Nakon podosta previranja i usklađivanja datuma zbog kojeg su plakati mijenjani iz dana u dan, prekjučer je u KSET-u napokon održan koncert benda kojeg već duže vrijeme želim vidjeti na djelu, a to je osječki Sizif. Svoje premijerno predstavljanje u KSET-u imali su i njihovi sugrađani This Day Will Burn, a po prvi puta u Zagrebu uopće nastupila je i riječka Xenosa.
Kada je Sizif u 12. mjesecu prošle godine svirao u Močvari zajedno s češkim Lvmenom, imala sam najbolju namjeru pojaviti se na tom događaju, no još dok sam bila na putu prema Močvari javljeno mi je da je Sizif svoje već odsvirao. Što se, naravno, može samo meni dogoditi. 
Ovoga puta zaprijetili su mi da ne smijem kasniti pa sam u KSET stigla već na tonsku probu. Koja je bila užasno glasna, no kasnije su mi rekli da to nije ništa prema njihovim probama inače. 
Za one koji još ne znaju, Sizif je bend kojeg čine članovi svima dobro poznatih osječkih bendova Debeli precjednik, COG i This Day Will Burn, odn. kako je Koca to jednom samokritički formulirao “njih dvojica koji znaju svirati jer su svirali ili sviraju u COG-u i Why Stakla i nas dvojica koji ne znamo svirati”. 
Bend koji vrijedi pogledati dakle već zbog same svoje postave, mješavina je različitih stilova, no ono što bih htjela naglasiti jest da svirkama pristupaju krajnje ozbiljno i ako smo ih na početku i promatrali samo kao side projekt osječke ekipe, mislim da je vrijeme da se nakon jučerašnjeg koncerta o njima počne govoriti kao o pravom bendu.
U Sizifu ćete naići na hardcore jednako kao i na distorzirani noise, na metalizirane kao i na emo dionice, na deranje do krajnjih napora glasnica kao i na pjevniju vokali-backvokali strukturu pjesama. Ne mogu reći da obožavam ovako opisan zvuk, ali bend mi je zanimljiv prije svega kao odmak od glazbe kakvu njegovi članovi inače sviraju i uloga u kojima ste ih dosad navikli gledati. A ni scenski nastup im nije za odbaciti.
Kada sam nakon svirke primijetila da mi se najviše svidjela predzadnja stvar koju su svirali (“Misery“, kojoj je inspiracija bila istoimeni film snimljen prema knjizi Stephena Kinga), komentar je bio “Hehe, nisam ni sumnjao, ta stvar nam je najmelodičnija”. Eto, i da hoću ne mogu sakriti svoje preferencije.
Riječka Xenosa u postavi tri dečka i cura za bubnjevima nije me se baš dojmila, ali hardcore/crust ionako nije my cup of tea pa ovaj bend ne bih htjela previše komentirati jer ih nisam baš tako pozorno slušala.
Ali sam zato konačno došla na svoje kada su na stage izašli This Day Will Burn, koji mi od sva tri jučer viđena benda ipak daleko najbolje leže što se zvuka tiče. Do sada su već dva puta svirali u Močvari, zadnji puta prije otprilike pola godine.
Prekjučer su napokon na koncertu imali ne samo više ljudi, nego i bolju atmosferu (konačno jednom da ne sviraju nedjeljom), iako ne znam zašto se sva ona masa koja je na Sizifu bila natiskana u prve redove nije održala do kraja i podržala ovaj odličan bend.
Dva člana benda imala su jučer dvostruki program, no nisu djelovali umorno i meni je koncert zaista bio jako dobar, iako je bend nakon svirke bio jako nezadovoljan zvukom.
“Alpha Romeo” bila je prva stvar, a osim standarnog repertoara s prvog albuma, svirali su još i “Whereabouts Of Mrs. Niries” te dvije potpuno nove stvari. Za sam kraj ostavili su najnoviju pjesmu “Every Second I Wait For” na kojoj im se priključio Koca na vokalu. Biseve ne sviraju i to je cool, ali uvijek kad završe imam osjećaj da je prebrzo prošlo, iako su vjerojatno odsvirali skoro pa sav svoj postojeći materijal.
Isti bendovi (Sizif + TDWB) sviraju 12.5. u Osijeku pa razmišljam da se zaletim na reprizu, a do tada veliki pozdrav cijeloj osječkoj ekipi i pohvala za uspješno ‘krštenje’ KSET-a!
