“If you want something, don’t ask for nothing!” riječi su iz pjesme “Neighborhood #2 (Laika)” benda Arcade Fire. Postoje barem dva razloga zašto nije loše početi s Arcade Fire kada govorimo o bendu The National. Prvo, ekipa iz benda je poprilično skromna.
Ugledavši prepun PAUK, pjevač Matt Berninger okrenuo je leđa publici i počeo gristi nokte. Zamolila sam Matta da kaže kako se osjećao 2004., kada je u KSET-u prodano 68 ulaznica za njihov koncert, te sada u PAUK-u, gdje je prodano 1200 ulaznica. Rekao je da nije očekivao niti tih 68 ljudi u KSET-u.
Drugi razlog zašto je ok spomenuti gore navedeni kanadski bend upravo je povezanost The Nationala s Kanadom. Koncert 23. studenog u zagrebačkom klubu PAUK počeo je svirkom kanadskog sing/songwritera imenom Hayden. Momak u kariranoj košulji, trapericama, s kovrčavom tamnom kosom uvelike baca na M. Warda. 
Izašao je na pozornicu oko 21:40 i svirao kojih četrdesetak minuta. Svirajući akustičnu ili električnu gitaru, usnu harmoniku ili pjevajući, Hayden kombinira rock i folk tražeći ljepotu u najjednostavnijim stvarima. Nakon kojih pet pjesama pridružio mu se Bryan Devendorf, bubnjar The Nationala, i zajedno su odsvirali pjesmu “Where and When“. Za zatvaranje svog dijela Hayden je odsvirao “Dynamite Walls“, za koju je trebao gotovo sve glazbenike benda koji je počeo svirati oko 22:30.
A ti glazbenici su dva para braće – Aaron i Bryce Dessner, te Scott i Bryan Devendorf. Novo pridruženi član Padma Newsome svira klavijature, violinu i još neke čudne stvari. Ako im pridodamo Matta Berningera, imamo The National.
PAUK je bio krcat, tako da je publika jednostavno čekala da bend počne svirati. Trebalo im je dosta vremena da izađu na pozornicu, a kada su se konačno pojavili, krenule su ovacije, ostavljajući dojam kako je ovaj bend zapravo velik. Koncert su otvorili pjesmom “Start a War“, a druga je bila “Mistaken for Strangers“. Radi se o dvije pjesme s njihovog novog albuma, “Boxer“, koji i promoviraju na turneji.
Kako na početku koncerta obično bacam oklade koja će pjesma biti prva, tako sam se ovaj puta kladila na “Mistaken for Strangers”. Bila sam blizu, ali ipak nedovoljno. Uslijedile su “Secret Meeting“, “Brainy“, “Baby, We’ll Be Fine“, “Slow Show”.
Ne mogu reći koja je pjesma izazvala najveću ludnicu među publikom, jer su sve bile predobro prihvaćene. Ipak mi se čini da je “Slow Show” mrvicu bolje prošla. Radi se o lijepoj ljubavnoj pjesmi kakve svi mi ‘gay kauboji’ volimo.
Set se nastavio sa “Squalor Victoria“, “Abel“. Ova posljednja pjesma je bila posvećena Mati Škugoru. Zatim “Wasp Nest“, “All the Wine“, “Racing like a Pro“, “Ada“, “Apartment Story“, “Daughters of the Soho“, “Fake Empire“. Navedenih 15 pjesama je proletjelo u pet minuta.
The National se vratio odsvirati jedan bis. Počeli su s “Green Gloves“, na kojoj im se pridružio i Hayden. Pjesma s dva vokala zvučala je stvarno moćno. Nakon nje su uslijedile “Mr. November“, “Virginia” i “About Today”. Ako već nisam pogodila prvu pjesmu, barem sam zadnju.
Bend je s “About Today” vjerojatno imao namjeru malo smiriti publiku. Ipak se radi o laganoj i depresivnoj pjesmi. A i nije im se više izlazilo na pozornicu. Njihova turneja je toliko nabijena da nemaju jedan slobodan dan. Nema spavanja u hotelu, autobus svaku noć oko tri ujutro vozi za drugi grad, a najčešće i drugu državu. Tako da im opraštamo što nije bilo drugog bisa.
No htjela sam spomenuti tu čudnu situaciju kad se publika tako mirnom pjesmom nije smirila, već naprotiv, podivljala. Svojim su pljeskom i plesanjem i od najsporije i najnježnije pjesme uspjeli napraviti vrlo snažnu atmosferu.
Šok Matta bio je nemali, što je njegov iskreni smiješak i pokazivao. Nakon koncerta, bend se otišao družiti s publikom, a gitarist je pohvalio playlistu, rekao je da smo odmah nakon završetka koncerta pustili jednu od njegovih najdražih pjesama i time ga baš razveselili. Naravno, kada smo pustili Arcade Fire.
foto: marko kaplan
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
