Uspješna košnja i četvrte livade

Iako ovaj izvještaj malo kasni (isprike organizatorima i uredniku!), crikvenički festival “Na livadi” ipak je postao vrijedan događaj da bi ga se zaobišlo, na bilo koji način.

Počevši kao mali alternativni i uglavnom lokalni festival, “Na livadi” je iz godine u godinu ‘rastao’ i proširivao svoju ponudu bendova, ali samu srž nije mijenjao. A bit svega je bila i ostala donijeti u jednu relativno malu sredinu taj posebni festivalski osjećaj, priuštiti ljudima svih generacija prije svega dobru zabavu, uživanje u dobroj glazbi.

Festival već drugu godinu zaredom traje dva dana, što se i ove pokazalo kao pun pogodak, iako je (za razliku od prošle godine) veća posjećenost zabilježena prvog dana festivala. Unatoč tmurnom vremenu prvog dana (kiša ipak nije padala) nastupili su uglavnom ‘veseli’ bendovi. Na scenu su prvi stupili DJ-i Đ’n’B iz Pule, koji su svojim rock-ska-reggae izborom pjesama lagano zagrijali publiku za prvi bend.

Negdje oko 20:30 scenu je zaposjeo zanimljiv bend iz Novog Vinodolskog, C Ansambl, zanimljivog glazbenog stila (nešto između bazičnog rocka, primorskog melosa i jazza a la Tamara Obrovac) koji je pred stage privukao velik dio publike. Uslijedio je nastup Killing Jara iz Krka. Iako su se nazvali prema pjesmi Siouxsie and the Banshees, ipak zvuče više rockerski, nešto poput Red Hot Chili Peppersa s vokalom koji neodoljivo podsjeća na onaj Slavena Živanovića – Žiže iz Opće opasnosti.

Nakon njih na scenu stupa odličan riječki ska-bend Agressive Snail Attack kojeg smo imali prilike vidjeti i na drugom izdanju Livade. Da ih publika nije zaboravila vidjelo se odmah po njihovom dolasku na binu. “Teorija relativnosti”, “Vrijeme ide dalje” samo su neke od potencijalnih hitova ovog mladog i perspektivnog banda čije vrijeme, uvjeren sam, tek dolazi.

Nakon što su mladi Riječani dobro popunili prostor ispred bine, na scenu je izašao jedini lokalni bend prve večeri, Xpanic. Za razliku od živahnog ska-ritma njihovih prethodnika, Xpanic je pružio žestoku rock-svirku koju je publika odlično prihvatila. Svoj su nastup otvorili obradom pjesme The Culta, simboličnog naslova “Rain”, kao zahvalu što kiša ipak nije padala, zatim su odsvirali nekoliko vlastitih pjesama, između kojih i njihovu najpoznatiju i od publike najprihvaćeniju “Rose” koja se vrti i na londonskom Sky radiju. Svoj nastup završili su obradom grupe Depeche Mode “Personal Jesus” koju su jednoglasno otpjevali i pjevač i publika.

Uslijedila je šibensko-zadarska skupina BeetanTone koji su vratili tijek festivala u njegove ska-okvire i svojom plesnom glazbom dobro pripremili teren za headlinere prve večeri, Postolar Tripper koji su od Livade napravili pravi urnebes.

Dobra mjuza, ples i zezancija nisu izostali niti na ovom nastupu reggae-ska prvaka tako da je svaki superlativ koji mogu napisati za ovaj bend već negdje zapisan; mogu im jedino čestitati na odličnom nastupu. Osim već očekivanih hitova (“Koga, čega – janjetine; komu, čemu – meni”), publika je bacila ruke u zrak na “Brate, brate, gospođo”, primjerice, i “Palma u pitaru”.

Na kraju prve večeri nastupila je još jedna skupina s otoka Krka imenom Mala Vida koja je držala publiku rasplamsanu do četiri ujutro. “Johnny Be Good”, “Take On Me”, izrazito popularna “Ni da ni ne”, samo su neke od pjesama bogatog repertoara ovog banda od kojih bih još izdvojio zanimljivu izvedbu pjesme “Ace of Spades” te “Come on Eileen”, a od vlastitih su pjesama izveli “Posljednju šansu” i “Danas”.

Zora se već rodila na obzoru kada je Mala Vida odsvirala i posljednju pjesmu svog seta, a prvi je dan festivala bio završen.

Drugog dana glazbeni dio festivala počeo je kao i prvi, uz sveprisutne DJ-e Đ’n’B, a nakon njih je nastupio mladi bend iz Krka, Brain Production. Njih su na stageu zamijenili miljenici crikveničke publike, bend Panika, prvi alternativni bend koji je nastao u Crikvenici još orwelovske 1984. godine. Bend se ponovno okupio prošle godine i ovo im je bio prvi nastup na Livadi. “Noćna mora”, “Lešinari”, “Dole u gradu” samo su neki od hitova koji su dobro poznati kako mlađoj, tako i starijoj crikveničkoj publici.

Nakon legendi crikveničkog rocka, nastupio je i vizualno najzanimljiviji bend Zombie Strippers koji su se potrudili da izgledaju poput statista iz nekog Carpenterovog filma. Zvuče kako i izgledaju, ali su publici priredili nezaboravan audio-vizualan scenski nastup.

Uslijedio je zagrebački Ruiz koje sam, nažalost, tek sada prvi put čuo uživo. Profesionalnost, znanje i samopouzdanje doslovno zrače iz ovog odličnog trojca čija je glazba već odavno probila naše okvire; o njima se sve već zna i svako dodatno hvaljenje s moje strane bilo bi zaista suvišno.

Istarski metal-prvaci Popeye svojom 45-minutnom žestokom svirkom pokazali su zašto su jedna od najvećih nada domaćeg rocka. Bend o kojem se već puno pisalo, a pisat će se i ubuduće.

Nakon glavnih zvijezda druge večeri, Ruiza i Popeya, bilo je vrijeme i za prve inozemne goste. Iz Banja Luke su nam stigli žestoki metalci As I Fall, tako da su i ljubitelji metala došli na svoje.

Na kraju je sve završilo kako je i počelo – već nekoliko puta spomenutim DJ-ima Đ’n’B, vrlo zahvalnim momcima koji su umjesto dogovorenog jednog seta nastupili čak tri puta u dva dana. Pohvalno.

A pohvalno je bilo i četvrto izdanje “Na livadi” i na samom kraju možemo reći samo – hvala na još jednom nezaboravnom vikendu u Crikvenici. Prošle su mi godine zamjerili što nisam spomenuo izložbu fotografija udruge F.U.C.K. pa da se povijest ne bi ponovila. Ove je godine izložbu fotografija imao riječki fotograf Mario Pucić. Eto, toliko do sljedeće Livade.