Gorčina. Tom riječju bih opisao posljednji zagrebački tribute to EKV koji se pod ravnanjem EKV Revisited benda odigrao prošle godine u Tvornici kulture. Kako je veći dio publike s tog koncerta otišao razočaran, pitao sam se koliko ljudi će doći na tribute koji se prošlog petka održao u Boogaloou.
Za izvođača je izabran već provjereni beogradski bend Krug, bend koji je posljednjih godina s velikim uspjehom redovito održavao dvodnevne tribute nastupe u KSET-u. Kako su svaki puta ti nastupi bili rasprodani, bilo je logični da se tribute prebaci u veći prostor kao što je Boogaloo Club ili Tvornica. Na kraju je odabran klub smješten bliže KSET-u.
Oko 22 h klub je još uvijek zjapio poluprazan te sam očekivao da će se crne slutnje doista i ostvariti. Srećom, pa sam bio u krivu. Do 23 h konačno je i publika ispunila klub i sve je bilo spremno, čekalo se samo pojavljivanje benda. 
A onda jedan po jedan na binu stupaju, Aleksandar Sarajlić – vokal (pri kraju je zasvirao i bas), Predrag Stevović – gitara, Dragiša Uskoković Ćima – bas, Dejan Tomović – klavijature, te uz Ćimu još jedan član zadnje postave EKV-a, bubnjar Marko Milivojević.
Koncert otvaraju s “Oči boje meda“, jednom od najvećih uspješnica i najkomercijalnijih stvari benda. Publika je bila još uvijek nespremna, premda je pjevala svaki stih.
Daljnje zagrijavanje nastavljeno je s “Tattoo“, “Zajedno“, “Modro i zeleno“, te “Glad“, a prva veća euforija pada kada se na binu popeo Theodore Yanni, još jedan gitarist, te čovjek koji je producirao albume “Ljubav”, “Par godina za nas” i “Dum Dum”.
Nisam bio na prošlogodišnjem tributeu u KSET-u na kojem je bio naveliko hvaljen od strane publike, no već u prvoj pjesmi (“7 dana“) je pokazao zbog čega su ga toliko hvalili. Odsvirao je Yanni i još nekoliko pjesama, prvo “Karavan“, te još nekoliko stvari s albuma “Ljubav” (“Ljudi iz gradova“, “Zid“, “Pored mene” i “Ljubav“).
Bez obzira na godine, nevjerojatno je s kolikom je predanošću i užitkom odradio navedene pjesme, stvarno ga je bilo užitak gledati.
Sjećam se i da je klavijaturist Tomović na prvim tributeima bio indisponiran i vrlo malo doprinosio svirci, no ovaj put je čovjek zahtjevne dionice od Magi odrađivao gotovo nepogrešivo.
Ovaj put i Ćima je odlično odradio gotovo cijeli koncert, te je tribute još više dobio na uvjerljivosti. Mislim da Marka Milivojevića ne treba ni spominjati. Marljivo i znalački, poput mrava je odrađivao dionice na bubnju.
Šlag na tortu je bila pojava Tanje Jovičević, žene nevjerojatno dobrog vokala i još jednog (pridruženog) člana EKV-a. Ona se pridružila već na “Pored mene“, zatim izvela “Ljubav“, “Par godina za nas“, “Budi sam na ulici“, “Novac u rukama“, “Sarajevo“, “Voda“, “Zemlja“, “Zabranjujem” (na njoj joj se pridružio i glavni vokal Sarajlić), te nešto blažu ali vokalno do savršenstva odrađenu “Anesteziju“. I publika se za vrijeme Tanjinog nastupa konačno malo oslobodila i postala aktivnija i rasplesanija.
Gostima te večeri gotovo da i nije bilo kraja. “Novac u rukama” je na gitari odsvirao Goran (ne znam mu prezime) iz Splita, a Miro iz zagrebačkog benda Krug je sasvim solidno otpjevao “Sinhro“.
Zadnji, ujedno i gost s najlošijim dojmom te večeri bio je Max Jurčić (Film, Vještice, Šo!Mazgoon) koji je još i solidno otpjevao i odsvirao “Ona se budi“, no onda potpuno upropastio “Kao da je bilo nekad“. Nije jedini, pošlo je to za rukom i Rundeku prije nekoliko godina na tributeu koji sam gledao u Splitu.
Nakon toga je Aleksandar ponovno uzeo mikrofon u ruke i otpjevao “Nisam mislio na to” i “Srce” kojom je označio kraj prvog dijela nastupa. Nakon svega uopće nije bilo sporno da će biti biseva.
Za prvi bis je izvedena kombinacija Šarlo Akrobate (“Mali čovek” i “Niko kao ja”), EKV-a (još jednom Tanja s vokalnom izvedbom večeri u pjesmi “Iznad grada“), te pjesmom “Ogledalo” s Milanovog solo albuma (“Angel’s Breath”) koji je napravio pred sam kraj svog života. Šteta što je publika na toj pjesmi uglavnom zijevala i uopće nije imala pojma o kojoj pjesmi se radi, “Angel’s Breth” bi svakako trebala biti obavezna lektira za sve koji imaju barem nekakvog ukusa u muzici.
Kraj “Ogledala” je značio i kraj prvog bisa, i premda je publika uglavnom htjela čuti pjesmu “Aut”, za kraj je ipak odsviran još samo “Krug“.
U dva i pol sata vidjeli smo odličan i vrlo predan nastup, redoslijed pjesama koji je uglavnom držao publiku kontinuirano budnom, i ono najbitnije, a to su dva odlična glavna vokala koji su nedostajala na tributeu u Tvornici.
Ne znam zbog čega se svi toliko protive održavanju Tribute to EKV svirki ako će biti imalo dosljedne poput ove. Kada sam prije pet godina dolazio na svoj prvi tribute u KSET, bio sam među najmlađima, dok sam u petak vidio i nekoliko godina mlađe generacije koji su pokazali da misija benda Krug ipak ima smisla, a to je da se EKV nikada ne zaboravi. Za to gotovo da i nema šanse.
Foto: Ante Piacun
