Naslov je, dakako, samo parafraza davne izjave Johnna Lennona iz 1966. da su The Beatlesi popularniji od Krista, zbog čega je dobio palac dolje od konzervativne javnosti i više podrške od fanova iz suprotnog tabora The Rolling Stonesa nego se to mogao nadati.
No, u našoj sredini suludih odnosa doista nije bezazleno zapitati se ovako nešto. Iako Isus Krist danas sasvim dobro prolazi u domaćim medijima, pitanje je bi li tako bilo i prije 2000 godina kad se rodio i bi li, da je tada bilo medija, završio u središnjim Dnevnicima? 
Ili bi urednici ipak pričekali da od ljute alternative postane masovno prihvaćena pojava, pa bi ga u medijske izvještaje uvrstili tek kad je car Konstantin pred 1700 godina – što se obilježava iduće godine – ozakonio kršćanstvo?
Suludih primjera o (na)opakom punjenju medijskog prostora radikalnim budalaštinama ima koliko hoćete. I naravno da tržišni odnosi dirigiraju prioritete i tempo silaska u ponor, samo, je li to zaista tržište, a ako već je, je li priglupa medijska slika zaista odraz stvarnog stanja? Ili je stvarno stanje još i gore?
Severinino rađanje u Dnevniku samo je povod, nije ona jadna kriva što ju prate. Logično je da to gledatelje zanima, priča je zaista važna, ali što još zanima ili ne zanima urednike koji ‘ekskluzive’ – riječ koja je kod nas izgubila smisao – filtriraju u stupidni survival show javnosti? Drugim riječima, kad su kod na putovi promijenili smjer i više ne vode u Rim nego do mnogobrojnih Severina? Ima li nade za nas, za ove koji i znaju nekog vraga pjevati ili svirati, ili stvarno moraš roditi?
Subverzivni Siriščević i klasika
U ponedjeljak je bio Porin Classic, odlično odrađen, elegantan. Svi pametni zavide klasičarima i jazzistima koji rade to što rade, nitko ih ne forsira na bilo kakve ekscese, imaju čistu situaciju s glazbom, iako medijski katastrofalno stoje. Baš zato Porin Classic i ima smisla i jedna je od najboljih izmišljotina ureda Porina.
Ljubomoran sam i na Nagrade hrvatskog glumišta, bez obzira što se (njihova) struka i insajderi često s njima sprdaju i pronalaze mane koje mi ne vidimo, a u glazbi su nam poznate. Ali, načelno, radi se o ozbiljnim manifestacijama na kojima nitko ne treba demonstrirati višak duhovitosti, dapače, understatement je ono što se traži. A provuku se tu i zgodne priče o Jadrankamenu i o nominiranom predsjedniku glazbeniku. I tko veli da klasika i Siriščević nisu subverzivni? Pa još fino i duhovito, ‘na slamku’ serviraju i populariziraju program prilično zahtjevan širokoj televizijskoj publici.
U materijalnom svijetu to donosi goleme probleme, treba prodati ulaznice za koncerte (klasične glazbe), albume i sve ostalo što uz to ide. Naravno da će mediji kad dobe ovako serviranu situaciju s Porin Classicom barem donekle to popratiti. Jazz se, srećom, izvukao iz takvog stanja, postao i kod nas ‘in’, popunjen zvijezdama koje mnogi ne kuže, ali im je gala javljati o nečem tako važnom. Još ako se radi o tamnoputim glazbenicima Amerikancima, eto veselja medijima i dokaza da smo otvoreni, demokratični i bez primisli na segregaciju. Što, naravno, nema baš nikakve veze s glazbom, ali im dobro zvuči i izgleda.
Končar i Končar
Koliko je bedasta situacija i s poznatima govore sljedeća dva podatka. Prošli tjedan Goran Končar je nakon 25 godina napustio Zagrebački kvartet i odsvirao s njima zadnji koncert u Zagrebu, što je u medijima, osim Foruma, zanimalo – nikoga. Mada bi analogija bila da se radi o situaciji kao kad John Frusciante napusti RHCP.
Tim prije što je Zagrebački kvartet, mimo svih zasluga, imao odličnu priču prošli tjedan kad je na Porinu u Opatiji odsvirao isti program koji su 1894. tamo slušali austrougarski car Franjo Josip I. i njemački car Vilim II. Ali jebi ga, nepovoljna je okolnost što su carevi danas negdje drugdje, kod Keruma recimo, kao onaj drugi Danko Končar koji se ne treba bojati za medijski prostor.
Primjer drugi; svima su puna usta 2Cellos, ali kad su početkom prošle godine imali presicu u Pepermintu zbog potpisivanja ugovora sa Sonyjem, bez obzira na jubitu i Smooth Operator klikove prisutno je bilo petnaestak ljudi. Tek kad se pročulo da će svirati s Eltonom Johnom domaći su mediji shvatili da je to stvar koju treba ozbiljno podržati, jer valjda Elton John zna što radi.
Pogrešno začeće
Samo, glupost u cijeloj priči bila je činjenica da je malo kasnije otkazan dolazak Eltona Johna u Arenu Zagreb zbog slabe prodaje ulaznica. Pa ko tu koga jebe i što zapravo domaća publika i mediji žele? Što je koka, što je jaje i tko je koga rodio? I zašto su ljudima draže polupismene vijesti o suradnji 2Cellos i Eltona Johna iz Japana i Indonezije, kad kod nas nema publike da ode na koncert Eltona Johna?
Možda ipak nisu samo jaja i publika krivi, nego im priglupa medijska koka i kokošari uvaljuju falš majonezu. Bezbroj puta smo se uvjerili, domaća medijska rođenja ne da nisu bezgrešna, ona su najčešće sasvim pogrešna.
