Ovaj vikend pred rasprodanim KSET-om održan je dvodnevni tribute u znak sjećanja na Ekatarinu Veliku, jedan od najboljih i najutjecajnijih rock’n’roll bendova na području bivše Jugoslavije. Na tributeu su nastupali bend Filigrani (Milan Mihajlović, Dejan Tomović, Aleksandar Sarajlić, Predrag Stevović) pojačani s bivšim članovima EKV-a Markom Milivojevićem (bubnjar EKV-a s najduljim stažem u bendu), Dragišom Uskokovićem (basist EKV-a od promocije albuma “Dum Dum”) i Tanjom Jovičević (pjevačica grupe Oktobar 1864 i redovni gost EKV-a na albumima i koncertima).
Vrata KSET-a prvog dana tributea (petak, 20.1.) otvorena su oko 21h, i već nakon nekoliko minuta vidjelo se kolika zainteresiranost vlada za koncert, jer je klub bio poprilično popunjen svima onima kojima EKV nešto znači u životu. 
Za početak su se morali zadovoljiti s videoprojekcijama na kojima je prikazan jedan od posljednjih Milanovih intervjua, te koncertom iz 1991. godine, a sveopće oduševljenje je nastalo, kada je organizator najavio kako mu je čast što su među izvođačima i troje bivših članova EKV-a: Marko, Ćima i Tanja. 
Sam koncert počeo je oko 22:20, kada se klub ispunio do posljednjeg mjesta, a otvorila ga je postava s Milanom Mihajlovićem i Predragom Stevovićem na gitarama, Aleksandrom Sarajlićem na basu, Dejanom Tomovićem na klavijaturama, i neuništvim Markom Milivojevićem na bubnjevima. 
Sve je počelo s pjesmom “Radostan dan“, a zatim su uslijedile “Stvaran svet oko mene“, “To sam ja“, “Aut“, “Zajedno” koje su dodatno zagrijale ionako uzavrelu atmosferu. Nastavljeno je s nizom hitova kao što su “Modro i zeleno“, “Srce“, “Sinhro“, “Par godina za nas“…
Vrhunac večeri dogodio se kada se bendu priključuju Dragiša Uskoković – Ćima, koji je odsvirao “Pored mene“, “Just Let Me Play Some Modern Rock’n’Roll Music” i “Zemlju”, te Tanja Jovičević, koja je otpjevala “Novac u rukama“, “Budi sam na ulici“, “Zemlja“, “Kao da je bilo nekad“, te “Iznad grada“. Nakon toga Ćima i Tanja silaze s bine, prvotna postava polako privodi večer kraju s pjesmama “Ti si sav moj bol“, “Krug“, “7 dana” “Ljubav“, “Jesen“, prije koje gitarist Milan Mihajlović najavljuje da je to zadnja pjesma, te se zahvaljuje organizatoru, i svima onima, koji su došli odati počast Milanu, Magi, Bojanu i VD.
Nakon odsvirane “Jeseni” izvođači odlaze s bine, zahvaljujući se još jednom predivnoj publici, koja je napravila vrhunsku atmosferu, i bez koje večer ne bi bila takva kakva jest. Publika počinje sa skandiranjem: “Čujem vrati se, čujem ostani“, nakon koje su izvođači bili primorani izvesti još nekoliko pjesama. Izveli su dva hita od Električnog Orgazma (“Zlatni papagaj” i “Vi“), a nastavili su s obradama Šarlo Akrobate: “Mali čovek“,”Niko kao ja” i “Ona se budi“, s kojom su najavili i svoj konačni završetak, nakon čega je nastavljeno sa slušaonicom.
Par riječi o izvođačima, Filigrani su vrhunski odradili svoj dio posla, a od bivših članova najviše me oduševio Marko, koji je suvereno rasturao bubnjeve, i samim time pokazao zašto je imao tu čast, da svira u tako velikom bendu kao što je EKV, te Tanja, koja je svojim glasom publiku ostavljala bez daha. Jedino mi nije bilo jasno zašto je Ćima djelovao pomalo nezainteresirano, odsvirao je samo tri, četiri pjesme (to me u biti i jedino razočaralo). Opravdavali su ga s isprikom da ga boli prst, no sjećam se i prošlogodišnjeg tributea, kada su njegov izostanak opravdali s isprikom, da je dan ranije završio u bolnici.
Sad ponešto i o samoj publici, iako je u publici glavni dio populacije bio onaj, koji se je tek rodio u vrijeme nastanka EKV-a (ja također pripadam u tu grupu), to ih nije nimalo omelo da naprave vrhunsku atmosferu, i da uglas pjevaju pjesme omiljenog benda. Međutim, na tributeu je bio i nemali broji onih, koji su imali tu čast da vide EKV uživo, i na njima se možda tijekom koncerta i najviše vidjelo koliko im nedostaju.
I za kraj da riješimo jednu veliku dilemu, koja se javlja kod poštovatelja EKV-a, mnogi misle da se tribute koncerti u čast EKV-a ne bi trebali održavati, i da to nema smisla, budući da su glavni članovi (Milan, Magi i Bojan) umrli, no velika većina (među njima sam i ja) smatra da se samim neodržavanjem tributea jedan tako velik bend kao što je EKV baca u zaborav, a mislim da se to ne smije nikako dopustiti.
EKV je bend koji je uvijek imao ogroman utjecaj na mlade, koji je širio ljubav, toleranciju i mir, te jedan od rijetkih koji je uvijek bio na strani pravde (sjetite se samo njihovih principa u vrijeme rata, kada su sami protiv svih pokušali spriječiti nešto tako okrutno kao što je rat). EKV je za mene (i za mnoge druge ) način razmišljanja i stil života, i da će zauvijek živjeti u srcima mnogih ljudi, koji su voljeli, i koji će ih tek voljeti.
Ponos (“Neko nas posmatra” 1993.)
Bolje je da me ne znaš
bolje da sam ti stran
ne bi mogla da zatvoriš usta
od želje da pobegneš glavom bez obzira…
Treba da shvatiš,
svako ima svoj put.
Svako je čudan na svoj način
svako je strejt
i svako glup i tup…
Budi mi dobra
nemoj praviti pakosti
budi ono što ne voliš biti
samo još danas
danas smo sami ja i ti…
Nećeš moći da stigneš
ove godine, porozne,
ali nemoj da brineš —
Ponos ostaje
Ponos ostaje
Mogla bi reći — “ova veza je prevara”
jedno govorim drugo radim
tu sam na tren
a posle ko zna kad…
Ne znaš da sanjaš
Ne znaš pravila ludosti
svako je čudan na svoj način
svako je strejt
svako govori gluposti
Budi mi dobra,
nemoj praviti pakosti
budi ono što ne voliš biti,
samo još danas
danas smo sami ja i ti…
Nećeš moći da stigneš
ove godine, porozne…
Ali nemoj da brineš —
ponos ostaje
ponos ostaje…
Milan Mladenović, 1958. -1994.
Foto: B.S.
