Jason Ashcraft (Helion Prime): “Ne smatram se dostojnim za usporedbe s genijalcem kakav je Arjen Lucassen”

615

Kalifornijski sastav Helion Prime je zamišljen kao projekt koji povezuje ljubav prema metalu i znanosti, a onovan je kad je gitarist Jason Ashcraft (Dire Peril) pitao pjevačicu Heather Michele Smith (Graveshadow) želi li s njim ući u glazbeni projekt.

Osim rada u spomenutim bendovima, njih dvoje su imali iskustva i u suradnji s nekim poznatijim glazbenicima kao što su Mark Briody (Jag Panzer), Brittney Slayes (Unleash the Archers), Andy LaRocque (King Diamond), Ralph Scheepers (Primal Fear), Arjen Anthony Lucassen (Ayreon/Star One) ili Niklas Isfeldt (Dream Evil). Konceptu bi, kako su zamislili, temelj bio power metal nadograđen sa znanstvenim teorijama i sci-fi tematikom.

Naziv benda Helion Prime ‘posuđen’ je od imena planeta vanzemaljaca iz filma “The Chronicles of Riddick”, čiji su oboje veliki obožavatelji. Heather i Jason su, uz pomoć glazbenika iz bendova Dire Peril i Axiom, u lipnju 2014. snimili prvu pjesmu “The Drake Equation“, a istoimeni EP je izašao u veljači 2015. godine. Prije toga, Helion Prime je imao prvi koncertni nastup, i to u kolovozu 2014. u Boardwalku, Orangevale, a postavu su upotpunili Jeremy Steinhouse na basu te Justin Herzer (Dire Peril, Axiom) na bubnjevima. U kolovozu 2015. godine Helion Prime je krenuo na prvu turneju, a svirao je u Oregonu, Nevadi, Kaliforniji i Utahu, da bi mu početkom 2016. godine, točnije 15. veljače, izašao debi album na kojem gostuje Niklas Isfeldt (Dream Evil).Krajem prošle godine odlazi Heather, koju u siječnju tekuće mijenja Kayla Dixon (Witch Mountain), a bend se u međuvremenu osvježava s još jednim gitaristom, Chadom Andersonom te novim bubnjarem Alexanderom Bossonom.Tako rekonstruiran, Helion Prime u 2017. godinu ulazi s ugovorom za njemački AFM Records, koji mu ponovno objavljuje, godinu dana star, debitantski album “Helion Prime“.Stilski, Helion Prime se povezuje s bendovima tipa Iron Savior, Star One, Iced Earth, Dream Evil, Amaranthe .. Heavy Power metal kombiniran s popom uz obiljem melodijskih linija, izraženim gitarskim radom i dominacijom pitomijih ženskih, povremenim ‘ukrašenim’ s grubljim muškim pjevanjima.

No više o cijeloj priči vezanoj uz ovaj sastav koji dolazi iz Sacramenta, reći će njegov suosnivač Jason Ashcraft.

Muziku podržava

Zdravo Jasone, je li sunčano u Kaliforniji?
(smijeh) Vjerovao ili ne, bilo je poprilično olujno u posljednjih nekoliko tjedana. A nema mnogo sunca niti u ovom trenutku. (smijeh)

Ima li barem išta heavy metala?
O, da, toga oduvijek ima mnogo. Kada pogledaš oko sebe, ovdje u Kaliforniji je uvijek dobar izbor heavy metal glazbenika i bendova. Mnogo divnih bendova, velikih i malih, rade ovu nevjerojatnu glazbu i održavaju njezinu vatru živom i vječnom.

Ime Helion Prime je odabrano po planetu vanzemaljaca iz filma “The Chronicles of Riddick” s Vinom Dieselom…
Da, dobro si upućen. Veliki sam obožavatelj filmova s Riddickom i prvotno sam želio da nas zovu Furyan. No to se ime nije dugo zadržalo iz jednostavnog razloga jer sam osjetio da nije ono pravo, odnosno da ne karakterizira točno ono što bih želio da bend bude. Ipak, želio sam ostaviti nešto što bi bilo inspirirano Riddickom i izabrao da to bude Helion Prime. Osjetio sam da je to puno ljepše, da puno bolje opisuje ono što želim da bend bude.

Ponovno ste objavili svoj debitantski album. Koja je razlika između novog i originalnog izdanja?
Nema ih baš puno. Najveća razlika da u tome da je sada po prvi puta dostupan naš izvorni EP “The Drake Equation”. Sada je na ovom izdanju albuma dostupan kao bonus. To je EP koji nas vraća u početke rada, negdje u 2014. godinu.

Jeste li ponovno snimali pjesme ili ste koristili stare snimke, možda ih remiksirali, remasterirali?
A ne, nema novih snimaka pjesama ili njihovih miksanja na ovom izdanju. Jednostavno, htio sam da album bude kakav je bio u originalu, a sve ostale zabavne stvari želja mi je bila ostaviti za naša sljedeća izdanja.

Čitao sam nekoliko pohvala za vaš debitantski album. Vjerujem da i vas to raduje…

Da, do sada je album naišao na jako dobar odjek i sretan sam zbog toga. Naravno, tu je uvijek negativan feedback od onih koji ne vole to što radite, ali na kraju dana mi je dovoljno to što sam sretan i što uistinu uživam u onome što radim.

Imate puno gostiju na albumu od kojih je većina svirala gitare, neki klavijature, neki su pjevali, neki pripovjedali (Niklas Isfeldt, Bryan Edwards, Carlos Alvarez, Taylor Washington, Jeff Teets, Steven Soderberg, Brett Windnagle, Matt Krais, Ryan Patane, Josh Schwartz, Austin Benelty, Travis Sigler, op.a.). Kako ste sve to uspjeli posložiti?
Pa da, bilo je to tako nekako. U vrijeme snimanja albuma bio sam jedini gitarist u bendu i vjeruj mi, ne želiš čuti sve moje pokušaje sviranja svih solo dionica. Zato sam posegnuo za pomoći i pitao prijatelje da li bi netko želio odsvirati i snimiti gitarske solaže na nekim pjesmama. Na moje veliko iznenađenje, dobio sam više potvrdnih odgovora nego sam očekivao, čak i više nego je bilo ukupno dostupnih pjesama. Kad smo se dogovorili, svaki od glazbenika je snimio svoje dijelove i nakon toga poslao ih je meni. Svatko od njih je zaista odradio ubitačan posao, hvala im na tome.

Tekstovi pjesama su naučno – fantastične tematike. Više nauke ili više fikcija?

Znaš, trudimo se što više nagnuti prema znanstvenim činjenicama, to je trend kojeg držimo i na kojem ćemo nastaviti raditi i na budućim izdanjima. No znanstvenu fantastiku nije baš tako lako i zabavno ignorirati, pa ćemo se u neko dogledno vrijeme i s njom ‘pozabaviti’.

Pjesme povezuje zajednička tema, opisuju jedan događaj ili je svaka dio za sebe?
Ne baš nužno. One se sve temelje na ‘carstvu znanosti’ s više specifičnosti u vremenu i prostoru i mogu biti povezane, a inače se sve one mogu održati i odvojeno jedne od drugih.

Ima neka koju si volio ili voliš svirati, bez obzira na solaže?
Ima, dvije su mi posebne. Jako uživam svirati “Into the Black Hole” kao i “Apollo (The Eagle Has Landed)” koje još nismo svirali uživo, ali i to će se promijeniti.

Naslovnica je u vezi s glazbom, to je očito, i kao da povezuje prapovijest i budućnost.
Da, i to si dobro primijetio. Ideja je bila stvoriti klasični sci-fi art komad i osjećam i mislim da je umjetnik, zapravo, napravio odličan posao. Uključivanje dinosaura bila je ‘last minute’ odluka i ne žalim zbog nje jer je “Saibot” (dinosaur) postao permanentan lik u Helion Prime svijetu.

Voliš naučno fantastične filmove i serije, to je jasno.
Apsolutno. Što češće mogu, gledam i proučavam nove filmove temeljene na znanstvenoj fantastici.

Tvoj poseban filmski ili serijski izbor…
Moja omiljena serija je “Odiseja u svemiru” od Arthura C. Clarka. Također obožavam i knjige i filmove “Odiseja u svemiru”, kao i filmove i seriju “Planet majmuna”.

Uspoređuju vas s puno metal bendova. Da se tebe pita, kojemu je Helion Pride najviše nalik?
Pročitao sam mnoge usporedbe naše glazbe s bendovima koje ili uopće ne slušam ili s bendovima za koje nikada nisam čuo. Rekao bih da od svih bendova s kojima nas se uspoređuje, najbolje bi, po meni, odgovarale usporedbe s Iron Savior i Star One. Iako, ne osjećam naš zvuk poput onog Star One, uglavnom zbog toga što se ne smatram dostojnim da nas se uspoređuje s takvim genijalcem kakav je Arjen Lucassen.

Planovi za nastupe uživo su…
Trenutno imamo u planu 20. svibnja nastupiti na Legions of Metal Festivalu koji se održava u Chicagu, a nadamo se da ćemo u ovoj godini, uz nastupe na festivalima, održati i turneju. Voljeli bismo otići na velike turneje i festivale no sve ovisi o tome hoćemo li pronaći dobre kontakte koji će nam to omogućiti.

Ako uspijete u tome, planirate doći i u Europu, pretpostavljam.
Da, svakako. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti i u Europi.

0 Shares
Muziku podržava