Nepretenciozno ušavši u zagrebački Boogaloo sate prije nedjeljnog nastupa, odradivši tonsku probu, Juliette Lewis je s maramom na glavi, šalicom velike kave s mlijekom ležerno sjela ispred horde novinara i prepustila se neumornim upitima, dokazavši da ne pati od kompleksa superiornosti.
I dok je čekala na svoju dostavu brze hrane, Julie se pokazala rječitim i duhovitim sugovornikom u razgovoru o suradnjama sa svjetskim glazbenim imenima te smislu glazbe.
Julie, jesi li već umorna od dosadnih i neumjesnih pitanja koja ljudi vole pitati i iznova ponavljati?
Pa i nisu tako neumjesna, jednostavno ljudi nekad previše čitaju internet i, žao mi je što ti moram reći, ne može se uvijek pronaći istina. Na internetu kruže citati koje nikada nisam izrekla, priče o vezama u kojima nikad nisam bila…
Zanima me tvoja kolaboracija s Lindom Perry, danas poznatijom kao tekstospisateljicom i producenticom pop-glazbenicima. Kako je došlo do vaše suradnje, s obzirom da si ti rock pjevačica?
Znaš da je nekada bila članica 4 Non Blondes? Pa, na sličan sam način i ja poznata po filmovima poput "Rođenih ubojica", no snimila sam i komediju sa Steveom Martinom te ostale manje poznate filmove. Poznata sam po onome što je popularno.
Linda Perry iznimna je autorica i producentica i njen je izričaj raznolik. Poznata je po suradnji s Pink i Christinom Aguilerom, što je odlično jer se radi o dvije vrlo različite umjetnice, a opet pop-glazbenice. Ono što ona radi s pop glazbenicima naziva se popom jer je rasprostranjeno i zastupljeno u cijelom svijetu, pa mislim da su jednostavno rock bendovi koji su surađivali s njom manje poznati i stoga se možda čini kako ona uobičava raditi s pop-glazbenicima. Meni je vrlo inspirativna osoba.
Surađivale smo prije pet godina na mom mini albumu, na EP-u i napisali tek nekoliko pjesama. Vrlo je kreativna osoba čvrste osobnosti koju doista osjećam. No, nadam se da ćemo ponovno surađivati, uostalom ona radi i s mnogim rock bendovima.
Dakle, ne smatraš ju tek hiperproduktivnom glazbenicom bez emocija prema onome što stvara za druge?
Ne, jer to zbilja njoj kao glazbenici odgovara. Vrlo je strastvena osoba i, za razliku od ostalih producenata, vrlo je vezana uz glazbu koju stvara, a iz tebe izvlači ono nešto! Napisala je "Beautiful" Christini Aguileri i to je njoj kao pjevačici savršeno odgovaralo, bilo je to nešto nevjerojatno i drukčije jer je nanovo otkrila samu sebe kroz Lindu. U početku je bilo jednako i sa mnom.
Prva rock pjesma koju sam napisala, napisala sam ju uz nju, dok su moji prvi uratci bili prepuni melankolije ili su to bile ljupke i sanjive pjesme. Tada smo se našle, objasnila sam joj kakvu glazbu želim pisati i ubrzo smo došli do rock pjesama poput "I Am My Father´s Daughter" ili "Coming Around", koje su mi u to vrijeme bile iznimno važne.
Kako bi opisala suradnju s The Prodigyem na njihovom albumu "Always Outnumbered, Never Outgunned", s obzirom da se radi o sasvim drukčijem glazbenom žanru?
Oh, obožavam to iskustvo. Gledaj, upravo je u tome i stvar: taj žanr elektronske glazbe predvođen jakim beatom nevjerojatno je uzbudljiv za mene kao tekstopisca jer se ne radi o uobičajenoj strukturi pjesme, znaš ono strofa-refren-strofa-refren, već se sve vrti oko melodije, riffova i teksta koji ne mora nužno imati smisla.
