Završna večer Jazzarelle 2, u Zagrebu, bila je rezervirana za petnaest dama pod vodstvom čvrstoruke bubnjarke Sherrie Maricle, koja u jednom trenu svira bubanj a u drugom dirigra svojim The Diva Jazz Orchestrom. Sama scena izgledala je poput onih iz onih ‘prastarih’ TV snimaka velikana jazza poput Count Basieja, Woodyja Hermana, sa svim onim postoljima koja nose naziv orkestra.
Četiri članice sviraše trube u najvišem redu, podno njih tri trombonistice daju svoj obol predivnoj brass sekciji, dok su u prvom redu saksofoni, dva alta i dva tenora solirali u najfinijem izdanju koje sam ikada uživo slušao. Usporedbe radi na pamet mi pada John Coltrane, mislim da nije potrebno više reći o tome.
Za bubnjem Sherrie Maricle drži ritam, stvara groove i ne da zvuku da se rasipa. Noriko Ueda je na kontrabasu upotpunjavala zvučnu sliku šaljivog big banda. Sve je to ukomponirano sa naoko nonšalantnim solo dionicama svih ‘Diva’.
Najupečatljiviji solo nastup odsvirala je Erica von Kleis na klarinetu i to je zasigurno bio najsvjetliji moment događaja, sve dok u jednom momentu Sherrie nije na pozornicu pozvala svoj gosta i to ovim riječima: on je izuzetno uspješan, on je visok, on je crn, on je DK Ibomeka.
Tada je ogromna silueta iz mraka krenula put pozornice, neupućenom oku izgledao bi poput velikog Barryja Whitea. Tamnoputi div pustio je svoj duboki glas i otpjevao nekoliko klasika i među njima nezaobilaznu Ninu Simone, odnosno njen svjetski hit “Put A Spell On You“. Tome je zaista bilo divno posvjedočiti.
foto: t.c.
