S obzirom na sveopći deficit kvalitetnih glazbenih zbivanja u Čakovcu tri dana Hal’s All-Star Guitar Summit 2007 došla su kao svjetlo na kraju tunela. I doista, uzevši u obzir objektivne oklonosti održavanja ovog festivala (tj. čakovečkog dijela istog), prostor Kluba Centra za kulturu bio je fino popunjen prvu večer a s obzirom na kvalitetu pokazanog i odviranog nema sumnje da će i sljedeće dvije večeri biti jednako ako ne i bolje popunjene.
Gore spomenute objektivne okolnosti odnose se ponajprije na vrijeme održavanja (program počinje u 21:30 sati) koje je ruku na srce pomalo neprikladno za radni tjedan. Pa ipak, kvaliteta istog je bila dovoljna da se pređe preko toga.
Večer je otvorio organizator festivala Damir Halilić – Hal kratkim govorom i s par glazbenih numera (uz gostovanje Meri Trošelj) kao uvod u ostatak programa.
Prvi je nastupio talijanski majstor flatpicking stila Beppe Gambetta. Nije trebalo mnogo da ovaj simpatični glazbenik osvoji publiku kako svojim izvedbama tako i svojom osobnošću miješajući glazbene točke s kratkim pričama o putovanjima, nastupima i pozadinama svojih skladbi.
Veći dio izvedenog repertora dolazi s njegovog zadnjeg albuma “Slade Stomp” posvećenog njegovim uzorima flatpickin’ stila sviranja. Tako smo u nekih četrdesetak minuta nastupa imali prilike čuti skladbe pod teškim utjecajem talijanske folk glazbe, preko dixia i bluegrasa (Gambetta je svojedobno nastupao s talijanskim bluegras bendom Red Wine) pa sve do američke folk glazbe (skladba Woody Guthriea).
Pred kraj njegovog nastupa na pozornici mu se pridružio sljedeći izvođač, kanađanin Don Ross s kojim zatvara prvi dio večeri.
Drugi dio u potpunosti preuzima Don Ross koji u sad već kasne sate uspijeva zadržati pozornost publike kako glazbom tako i scenskim nastupom koji je na trenutke graničio sa (nadasve kvalitetnom ) stand-up komedijom.
Opravdavajući svoju reputaciju jednog od najinovativnih gitarista na svijetu publika je imala prilike uživati u mješavini stilova u rasponu od jazza, folka, rocka i klasične glazbe. Naravno, sve to pojačano s ogromnom količinom energije koja je izbijala iz Rossa.
Sve u svemu publika je uživala u dva i pol sata vrhunske gitarističke svirke a tek je završio prvi dan.
