Treće Superuho bilo je pravi izazov za uši

Završilo je treće izdanje festivala Superuho.

Prvi nastup treće večeri pripao je novom šibenskom triju Magul. Solidni alt-rock koji su svirali dobro je poslužio kao zagrijavanje za Marka Lanegana koji je nastupio odmah nakon njih.

Mračni princ alt-rocka na binu je izašao u tamnoj jeans jakni koju nije skidao tijekom cijelog nastupa na kojem ga pratio samo sjajni gitarist Jeff Fielder. Takvo ogoljeno izdanje – samo električna gitara i glas – možda je na prvo djelovalo neprimjereno festivalskom okruženju, no pokazalo se da upravo u takvom izdanju Markov specifični, hrapavi sugestivni vokal još bolje dolazi do izražaja nego kad je utopljen u buci klasičnog rock benda. Posebno su dobro zvučale balade s Laneganovih albuma obrada “I’ll Take Care of You”, “Deepest Shade” i “You Only Live Twice”.

Slijedila je još jedna kombinacija sastavljena samo od električne gitare i glasa, no ovaj put je bio dovoljan samo jedan čovjek. Na manjoj bini ‘Bosanski psiho’ Damir Avdić održao je svoj 45-minutni manifest gitarskih riffova i žučljivih stihova. Mahniti pjesnik s gitarom vikao nam je istine koje svi znamo, no koje nitko poput njega ne zna tako procijediti kroz zube.

Završni nastup na glavnoj bini imao je Devendra Banhart sa svojim bendom. Bio mu je to prvi nastup pred hrvatskom publikom na kojem je predstavio i neke stvari s nadolazećeg albuma “Ape in Pink Marble” koji će biti objavljen ove jeseni. Elegantno obučenog Devendru pratila je jednako elegantna svirka benda, koji je na momente zvučao toliko nenametljivo da su u tom ljetnom ambijentu sličili na nastup na ljetnoj terasi kakvog boljeg hotela.

Finalni nastup festivala održale su Žen, čija pitka psihodelija svakim novim nastupom zvuči sve bolje i uvjerljivije.

I tako je završilo treće Superuho, festival kojeg je obilježio pravi ljetni ugođaj primoštenskog mora i borovine, te stilska raznolikost izvođača koji su nastupili. Ako bi ih trebali svesti pod neki zajednički nazivnik, onda bi se moglo reći da je ovogodišnjim izvođačima na Superuho zajedničko bilo to što su predstavljali izazov za uši, te su od slušatelja tražili reakciju, pa i konflikt ako treba, ali u svakom slučaju angažman za koji se trebalo maknuti iz ustaljenih pop-rock šablona.

Tko zna što će sa Superuhom biti dogodine, no u Primošten na ovakav festival bih se rado vratio.