Liam bi mi dao pjesmu, preslušala bih ju i dolazila do ideja koje bi on kasnije sintetitzirao i stvorio od toga cjelovitu pjesmu. Vrlo je uzbudljiv proces stvaranja i kasnijeg sklapanja u jedan produkt, što je sasvim drukčije od mog izričaja u rocku.
Kako dolaziš do svih tih ideja?
Naravno, inspiracijom. Čujem pjesmu i u glazbi čujem glas, melodiju, tekst. Sve to stvara emocije. Uzmi primjerice Hendrixov "Voodoo Child". Kad čujem tu pjesmu vidim crvene, plave, zemljane boje, zamislim džunglu i jednu cijelu psihodeličnu montažu prizora u glavi i sve to možeš doživjeti od slušanja kako Hendrix svira gitaru.
Jednostavno te inspirira ili ne inspirira. Srećom, jebeno je dobro surađivati s Prodigyem i njihovi su beatovi jedni od najboljih koje igdje mogu čuti, a to je ono što me apsolutno inspirira.
OK, spot…Videospot "Come to My Window" Melisse Etheridge poprilično je kontroverzan zbog konotacija nastalih a posteriori zbog samog redatelja koji te nazvao čudakinjom. Kako ti interpretiraš to snimanje?
Oh… Da… Jesi li ti vidio taj spot? Uopće nije žestok i jednostavno me nasmijava. Gle, ja sam djevojka koja je snimila "Rođene ubojice"! Nakon što je viknuo: "Rez!" ja bih se nastavila smijati, dok bi ostali glumci ostali ozbiljni i fokusirani na svoju ulogu.
Možda redatelj nije ranije radio s glumcima i vjerojatno sam ga uplašila. Ma ne znam… No, kompliment je. Ali neurotična? Rekao mi je da odglumim osobu u umobolnici, da se ponašam neurotično i to je ono što sam mu odglumila, što ne znači da sam ja osobno takva. Možda je smatrao da sam preuvjerljiva, što je opet kompliment.
Glumila si s Johnnyem Deppom u "Što ždere Gilberta Grapea", no jesi li ikad zasvirala ili zapjevala s njim, jer svi znamo da oduvijek svira u rock bendu, pa…
Ne, ali sigurna sam da je dobar glazbenik. Znam da je prije glume žestoko svirao, ali i znam da se nikada nije ozbiljno posvetio tome.
Rekla si kako su tvoji brojni citati na internetu lažni. No, da parafraziram jedan, navodno si izjavila kako si medij glazbi i jednostavno se napališ kada pjevaš i stvaraš glazbu… (prekid)
Napalim?! Kako to misliš? Ne seksualno, nikako! Čovječe, to je sleng, ne napalim se seksualno.
Ma ne, htio sam te zapravo pitati kada se zapravo dogodi najveća navala emocija i strasti – prilikom snimanja novog materijala ili nastupa pred publikom?
Evo ti jedan novi citat: pisanje glazbe najsličnije je zaljubljivanju. Znaš ono kada se osjećaš živo, energično, blesavo i onda razmišljaš o svojoj pjesmi, jednostavno to voliš! Tako je dobar osjećaj stvarati glazbu ni iz čega. Vrlo je moćan i intenzivan osjećaj. Međutim, nastupanje uživo niz je brojnih drugih osjećaja. Zvuk gitare, bubnjeva ili basa mojih glazbenika tako je treperav i jednostavno prolazi kroz mene.
Krećem se fizički u ritmu zvuka koji stvaraju, pokušavam projicirati svu energiju i osjećati se što življom jer želim i da se sama publika osjeća življe no ikada. R’n’R zbližuje ljude i potiče ih da se osjećaju živima i osviješćuje im sve emocije i osjetila.
Neke su pjesme opasne, neke žestoke, neke seksi, dok su neke živahne i jednostavno svakoj pjesmi želim dati onu energiju koju sama imam. Doista je ispunjavajuće vidjeti ozarenu publiku i potaknuti ih da osjete jedinstvenost dok me slušaju.
foto: Vedran Levi, Iva Jila Mahalec
