Utorak 12. veljače bio je rezerviran za koncert najpoznatijih zagorskih rockera. Taj kolektiv predvođen Krešimirom Končevskim poznat je pod imenom Zadruga. Prostor održavanja koncerta bio je, meni uvijek drag, Purgeraj.
Volim vidjeti da je neki koncert rasprodan, što daje sliku o kvaliteti benda te o velikoj prihvaćenosti među ljudima. Tako je bilo i preksinoć, rasprodan koncert, vesela ekipa, spretni konobari, jako dobar bend; uglavnom, provod za pet. 
U čitavom danu jedina loša stvar je bila preklapanje koncerta s grupom Gatuzo, koji su nekih stotinjak metara dalje, u prostoru Gjuro 2, imali promociju svog prvog albuma, kojeg smatram zaista kvalitetnim radom pa čak i najboljim hrvatskim rock albumom u protekloj godini.
Koncert Zadruge bio je najavljen za 22:15, ali počeo je s tolerirajućih dvadesetak minuta zakašnjenja. Bend se jednostavno sakupio sa svih strana, popeo se na pozornicu i bez puno naklapanja počeo s gažom. Moram napomenuti da je ovo prvi Zadrugin koncert u Purgeraju, ali su se od prve snašli i prostor protkali toplom i prijateljskom atmosferom.
Zadruga je zasigurno jedan od najstarijih hrvatskih rock sastava, do sada iza sebe imaju tri albuma, ali su, nažalost, postali neaktivni u kreativnom smislu. Jučer navečer slušali smo najpoznatije hitove sa sva tri albuma. Prvu polovinu koncerta obilježio je ujedno i prvi album “Od blata do neba”, dok su ostala dva na red došli u drugom koncertnom poluvremenu.
Iako su otvorili s “Ka ta G MaEee“, narednih deset pjesama bile su s već prije spomenutog prvog studijskog albuma. Iako im pjesme karakterizira izraziti zagorski dijalekt, uvodna je zvučala kao obredno pjevanje poglavice nekog indijanskog plemena.
Svoje ‘pleme’ Krešo je potom nagradio pjesmom “Od blata do neba“, a svi ostali su vokalno pratili svoga Poglavicu. Sinoć su se skupili najvatreniji fanovi Zadruge, koji su prve redove rezervirali za punku karakteristično poganje. Zagrijavanje se nastavilo pjesmama “Koštala si me“, “Avion, lopata, stilj” pa nezaobilaznom “Svrakom“, koja se začas pretvorila u “Gusku“. To životinjsko carstvo zaokružili su drugom životinjskom porodicom i to porodicom gmazova.
Naime, “Ljuta guja” je pjesma o kojoj pričam, iako ne govori doslovno o zmijama. Prethodila joj je “Meni nemre niko niš“, za čije se vrijeme trajanja većina ruku podigla u zrak, što je uz neumorno poganje u prvim redovima veoma otežalo moju želju za fotkanjem benda iz krupnog plana. Taj prvi set obilježen prvim albumom okončan je možda i najpoznatijom Zadruginom pjesmom “Ja živim u malomu selu“.
Nastavak koncerta karakterizirala je mješavina pjesmama s druga dva albuma, tako se odmah poslije sela pojavio i njegov glavni simbol, krava. A krava u Krešinu aranžmanu nije smjela biti tamo gdje je bila, naime, u djetelinu je ušla; “Krava mi je vušla“. Nakon odavanja počasti i prisjećanja na ruralne krajeve kojim obiluje zabočka okolica, otpjevali su “Strah“.
Moram priznati da mi je srce najviše zatitralo kad sam čuo uvodno prebiranje po žicama za pjesmu “Zagorski Tarzan“, a odmah nakon nje ubacili su u nižu, za njih nekarakteristično laganim, baladama “Tan dug gej” te “Nekak mi je lepše biti sam“. Žešći nastavak osigurali su pjesmama “Dvaput dva“, “Šaka žute zemlje” te “Nebo i zemlja“.
Krešo je svako malo ispaljivao svoje upadice na koje smo navikli s etera Radija 101, zatim nas je upoznao sam bendom, a do kraja su još išle “Vjetar sa planine“, “Meda i mlijeka” te “In the Middle of the Shit“, prije koje se Krešo sarkastično našalio kako su se njome probili na američko tržište, a i šire.
Kraj je nastupio nekako iznenada, iako je bilo odsvirano oko dvadesetak pjesama, ali to je bilo definitivno premalo da bi zadovoljilo moju neizmjernu glad za zvukom koji proizvode ti zabočki Tarzani. Svi smo znali da nam slijedi bar jedan povratak na žestoki bis koji im je priređen.
Krešo se vratio govoreći : “I mislili smo da bute zvali jer niste pederi…“. Odsvirali su još “Hiti se na pleća” i himnu Zagorja “Dok bil sam mlad“, koja je najadekvatnija za završetak ovakve dobre večeri i dobrog koncerta.
Još jednom kažem, neizmjerno mi je žao što ova super perspektivna i kvalitetna grupa sa žestokim zvukom i sarkastičnim tekstovima ima kreativnu stanku, ali opet, zahvalan sam na tome što se svako malo ponovno okupe kako bi mogli uveseljavati svoje fanove, među koje definitivno i sam spadam.
