Vrištanje, grunge i free jazz vladali drugog dana SuperUha

Superuho #3, drugi dan.

Bend prvi: Slično kao i prethodni dan, prvi nastup je bio rezerviran za mračni post-punk. Baden-Baden su već u svom početnom terminu uspjeli privući konkretnu publiku, kojoj je doduše trebalo još malo vremena da se zagrije. Vrhunac koncerta bio je kad se pjevač Hrvoje Malić spustio među ljude u publici, koje je direktnim očnim kontaktom, urlanjem i gestikulacijama pokušavao potaknuti na malo veći angažman. Baden-Baden su odradili energičan nastup, bez imalo štednje.

Bend drugi: Mudhoney sam zadnji put gledao prije skoro sedam godina kada su rasturili u zagrebačkom klubu Pauk i sa zadovoljstvom mogu reći da se u međuvremenu nisu nimalo pokvarili. Žestoki, moćni, uvjerljivi na bini, Mudhoney su zapravo jedan od onih bendova koji bolje zvuče uživo nego na studijskim snimkama, jer njihove ploče na mene nikad nisu ostavile dojam kao nastupi na kojima sam ih gledao.

Uživo se mane poput vrištećeg vokala Marka Arma – koji još uvijek izgleda kao križanac Iggya Popa, Becka Hansena i Davora Gobca zamrznut u vremenu, dok je Steve Turner svom štreberskom looku dodao dugu kosu i bradu – pretvaraju u prednosti, a Mudhoney djeluju kao samouvjereni garažni bend koji se međusobno hrani energijom svirke i koji na bini daje sve od sebe.

Stvari poput “Suck You Dry”, “No One Has” i “Touch Me I’m Sick” zvučale su svježe kao da su od jučer.

Bend treći: Close Distance. Šibenski sastav koji je devedesetih stekao kultnu lokalnu slavu, da bi se raspao bez opipljivijeg diskografskog traga, ponovo se vratio na binu specijalno za Superuho. Sasvim uvjerljivom svirkom su opravdali atraktivni termin koji su dobili, a zvukom su se uklopili u grungersku priču.

Bend treći: Shobaleader One. Bend koji predvodi poznato ime britanske elektronske scene Squarepusher, održao je jedan od najatraktivnijih nastupa festivala. U punom sastavu živog benda, kombinirajući jazz, funk, rock i elektroniku u mješavinu dinamične instrumentalne plesne glazbe uspjeli su dobro prodrmati publiku. Predstavu je začinio light show sastavljen od interaktivnih LED displeja montiranim na glavama članova benda.

Bend četvrti: Franz Kafka Ensemble. Bend sastavljen od članova zagrebačkih bendova Cul De Sac i Peach Pit također svira instrumentalnu plesnu glazbu, no ovaj put više orijentiranu na free jazz i math rock. Sudeći prema reakciji publike, nemalom broju okupljenih na njihovom nastupu na maloj bini ta je kombinacija jako dobro sjela.

Bend peti: U jednom trenutku dok je FK Ensemble na maloj pozornici bio u prvoj polovici svog nastupa, ispred glavne bine se začula buka i prolomio se urlik. Bio je to znak da je slovenski noise duo It’s Everyone Else započeo svoj nastup. Oni su nastupili smješteni ispred bine među publikom, s kojom su se direktno konfrontirali. Bijes, divlja energija i katarzične emocije u obliku vriske koja ledi krv u žilama bilo je opet nešto drugačije što je ponudilo ovogodišnje Superuho.

Ukusi su različiti, glazba nije sport, a festivali nisu natjecanje. No da jesu, Mudhoney bi za potpisnika bio pobjednik druge etape Superuha i trenutni nositelj žute majice.