Prošla je godina od zatvaranja Močvare, a je li njeno ponovno otvaranje bio čisti politički predizborni trik ili je vladajuća garnitura u Zagrebu zaista od srca blagoslovila ponovno otvaranje ovog kultnog kluba, i nije me baš pretjerano zanimalo. Kao i većina ljudi koji prate koncertna zbivanja u Zagrebu u njoj sam doživio puno odličnih nastupa, i to je najbitnije… za sve.
Kao što je i najavljeno, Močvara je svoja vrata ponovno otvorila ovoga četvrtka, a kao gosti su najavljeni neki od najboljih mladih bendova kod nas i u široj regiji, zagrebački Cripple and Casino, beogradski Nežni Dalibor, zatim We Can’t Sleep At Night iz Trbovlja te za kraj Tobogan iz Zagreba. 
Nastup je išao po navedenom poretku, te je u skladu s tim prvi nastupio noise-post punk-progressive bend Cripple and Casino. Iako sam nekoliko puta imao namjeru gledati ih uživo, uvijek se nešto ispriječilo u mojim nastojanjima, a zamalo da ih nisam propustio ovoga puta.
Propustio sam prvih nekoliko minuta, točnije čuo sam ih dok sam bio na putu za Močvaru. Ono što sam kasnije vidio stvarno mi se jako svidjelo. Cripple and Casino sviraju u klasičnoj formaciji gitara/bas/bubanj, a valja napomenuti kako imaju odličan i energičan ženski vokal.
Petra & Co. natjerali su prorijeđenu publiku na pljesak te prepustili svoje mjesto Nežnom Daliboru koji je za razliku od njih svirao u unutrašnjoj prostoriji kluba. Važna napomena je da Cripple and Casino uskoro objavljuje svoj debi album, a tome će te na vrijeme biti informirani.
Nežni Dalibor je tog dana imao stvarno težak i naporan put. Naši carinici su ih zaustavili i izbacili na granici jer nemaju certifikat od udruženja estradnih umjetnika Srbije. Zamislite kako je teško postići taj status jer certifikat možeš zaraditi na način da prođeš kod žirija koji tvore razni šabani i harmonikaši koji podržavaju turbo folk produkciju, a osporavaju sve što ima bilo kakve veze s gitarama.
Dozvolu za ulazak u zemlju su dobili tek reakcijom i značajnim naporom organizatora iz Močvare. Mislim da je žalosno što razne Seke, Cece i ostale pevaljke bez problema marširaju po državi, dok rockeri koji su se jedini opirali ludilu koje se događalo zadnjih godina imaju degradirajući status.
Dalibori su zapeli iz petnih žila, i bez obzira što dobar dio publike zbog vrućine nije ulazio, svirali su kao da se nalaze pred prepunim klubom. Došli su promovirati svoj prvijenac “Sredstva i veštine“, izveli gotovo kompletan repertoar i pokazali publici da spadaju među neke od najboljih live izvođača na Balkanu.
Bravo za Dalibore, konačno su napravili taj prvi korak ka budućim nastupima kod nas, a valjda će idući puta imati više gledatelja jer ih je taj dan gledalo stotinjak onih najvatrenijih fanova.
Treći po redu su nastupali mladi post punkeri iz Trbovlja, We Can’t Sleep At Night. Ovo je bio njihov treći nastup koji sam gledao i definitivno najbolji do sada. Ovi netipični Slovenci sviraju u postavi kao i Nežni Dalibor (gitara/bas/bubanj) skaču i marširaju duž cijele bine. Po zvuku najviše podsjećaju na The Fall (osobito po pjevanju), Gang of Four, Joy Division, Rapture.
Nedavno su izdali drugi album, tako da sada imaju dosta materijala čak i za solo nastupe. Pred kraj se gitarist Marko pridružio bubnjaru Juri te su zajedno odsvirali jedno jamanje ne bi li tako zaokružili fenomenalan nastup.
Za kraj je ostao Tobogan, odličan bend iz Zagreba koji svira live eksperimentalnu elektroniku s primjesama jazza, funka, psihodelije… Oni su opet svirali unutra te su pozvali publiku da im se pridruži u ovom zarazno plesnom ritmu. Neki su ušli, neki su i dalje ostali van coolirati…
Na kraju mogu samo pohvaliti izbor bendova koji je bio zaista znalački, te se iskreno nadam kako ćemo i dalje uživati u Močvarinim iznenađenjima koja će nam ubuduće priređivati. U Močvari stvarno nije mjesto duhovima, već živim ljudima.
