Kad čujem ime Zion Train, osim što pomislim na Boba Marleya, kroz glavu mi proleti: “Zar im toliko odgovara naša klima, naši ljudi, naš reggae karakter…?“. Pitam se to zato što otkad znam za pulski Seasplash, pamtim i Zion Train bez kojih niti jedan do sada nije protekao.
Osim toga u Hrvatskoj su aktivni kako na festivalima tako i na solo koncertnim svirkama. Jedna od tih je i ova jučerašnja u zagrebačkoj Močvari u sklopu Positive Vibration Festa, i to u starom dijelu na kojega smo oduvijek navikli. 
Osim jučer, njihove nastupa mogli smo tijekom ove godine popratiti u zagrebačkom Aquariusu, na osječkom UFO festivalu, riječkoj Priredbi i 5. Seasplash festivalu u Puli, a gostovali i na koncertu Radikal Dub Kolektiva.
Inače, za sve koji ne znaju, Zion Train britanski je dub-reggae bend s iznimno melodičnim i plesnim temama. Često ih nazivaju ‘dub dance fenomen‘ zbog fluidnosti i dinamike njihova plesnog ritma. Oformljeni su početkom devedesetih godina prošlog stoljeća od strane Neila Percha, koji iznimnom vještinom barata miksevima, basom i klavijaturama. 
Prema do sada viđenom iskustvu mogu reći kako im taj sklop puhačke i ritam-sekcije, popraćen dub semplovima veoma dobro funkcionira, a na vokalnoj razini pojačani su nekolicinom pjevača i suradnika, a dosta često i živim basom i dodatnim klavijaturama.
Sinoćnje gostovanje imalo je dva cilja: petnaest godina od prvog snimljenog materijala, a samim time i ozbiljnijeg djelovanja benda, te izlazak novog albuma nazvanog “Live as One“, za čiju je promociju na našim prostorima, osim samog benda, zaslužan i Kingston Records.
Na ovaj album, koji je izašao krajem rujna ove godine, čekali smo punih pet godina, i to je prvi album koji je produciran od strane Neila i Ziona Traina. Na albumu su ugostili mnoga respektabilna imena reggae glazbe (Tippa Irie, Earl 16, Marlene Johnson, Raiz idr.) vokalno postavljena u sedam različitih stilova, čime su još jednom potvrdili svoju kvalitetu i kreativnost.
Koncert je počeo oko 22 h, a završio već blizu ponoći, što govori kako smo gotovo dva sata neprekidno uživali u trenutno najatraktivnijim europskim dub lavovima. Iznenađenje mi je bio odabir pjevača kojeg još nisam vidio, ili sam možda previdio, a on je YT, za kojeg se priča kako je trenutno najtraženiji britanski dancehall-DJ.
Koncert su otvorili obradom starog Marleyeva klasika, “Positive Vibration“, a kako i ne bi kada se čitav ovaj dvodnevni festival zove istim imenom. Naime, dva dana prije u sklopu istog festivala nastupali su The Skatalites legendarni utemeljitelji ska stila reggae glazbe.
Zion nam se ovog puta predstavio u nešto oskudnijoj kombinaciji s Davidom Fullwoodom i Sebastianom Harzmannom kao puhačkom sekcijom, neuništivim Neilom Perchom te pjevačem YT-om.
Tijekom večeri pogostili su nas hitovima poput “Zion High“, “War in Babylon“, dok su za promocijski dio novog albuma izabrali stvari na kojima su ostvarili suradnju s dotičnim pjevačem. Koncertom su odaslane iznimno pozitivne vibracije, djelom prouzročene esencijalnim aerosolima jamajkanskog podneblja.
Kako je to već ustaljeno, komunikacija s publikom bila je veoma izražena uz često spominjanje mira kao i povike “When I say peace you say love” ili mnogo im poznatiji “When I say Zion you say Train” što je nepogrešivi recept za ‘dizanje’ publike.
Potkraj koncerta izveli su nove, “Baby Father” i “Life That I Choose“, čime su koncert polako priveli kraju, vrativši se još jednom na traženi bis.
Sve u svemu, topla, pozitivna i opuštajuća svirka. Zion Train rijetko podbace. Očekivao sam malo više publike, ali valjda je kod ljudi od tolikih gostovanja došlo do zasićenja. Uglavnom sam suretao face koje i inače susrećem na koncertima ili festivalima ovakvog karaktera i moram priznati da sam se osjećao veoma ugodno, gotovo kao kod kuće.
