Vjerovali ili ne, gđica Beyonce će ove jeseni proslaviti svoju desetu godišnjicu na svjetskoj glazbenoj sceni. Davne 1997, grupa Destiny’s Child je svijetu predstavila svoj prvi no. 1 hit “No, No, No”. Otada su postale najprodavanija ženska grupa u povijesti glazbe, s poštenih 50 milijuna prodanih albuma, osvojile nekoliko Grammyja i dobile svoju zvijezdu na Hollywood Walk Of Fame. No, centar grupe, glavni tekstopisac kao i glavni vokal uvijek je bila Beyonce, i to ne bez razloga.
Bili njen fan ili ne, ljepotu, talent i raspon glasa od četiri i pol oktave joj malo tko može osporiti. Kao i energične scenske nastupe, koji su samo jedan od razloga zbog kojih sam se i uputila u Milano na njen koncert.
I nisam se prevarila. Otkad je 2003. izašao njen prvi solo album “Dangerously In Love”, Beyonce je pokupila 9 Grammyja i priuštila si titulu najpopularnije pjevačice na svijetu. Njen drugi album, “B’day”, izašao u rujnu 2006., a u travnju ove godine je dočekao i svoj, sad već pomodni re-release. “B’day Deluxe edition” sadrži gotovo dvostruko više pjesama i popraćen je takozvanim video albumom, tj. DVD-om s dvanaest spotova s istog albuma. 
U milanskom Datch Forumu je talijanska bezbrižnost došla do izražaja. Ako na ulaznici piše da koncert počinje u 21 sat, deset tisuća Talijana se pojavi u pet do devet. Na njihovu žalost propustili su support act, britanskog r&b pjevača Lemara, koji je pjevao za šačicu ljudi, ali je zato pobrao velikodušan pljesak za svoje dobre vibracije i raskošne glasovne mogućnosti.
Nekoliko minuta nakon devet, svjetla su se ugasila, iz centra pozornice je počeo šikljati bijeli dim, kroz kojeg smo uz zaglušujući vrisak publike ugledali zvijezdu večeri, glavom i bradom.
Ako se pitate kako Beyonce izgleda uživo, odgovor je jednostavan: isto, ako ne i još ljepše.
“Milano, are you ready to be entertained?” upitala je Beyonce, dok se iza nje otvarao pogled na prekrasnu pozornicu. Uz glasno odobravanje publike, koncert je otpočeo bombastičnim hitom “Crazy In Love“, koji Beyonce uvijek zapečati takvim crescendom da ti pamet stane.
Nastavila je s pjesmama s albuma “B’day” – “Freakum Dress” i “Green Light“. Nakon prvog presvlačenja, redale su se “Baby Boy“, “Beautiful Liar” i “Naughty Girl“, koje su sve redom izazvale ovacije, posebice “Beautiful Liar” za vrijeme kojeg smo Shakiru, nažalost, mogli vidjeti samo na ekranu, ali su nam zato Beyonce i jedna od plesačica vjerno predočile koreografiju iz spota, izmamivši muške, a bome i ženske uzdahe.
Za vrijeme drugog presvlačenja, kao i za vrijeme ostalih, imali smo priliku čuti kratke solaže njenog izvrsnog benda Suga Mama, koji se sastoji od 10 žena, među kojima su po par bubnjarica, saksofonistica i klavijaturistica te jedna trubačica, perkusionistica, gitaristica i basistica.
Jedna od bubnjarica, Kim Thompson, inače vrsna jazz bubnjarica, prošle je ljeto sudjelovala i na Liburnia Jazz Festivalu u Opatiji.
Beyonce se vratila na binu sa zvučnom baladom “Flaws And All“, koja odudara od srcedrapateljskih prizvuka sličnih pjesama, i koju je tako čisto i iskreno interpretirala da je dolje potpisanoj, na vlastito čuđenje, skliznula suza niz obraz. Isto se minutu kasnije, dogodilo i samoj Beyonce, pa mi je odmah bilo lakše.
Nakon “Dangerously In Love“, Beyonce je ubrzala tempo i na frenetično veselje publike otpjevala medley koji se sastojao od pjesama Destiny’s Childa. Redale su se “Independent Women“, “Bootylicious“, “No, No, No“, “Bug A Boo“, “Bills, Bills, Bills“, “Cater 2 U“, “Say My Name“, “Jumpin’ Jumpin“, “Soldier” i na kraju “Survivor“, za koju se može reći da je himna te R&B grupe, ali i njene publike.
Slijedila je “Speechless“, a nakon toga je gitaristica Bee Bee publiku zapalila fantastičnim rifom vrijednim bilo kojeg heavy metal koncerta, koji je bio uvod u energičnu “Ring The Alarm” koja je završila s impresivnom plesnom točkom Beyonce i plesačica.
Beyonce na bini gori od energije, te daje svoj maksimum, iako joj je ovaj koncert bio četvrti zaredom u četiri dana.
Nakon toga nas je puhačka sekcija vratila u one dobre stare Motown dane s pjesmom “Suga Mama“, po kojoj je i bend dobio ime. U toj pjesmi, kao i idućoj “Get Me Bodied“, Beyonce je još jednom dokazala svoj moćan vokal. Da se kojim slučajem rodila četrdeset godina ranije, bez problema bi stala uz bok Arethi Franklin ili Tini Turner. Slijedila je hip-hop ritmom podcrtana “Upgrade U“, te kratki osvrti na “’03 Bonnie & Clyde“, “Check On It” i “Dreamgirls“.
Nakon za Oscara nominirane “Listen“, kemija između bine i publike je najviše došla do izražaja za vrijeme “Irreplaceable” gdje je oduševljena publika sama otpjevala gotovo polovicu pjesme, a onda ju je zajedno s Beyonce počela ispočetka.
I došlo je vrijeme za kraj. Duge, višeminutne ovacije publike i osmijesi benda, pratećih vokala i zahvale pjevačice s bine govore dovoljno sami za sebe. Nakon što ju je publika kratko zazivala, vratila SE s “Deja vu“, u kojoj se još jednom pokazala i izvrsnost benda i vokalni raspon same Beyonce. I to je bilo to.
Rijetko koji koncert danas traje dva sata, no ovaj jest. Uz neprestano oduševljenje publike, bez pada ritma i atmosfere, bilo na bini, bilo u publici, gđica Knowles nam je pokazala da zaista vlada svojim zanatom, te da u današnje vrijeme kvazi zvijezda i zvijezdica još uvijek možemo naći neosporan talent i ljubav prema svom poslu, barem što se komercijalne glazbe tiče.
Uz svu prisutnu količinu ‘one hit wondera’ i ‘wannabea’, prodavače magle nalazite na svakom koraku. Uvjeravam vas, ova mlada dama nije jedna od njih…a tek joj je 25 godina.
Izvještava: Dea Baretinčić
foto: beyonceworld.net
