Meksičko-američki bend koji je u svojih dvadesetak godina doživio uspone i padove konačno je došao u naše krajeve. 29. studenog Voodoo Glow Skulls dignuo je znojno-pivsko-krvavu revoluciju u zagrebačkom KSET-u.
Došla sam u klub oko 20 sati, kada je predgrupa Left Alone imala tonsku probu. Otišla sam potražiti legende hardcore punka i ska glazbe i našla ih u autobusu. Kršni naoko razbijači mirno su sjedili i svaki pod svojom lampicom čitali knjige. Nekako mi se čini da su bendovi sa žestokim koncertnim nastupom uvijek mirni i ‘geekasti’ izvan pozornice i obrnuto.
Oko 21:00 KSET je bio već poprilično pun, a pola sata kasnije, kada je Left Alone počeo svirati, više se nije moglo disati. Ali se osjećala određena količina skepse prema tim kalifornijskim momcima. 
Činjenica je da se uvijek puno očekuje od benda koji objavljuje za Hellcat. A i fizički je očito da im je mila ta izdavačka kuća, baš kao i Tim Armstrong koji je producirao njihov zadnji album “Dead American Radio“.
Naime, frontmen i osnivač benda Elvis Cortez ima na jednoj ruci tetoviranu mačku (Hellcat), a na drugoj Rancid. Inače kažu da su na njihovu glazbu utjecali i The Clash, Swinging Utters i Elvis Costello. To dokazuje i njihov snažan ‘melodični punk’ zvuk. Osim toga drže i do ulične kulture i, opet, tetovaža.
Isprva je publika samo oprezno promatrala show koji su pripremili trojac iz Left Alone. Pjesme su svirali u blokovima, pauza se nalazila nakon svake dvije ili tri pjesme. Sve je bilo popraćeno skakanjem, padanjem na koljena i komuniciranjem s publikom koja se s vremenom približila pozornici.
A kad je krenulo gaženje, ja sam se ipak povukla prema šanku, gdje sam bila sve dok nisam začula snažan glas Franka Casillasa. On, osim što je frontmen te, sa svojom braćom Eddiem i Jorgeom, osnivač Voodoo Glow Skullsa, još je i menadžer benda. Osim braće sviraju i Jerry O’Neill na bubnjevima, Brodie Johnson na trubi i Eric Fazzini svirajući saksofon.
Koncert su otvorili s pjesmom “Insubordination“, sa svog prvog albuma “Who Is This Is?” iz 1994. godine, ali su odmah nakon nje krenuli na novi album “Southern California Street Music” s pjesmom “Exorcism“.
Zatim “Charlie Brown” s albuma “Firme”. Bend se trudio da odsvira pjesme s gotovo svih albuma, baš pohvalno. Uslijedile su “Fire in the Dancehall“, “They Always Come Back“, “D.D. Don’t Like Ska“, “Human Pinata“, “Ghettoblaster“, “Discombobulated“, “We’re Back“, “The Ballad of Froggy McNasty“, “Dog Pile“, “El Mas Chingon“, naravno “Baile De Los Locos“, “Dancing on Your Grave“, “Left For Dead“, “Shoot the Moon“, “Say Goodnight“, i “The Band Geek Mafia“.
Ljudi koji su prije koncerta bili relativno mirni i pristojni, na prve taktove benda postali su apsolutni monstrumi. Na samom početku prve pjesme me netko s galerije polio pivom po glavi, a 10 minuta kasnije sam dobila pivu i direktno u lice.
I opet sam se morala povući iz prvih redova, što se pokazala kao mudra odluka. Naime, gotovo svi koji su ostali ispred završili su natučenih ili polomljenih rebara.
No Voodoo Glow Skulls su napravili pravu malu brutalnu kazališnu predstavu u kojoj je i publika bila sudionik. Maskirani i iscrtanih glava, članovi benda su pokazali zavidnu energiju. Premda mislim da je njihova latino borba ipak prošla svoj vrhunac.
