Topla i pomalo ‘kućna atmosfera’ male polukružne dvorane Teatra &TD u Studentskom centru idealna je za intimne koncerte glazbenika koji sviraju ono u čemu uživaju uglavnom malobrojni sladokusci koji posebno znaju cijeniti takve male intimne prostore gdje se glazba doživljava kao da vam se bend nalazi u dnevnom boravku. Upravo takvo okruženje bilo je idealno za nastup Atanasovski-Golob-Levačić tria koji su predstavili jedan intiman akustični slobodni jazz program s puno duha i pozitivnog zračenja.
Kad kažem ‘slobodni’ jazz program, ciljam na slobodu forme i slobodu izražaja ove trojice glazbenika koji tijekom nastupa od tek osnovnih temelja grade glazbu poput razgovora u dnevnom boravku za koji nije unaprijed predviđeno u kojem će se pravcu razviti. Akustični instrumenti, predvođeni Vaskovim paletom puhaća od saksofona do flauta upravo daju ugodu u slušnom doživljaju, nadopunjeni kontrabasom uz pomoć tek malog pojačala te neozvučenim setom bubnjeva.
Polukružna dvorana mogla je primiti tek stotinjak sretnika za koje je postala mala intimna slušaonica i prostor u kojem se mogu savršeno opustiti u četvrtak navečer, pred kraj radnog tjedna. S takvim stavom su nastupili Kruno, Žiga i Vasko koji su u pauzama, u biti ponajviše Kruno, zabavljali publiku anegdotama i zafrkancijom. U trenucima kad su svirali bilo je to čvrsto i odlučno, a s druge strane istovremeno nježno i lepršavo upravo u pravoj mjeri i s pravom količinom improvizacija čime su mamili osmijeh na licima slušatelja.
Prvi dio nastupa ‘u dva čina’ protekao je nešto ozbiljnije, više posvećen glazbi i solo dionicama koje su najčešće nosile Vaskov potpis, od moćnih pa sve do tihih, najtiših dijelova na kojima su se svi u dvorani toliko utišali da se moglo čuti strujanje zraka kroz instrument u trenucima u kojima Vasko Atanasovski samo pritišće tipke na saksofonu bez puhanja u instrument.
Drugi dio protekao je u nešto više neozbiljnom tonu, kad su improvizacije počele prelaziti u zafrkanciju i međusobno nadmudrivanje, ponajviše starih znanaca Krune Levačića i Žige Goloba. Kad su oni krenuli, u dvorani bi nastao smijeh, a ponajviše je iznenađen izgledao Vasko koji se još nije uklopio u ovaj već dobro uigran dvojac glazbenika-zafrkanata pa je izgledao kao da nije baš siguran bi li se on trebao tu uključiti, ali ni kako da to učini… Kako se koncert bližio kraju, tako si je Kruno uzimao sve više slobode za bubnjevima i uz pomoć raznih udaraljki (poput lonca i kuhače), te lanca i sličnih neuobičajenih pomagala proizvodio sve zanimljivije zvukove ali i sve više zabavljao prisutne.
Kako u ugodnoj atmosferi vrijeme prolazi nevjerojatno brzo, tako je prerano došao i kraj ovog koncerta. Izašli su dečki i na jedan bis na kojem su odsvirali još malo i zafrkavali se još malo. Publika je htjela još, no uz isprike kako nisu više ništa spremili za ovu večer, drugi bis je bio samo još jedan veliki naklon i pozdrav svima prisutnima. Intimna atmosfera kakva je bila na ovom koncertu se zaista rijetko može osjetiti. Zbog toga je ova mala dvorana idealna za ovakav tip koncerata, kada u dvorani nema ‘pozera’ koji su na koncertu iz nekih samo njima znanih pobuda koje nisu glazbene, a baš zbog toga je ova večer bila toliko topla, iskrena, ugodna i zabavna i s nestrpljenjem čekamo reprizu.
Foto: T.C.
Zahvaljujemo Olympusu za ustupljenu foto opremu: Olympus E-500 + Zuiko Digital 14-54mm 1:2.8-3.5 + Zuiko Digital 50-200mm 1:2.8-3.5 s kojom smo imali prilike fotografirati ovaj koncert, a fotografije su objavljene u našoj foto galeriji.
