Nakon što je novi album "Idu Bugari" konačno ugledao svjetlo dana te, odmah po izlasku, zasjeo na vrh prodaje, prvo ukazanje Kawasaki 3p-a nakon dosta vremena dogodilo se na Bundeku povodom 25. rođendana Stojedinice, a nastavilo se jučer koncertnom promocijom spomenutog albuma. U ovom slučaju, promocija je bila trostruka – aperitiv u Dancing Bearu, promocija spota u kinu Mosor te završni dio u KSET-u.
U sparno zagrebačko poslijepodne tek su se malobrojni okupili u Dancing Bear CD shopu u Gundulićevoj ulici, gdje je bend uz medicu dobrodošlice i potpisivanje CD-a, održao kratku unplugged svirku. Zapravo, broj ljudi je možda bio i optimalan, s obzirom na veličinu prostora, a sedam članova benda (minus Stipe) uspjelo se, što sjedeći što stojeći, smjestiti u prostor ispred prodajnog pulta.
U jednoj potpuno neformalnoj i ležernoj atmosferi odsvirane su tri stvari (dvije s novog albuma te za kraj "Ja snifa san glu"), tek toliko da se dečki malo zagriju prije ‘prave’ svirke, a za većinu okupljenih ovo je bila jedinstvena prilika da vide Kawasaki u akustičnoj verziji.
Podbacili su jedino kolege novinari koji očito nisu bili zainteresirani za ovakvu vrstu promocije, a nas koji smo bili kombijem su, kako je i bilo najavljeno, prebacili do sljedeće lokacije – kina Mosor.
Revitalizirano kino u Zvonimirovoj ulici, koje je do unazad godinu dana zjapilo zatvoreno, spašeno je od propadanja krajem prošle godine kada su se u njemu počeli održavati koncerti, slušaonice i druga događanja. Socijalistički štih ovog prostora (da vas podsjetim, ovo je bilo jedino kino u Zagrebu sa drvenim stolicama!) cijelom je događaju dao dodatni šarm, a među okupljenima bili su najbliži prijatelji benda, fanovi i suradnici kako bi se družili uz pivo i kobasice (nisam probala kobasice, ali zeljanica je bila odlična!). Sasvim prigodno (vidi jučerašnji datum), Tomfa je od jedne starije gospođe na poklon dobio i buket karanfila.
No, u prvom planu ipak je bila promocija spota "Puta madre" koji je dovršen neposredno pred jučerašnju promociju (malo smo se zezali kako su nas pustili da tako dugo čekamo kako bi se spot stigao montirati i na vrijeme dostaviti) i negdje oko 19:30 konačno je pušten na velikom platnu. DIY spot sniman je u napuštenim prostorima nekadašnje tvornice Katran, što je, ako smijem primijetiti, jedna od lokacija na kojoj biste garant mogli noćiti ukoliko vas cura poput ove iz pjesme izbaci iz stana.
Nakon premijernog prikazivanja spota uslijedila je i prva ‘prava’ svirka, ovoga puta s uštekanim instrumentima i u punoj postavi, a na set listi našle su se isključivo pjesme s novog albuma – "Zec", "Sob", "Niskarastaman", "Mate Parlov", "Mupov-ska", "Puta madre" i vrhunski odsvirana "Ni da ni ne" u kojoj je najviše uživao naš kolega Igor iz Karlovca.
Više od stotinjak okupljenih doživjelo je jednu vrlo prisnu svirku, oni najuporniji skandirali su "Anđelko, Anđelko", ali su umjesto nje za kraj ipak dobili simpatičnu "K3P-Ringišpil". Jedina stvar koje me naljutila (a ponovila se i kasnije u KSET-u), jest što se pravila o nepušenju u zatvorenim prostorima korektno pridržavao cijeli bend, ali nažalost ne i publika.
Okrijepivši se zeljanicom, lozom i pićem bogova – medicom, sad već ponešto ležernija horda nastavila je prema KSET-u, laganijim korakom i s oružjem za borbu protiv žeđi u ruci. Pokoja kap pala je sporadično prije nastupa koji se ponešto otegao upravo zbog spomenute okrijepe, ali dvjestotinjak prisutnih čekalo je punokrvni nastup osmorke koja je u crnim majicama s naslovom albuma razvalila na maloj KSET-ovskoj pozornici.
Ni prvi redovi nisu pasivno promatrali, već su započeli pogo centripetalne energije koja je naprosto neaktivne izbacivala; samo su najjači opstajali dok su Tomfa i Demirel predvodili litaniju Mati Parlovu i upozoravali na čari Karlovca grada.
Audio zvijezda večeri svakako je bila "Puta madre" zbog koje je bend naposljetku pao i na koljena, a vješto prebiranje po tipkama saksofona i truba, odnosno po žicama gitara urodilo je histerijom kad su momci sa šeširićima na glavama odlučili udovoljavati zahtjevima pojedinaca, počastivši ih ‘starom’ "Antonijom" i ‘snifanjem glua’.
Poganje je u tom trenutku preraslo u ultimativnu borbu u kojoj su pripadnice ljepšeg spola pokazale kako se ni s njima nije za zafrkavati i opalile pokoju momcima u igri. Fantastičan simptom koncerata bendova poput Kawasaki 3p-a jest da osim kondenziranog znoja i vlage koji kapaju sa stropa, pivo doslovce leti zrakom na sve strane, pa htjeli-ne htjeli, piti se mora.
Klasično ‘pepeljugasto’ zatvaranje u ponoć pjesmom "Kak si?-Pa tak…" nekako je prebrzo otjeralo ‘Bugare’ s pozornice prije negoli se pretvore u miševe ili ‘male pse’, dok su one koje su došli zadovoljiti zbilja pokorili, ali ne i zasitili, jer unatoč tri nastupa u tek nekoliko sati tražilo se još.
Tekst: Lana Bunjevac (CD shop Dancing Bear, Kino Mosor), Igor Jurilj (KSET)
foto: Lana Bunjevac, Iva Jila Mahalec
Fotografije s koncerta u KSET-u objavljene su u našoj foto galeriji.
