U subotu, 24. ožujka, u zagrebačkom klubu Boogaloo gostovao je tribute band (Ne)normalni Balašević. Moglo bi se reći da je večer uspjela, jer je klub bio krcat obožavateljima balkanskog muzičkog cara i pjesnika Đoleta. Bilo je tu i mlađih i starijih faca, alternativnih i straitera, svi se okupili iz istih pobuda.
Loš razglas ili neki drugi faktor učinio je pjesme nerazgovjetnim, što nije utjecalo na samo raspoloženje posjetioca koji kao da su pali u trans već na prvom akordu. Nije se čak moglo reći: “A sad, evo jednog hita!“, jer bi fanovi na svaku stvar odvalili kao da je zadnja, i to mi je bilo super! 
U postavi NB saksofonist i violinistica uvelike doprinose ugođaju, a za ovaj koncert uposlili su još i harmonikaša, mada mislim da bi tako profiliran bend kvalitetnije zvučao u kakvoj koncertnoj dvorani, barem što se same glazbe tiče. Vokal i lider benda Nenad Jelenković pomalo i liči na samog Balaševića.
“1987.“, “Bela lađa“, “Bezdan“, “Blues mutne vode“, “Boža zvani pub“, “Crni labud“, “Da ti je BMW“, “D-moll“, “Naposletku“, “Narodnjaci“…i ostali hitovi strujali su kroz pojačala i razglas do duša svih prisutnih do kasno u noć. Vjerujem da je bilo i suza.
Ovakav koncert čisti je dokaz da Đole i dalje ruši barijere nacionalnosti i netolerancije. A što je bitnije od takvih stvari?
