Buka. Buka koja se proteže u beskonačnost. Mantra. Mantra koja kao da priziva apokalipsu. Tako je možda najlakše opisati drugi zagrebački koncert američke skupine Sunn O))), koji se u srijedu, 28. listopada, održao u Teatru &TD.
Ipak, o Sunn O))) može se reći još mnogo, mnogo više. Čitava priča započela je poslije 22 h nastupom sastava Eagle Twin, koji djeluje pod okriljem matične diskografske kuće Sunna i iza sebe ima tek jedan album, pa mnogi nisu ni očekivali nešto naročito.
Eagle Twin ipak je pružio nešto sasvim drugo – četrdesetak minuta drone-sludge zvuka koji razara bubnjiće, prvenstveno zahvaljujući bubnjaru Tyleru, čovjeku nevjerojatne energije, koji je tijekom svirke polomio nekoliko parova palica. U live izvedbi bend zvuči posve drugačije nego na albumu “The Unkindness of Crows”, koji mi se na prvo slušanje čak činio ponešto presporim i pretihim, odnosno nedorađenim i neujednačenim.
Kao i kasniji nastup Sunn O))), Eagle Twin od svoga su napravili jednu gotovo neprekinutu sesiju, u kojoj su se pjesme nizale jedna za drugom, stvarajući cjelinu koja traje i traje… Treba spomenuti i vokal koji uživo nemjerljivo bolje nadopunjuje koncept bend, nego što je to slučaj na albumu.
No, instrumentalni dijelovi njihove izvedbe dali su naslutiti koliko bi zanimljivo bend zvučao i koliko bi si mogućnosti otvorio kada bi njihova glazba bila posve instrumentalna, pogotovo uz više primjesa noise zvuka koje se mogu naslutiti na prvom albumu.
A potom, nakon dvadesetak minuta stanke, Teatar &TD našao se u – dimu. Dimna zavjesa karakteristična za koncerte Sunn O))) nešto je što nećete doživjeti nigdje dalje. Naime, kada je nakon petnaestak minuta stalnog puštanja dima publika konačno dočekala izlazak Stephena O’Malleya i Grega Andersona, njihovu je pojavu u karakterističnim pelerinama mogla tek nazrijeti.
Početak od stotinjak decibela ipak je bio najglasniji dio koncerta koji je trajao gotovo sat i pol, zbog čega su nakon koncerta mnogi koji su bend gledali u Pauku prije tri godine, komentirali kako je isti tada bio glasniji. S druge strane, za dio onih kojima je ovo bio prvi live susret s bendom, i ovo je bilo preglasno.
Bilo kako bilo, poanta koncepta Sunn O))) nije u glasnoći. Iako je po mnogima diskutabilno je li riječ o umjetnosti ili pak o nekom vidu anti-glazbe, možda bi pravo pitanje moglo biti može li anti-glazba u neku ruku biti umjetnost? Vrijednost i prije svega upečatljivost nastupa Sunn O))), kada se uzme u obzir i glazba, pa taman ona bila sastavljena od riffa ‘razvučenog’ do krajnjih granica, i scenskog performansa kao njegove neizbježne nadopune, nikako se ne može osporiti.
Kada je o performansu riječ, ključnu je ulogu svakako odigrao vokal Attila Csihar, poznatiji kao pjevač klasičnog benda norveške black metal scene, Mayhem. Nakon izvjesnog vremena provedenog u čistoj buci, Attila je na stage doslovno isplivao iz magle, a vizualni dojam koji je ostavila nezaboravna kostimografija bilo je upravo ono što se tražilo. Njegove vokalne dionice ove su večeri obuhvaćale sve ljudskim mogućnostima percepcije spoznatljive zvukove, od šaputanja, preko stenjanja i režanja pa sve do vrištanja.
Nakon nekom vremena Attila je napustio pozornicu, ustupivši mjesto još jednoj sesiji apsolutne buke, da bi se nakon desetak minuta vratio s jezivom maskom na glavi, zagrnut plaštem s reflektirajućim aplikacijama, stavljajući uz to na glavu nešto nalik velikoj, grotesknoj Isusovoj trnovitoj kruni.
Tek tada započeo je vokalno ‘najjezovitiji’ dio večeri. Naime, Attilino pjevanje u više je navrata zvučalo poput pjevanja psalama, iako na jedan posve opskuran način. Glazba, ili točnije rečeno zvuk Sunn O))), nadopunjen gotovo uznemirujućim vokalima, prerastao je u mantru.
Dugu, neprekinutu, pomalo bolno zlokobnu mantru kojoj se ne nazire kraj, a koja slušatelja uvodi u neke nove, čovjeku nepojmljive dimenzije. Kada se na sve doda Attilino poigravanje laserskim zrakama koje je ispuštao iz rukavica, dobiva se potpun dojam koji je, međutim, gotovo nemoguće prenijeti nekome tko nije nazočio koncertu.
A svima takvima, kao i svim ljubiteljima ove ‘buke’ koji su u srijedu prepunili Teatar &TD, preostaje jedino čekati neki novi susret sa Sunn O))), zasigurno jednim od najzanimljivijih i najunikatnijih eksperimentalnih projekata današnjice.
