoj nije bilo strano tretiranje narkotika i alkohola, ljubavne i čito (bi)seksualne afere, sve što ulazi u opis turbulentnih 1960-ih.

Janis, bjelkinja s glasom crnkinje (njezin uzor, Bessie Smith, preminula je istog datuma kao i ona), u ovoj je knjizi predstavljena toplim i emotivnim riječima sestre Laure, djelićima intervjua, obiteljskim fotografijama i onim najvažnijim – velikom kolekcijom pisama nastalih između 1964. i 1970., sve kako bi nama svima postalo jasno kako je i zašto ružno pače postalo prekrasni labud.

Kada je 1970. umro Jimi Hendrix, Janis Joplin prokomentirala je njegovu smrt riječima: “Neki umru, neki prežive. Ja ću preživjeti, planiram se zadržati još dugo vremena.” Vremensko razdoblje kraće od mjesec dana pokazalo je koliko je, nažalost, bila u krivu.