Underwall – pobjeda združenih teškometalnih snaga

Kad je glazba u pitanju,tko se prvi može naći na udaru državnih moćnika nego metalci, rockeri i ostali štovatelji žešće glazbene frekvencije!?

Tako je na našim prostorima nedavno bio slučaj otkazivanja, po mnogo čemu moćnog metal festivala Burning Sea, ali ovog puta napokon je proradio duh zajedništva, duh svih onih koji gaje pozitivne osjećaje i simpatije prema glazbenom pravcu koji se zove metal.

U samo mjesec dana nakon što je Burning Sea službeno otkazan, skupila se šaka ljudi koja živi i trudi se živjeti metal i uspjela organizirati dvodnevni metal festival pod nazivom Underwall. Konačno je proradio dišpet, inat i na ljudski način gdje svatko ima pravo na svoje uživanje na ovozemaljskom životu, metalci u Hrvatskoj došli su na svoje i bili svjedoci jednom jako dobrom metal festivalu, ambijentu i ugođaju.

U suncem okupanom Zadru, čast da otvori festival, pripala je bendu Kryn, koji je i lani nastupio u Zadru. Cvrljenje na plus 30 stupnjeva zasigurno je najbolje osjetio vokal benda Karlo, koji je i sutradan, nešto ranije oko 14 sati, nastupio sa Subscale. Najvatreniji fanovi bili su na ogradi, a ostali su u hladovini odgledali i podržali njihov nastup i samo otvaranje festivala. Kako se na festivalima protokol i satnica podržavaju, tako su se na stageu bendovi redali jedan za drugim, te su nakon njih ‘kill thrash’ Banjalučani Logic System Disorder odsvirali jako dobar koncert, a nakon njih, domaći bend Manheim, black’n’roll na hrvatskom jeziku, u njihovom slučaju bez corpse painta. Uslijedio je nastup Francuza Mystery Blue s jako upečatljivim ženskim vokalom, da bi nakon toga stage zauzeo srpski prog rock/metal bend Burning Circle, koji dolazi iz Rume. Ostavili su jako dobar dojam, kako svirački, tako i u kontaktu pjevača Aleksandra s publikom.

Dalje je uslijedio žestoki death, tehnički death, thrash metal tercet u vidu domaćih bandova Decomposing Entity, Avicularia, te Infernal Tenebra. Kod Decomposing Entitya, death metal po uzoru na Cannibal Corpse i Morbid Angel, centralna figura i dalje je bubnjar Marin, koji plijeni pozornost publike svojom headbanging svirkom za bubnjevima, a nadasve uživljenošću u svaki udareni ton na svom instrumentu. Avicularia je tehnički začinila, a Infernal Tenebra kako im i dolikuje rasturila i nabrijala sve prisutne za headlinere prve večeri, thrash veterane Xentrix. Kako su se oni pojavili na stageu, tako se na prve riffove pjesme “Black Embrace”, na koncertnom polju-betonu, otvorio prvi veći ‘pit’, koji nije prestajao do kraja njihovog nastupa. Naravno da su opravdali status headlinera, u spomen na nedavno preminulog Slayerovog gitarista Jeffa Hannemana odsvirali su fragment kultne pjesme “Raining Blood”, a za pjesmu “Ghostbusters” je i sam pjevač rekao kako je mislio da je više nikad neće svirati.

Nastup Xentrixa kod mnogih je oduzeo i zadnji atom snage, tako da je nastup norveškog prog benda Tellus Requiem prošao poprilično u sjeni. Oni su na warm-up partyu dan prije svirali u Splitu skupa sa zadarskim Raising Dream i splitskim Rapid Strike.

Xentrix – set-lista:
Black Embrace
Balance of Power
Questions
Reasons for Destruction
Shadows of Doubt
Back in the Real World
The Human Condition
For Whose Adventage ?
Raining Blood
Crimes
Ghostbusters
Dark Enemy
No Compromise

Cold Snap ubilježio je još jedan u nizu odličan i energičan nastup, a za njima i domaćini E.N.D., da bi prvu večer okrunile i zatvorile četiri djevojke okupljene pod nazivom Nympherno, a njihov show uključuje gotovo sve, od gutanja vatre, rada s brusilicama iz kojih frcaju iskre, do svlačenja skoro pa do gola.

Prva večer prošla je odlično, a sve se nastavilo u dobrom raspoloženju kada je Subscale službeno otvorio drugi dan festivala. Nakon njih, nastup bilježi Eruption, te finski Black Light Discipline, bend koji svira spoj industriala, gothica i electro glazbe, jedini na ovom festivalu takvog žanra. Od strane publike uglavnom promatran, s ne baš zavidnim feedbackom. Innergate je zagrebački bend na koji također treba obratiti veću pozornost jer su iz koncerta u koncert sve jači i jači, kompletniji i usviraniji.

Dalje su svirali Wecreate i riječki Czaar, glazba death metal, razbijanje, a tekstovi uglavnom zajebantski. Srpske heavy/power snage Forever Storm imale su odličan nastup, da bi nakon njih šibenski Mindark izazvao veću pozornost i prvi pravi ‘pit’ u drugom danu festivala. Dalje je uslijedio splitski Rapid Strike, koji u odnosu na postavu koja je svirala lani u Zadru ima novu pjevačicu Ivanu i basistu Nikolu. Na njihovoj zadnjoj pjesmi pojavile su se i četiri jahačice Nympherno, te izvele svoju vatrenu točku, a isto su ponovile na prvoj pjesmi koncerta Rising Dreama.

Uslijedile su još jedne inozemne, belgijske, prog/power metal snage Max Pie, da bi nakon toga uslijedio osječki War-Head. Thrash-death bend koji se jako dobro probio izvan Hrvatske, dogurali su i do Brazila, ali u nekoliko navrata tijekom njihovih nastupanja u Hrvatskoj malo-malo pa im uleti zajeb ili oko skraćivanja timeinga ili oko zvuka. Šteta, jer uistinu vrijede.

Rising Dream je dugo na sceni, a u novije vrijeme čini se da doživljavaju novi preporod. Bar se tako da zaključiti iz njihovih nastupa u Splitu i ovdje na festu. Usvirani kako treba, outfit jednostavan i simpatičan, svi osim pjevačice u bijelim donjim majicama na špaline, a pjevačica odlično niže kako growl tako i clean dionice. Nema što, dosta dobro.

Malo odmora, opuštanja i relaksacije okupljeni su mogli vidjeti i čuti u izvedbi Ashes You Leave, sada već punoljetnog riječkog benda, koji se odavno probio izvan granica Hrvatske, a većina hrvatskih metalaca mogla je prvi put vidjeti novu pjevačicu, Talijanku Giadu.

Uslijedila je malo duža pauza, da bi se stage pripremio za headlinere druge večeri, svima dobro poznate thrash velikane, njemački Destruction. Otkad se Schmier, vokal/basist, vratio u bend koncem ’90-ih, Destruction štanca albume i tourira gdje god ih se pozove. Razlika je u periodu dok su kao četveročlani band svirali i imali skroz drugačije posložene pjesme, albume, negoli od početka ovog stoljeća pa naovamo, ali nesporno je da ih je pravi užitak uživo gledati svaki put.

Nešto prije 23 sata započinju svoj nastup s “Thrash ’till Death”, a hitovi poput “Spiritual Genocide”, “Nailed to the Cross”, “Mad Butcher”, odsvirani su, tako reći, u jednom dahu. Stari majstor Schmier zna kako treba voditi koncert, komunicirati s publikom i držati ih stalno na vrhuncu, kako glazbeno tako i kroz zezanciju, pa je u jednom momentu uslijedilo i nadglasavanje publike s lijeve i desne strane stage, koju pjesmu po želji da odsviraju, tako je ekipica iz prvih redova dobro trošila grlo da vrisne naslov omiljene im pjesme.

Za sam kraj ostaje “Total Desaster”, “Bestial Invasion”, a sa svevremenskim hitom “Curse The Gods” završili su nastup. Daljnji termin od 25 minuta, bio je, opet, predviđen za Nympherno, tako da su opet frcale iskre, plameni obruči i gutala se vatra, a lica u publici su se smiješila i navijala.

Nesvakidašnji nastup publika je mogla vidjeti u izvedbi australskih Barbarion. Šesteročlana skupina, glazba hard’n’heavy, s trojicom gitarista, a odjeća idealna za snimanje novog nastavka Connana. Čak su se na polovini koncerta oba vokala spustila u publiku i uhvatili ih strašiti ili pak nazdravljati, ovisi kako ih je tko doživio. Doista upečatljiv polusatni nastup.

Kraj festivala ostao je za dva splitska benda, Last Man Standing i Inverted Pussyfix. Prvi od njih uvijek koncertno energični i dobri, a gitarist, osnivač Ivan, još malo pa će biti ‘pljunuti’ Zakk Vylde, odličan kao gitarist, a i vizualno još za koji centimetar brade. Vokal Leta suvereno je vladao stageom, dok je mladi virtuoz na bass gitari Brodarić propisno odbangao i odsvirao cijeli koncert.

Da je današnja metal scena u Hrvatskoj prebogata i da se na njoj nalaze trenutno gotovo svi mogući podžanrovi, svjedoči i death, porn/grind skupina Inverted Pussyfix. Na prvu bi čovjek rekao ‘sprdačina’ i koga ovi zajebavaju, ali kako vrijeme prolazi, tako su i oni sve aktivniji i koncertno gledano privlače sve više pažnje. Šesteročlana skupina s dva vokala i ovaj put je svojom energijom odnijela sve pred sobom, a sam vrhunac, iako su bila tri sata u noći, zbio se pred sam kraj koncerta kad se opet u momentu na platou stvorio i napravio ‘wall of death’. Baš kao i lani na Metalfestu, gdje su bili jedini bend na malom stageu kojima je to pošlo za rukom.

Njihov nastup označio je kraj festivala, koji je pokazao da je napokon u hrvatskom metalu i ljudima koji podržavaju i vole, slušaju taj glazbeni pravac, došlo vrijeme da se sva podmetanja, ogovaranja, tračanja, stave sa strane. Jer, koliko god su mnogima izlizane one krilatice ‘United We Stand’ i slične, isto tako mnogi žive život na tim načelima ili se bar trude, a kako vrijeme protječe u tome sve više i više uspijevaju. Dokaz je ovaj festival, koji je ekipa vrijednih ljudi osmislila, napravila i ostvarila u manje od dva mjeseca.

Zato, svaka čast organizaciji, bendovima, fanovima i svima koji su makar i malim prstom makli i pomogli ovaj festival, koji je Hrvatskoj nasušno trebao. Budućnost ima, treba joj samo ozbiljno pružiti ruku.