U petak je u Boćarskom domu započeo treći Invazia Indoor Festival. Kako je prvi od dva dana festivala bio orijentiran na rock publiku, tako su i organizatori nastojali da za pretprodajnu ulaznicu od 100 Kn ponude respektabilan broj dobrih izvođača.
Dvojba velikog broja Zagrepčana bila je otići za 100 Kn na taj koncert ili za istu cijenu otići na TBF u Dom sportova. Gdje god da su na kraju završili, ne sumnjam da su i jedni i drugi uživali. 
Sve je počelo na katu Boćarskog doma promocijom DVD izdanja unplugged koncerta Majki koji su snimili u travnju prošle godine, te premijerom video spota “Iz sve snage” koji je montiran od isječaka sa spomenutog unplugged nastupa iz zagrebačke Tvornice kulture i isječcima iz novog filma Branka Schmidta “Metastaze”.
Glazbeni dio je počeo nastupom tri benda iz Španskog, Genetic Plant Electric, Kaucija, te svima nama dobro poznatog Antenata. Prva dva sam preskočio zbog spomenute promocije, a stigao sam oko 22 h, taman na početak nastupa Antenata. 
Nastupe meni dragog Antenata više ni ne brojim, gledao sam ih nebrojeno puta i svaki puta ista priča. Antenat je odsviravši miks repertoar sa “Subbinga” i “Karavane” i ovoga puta napravio odličnu atmosferu, te dobrano zagrijao publiku za bendove koji će kasnije uslijediti. 
Za vrijeme Antenata je konačno počeo dolaziti i malo veći broj publike, a do nastupa Letu štuka dvorana je bila više nego pristojno popunjena. Krenuli su odmah žustro, ne dopuštajući da atmosfera nijednog trenutka padne na kritičan nivo. 
Ne sjećam se točno rasporeda, no znam da su odsvirali otprilike ravnomjeran broj pjesama s prvog i drugog albuma, među njima “Glava u oblacima“, “Proteini i ugljikohidrati“, “Ulice“, “Pero Papacoder“, prilikom koje je publika eksplodirala.
Osobno ne volim sarajevske bendove, dapače, u meni su se uvijek budile negativne vibre na spomen Bijelog dugmeta, Plavog orkestra, Crvene jabuke i inih bendova, no Letu štuke su uz Zabranjeno pušenje jedan od rijetkih njihovih bendova koji mogu ‘popušiti’ i koji mi se sviđa.
Očigledno se sviđa i publici koja je zdušno i euforično uglas pjevala i stare i nove stvari. “Kredenci“, “Sunce“, “Mjesto za dvoje“, “Signali“, “Psycho“, “Tesla“, “Paranoja“, a za kraj su svi skupa otpjevali “Minimalizam“. Definitivno postoji spona između Letu štuka i zagrebačke publike, a Štuke svakim svojim nastupom potvrđuju svoj status i kvalitetu.
Letu štuke zamjenjuju još jedne Sarajlije, Zabranjeno pušenje. Davora Sučića aka Seju Seksona nisam gledao jako dugo, bilo je to prije otprilike pet godina u Makarskoj.
Jedva sam čekao da vidim bend s kojim sam započinjao svoje koketiranje s rock’n’rollom. I nisu me razočarali bez obzira što uz megahitove kao što su “Karabaja“, “Bos ili Hadžija“, “Poso, kuća, birtija“, “Pišonja i žuga“, “Možeš imat moje tijelo“, “Yugo 45” možda i mogli odsvirati “Dan republike”, “Abid” ili pokoju staru stvar.
Nisu čak svirali nijednu stvar s novog albuma “Hodi da ti čiko nešto da“, već su opržili po ‘best of’ listi – “Nedjelja kada je otišao Hase“, “Lutka sa naslovne strane“, “Stanje šoka“, “Zenica blues“. Cijelo to vrijeme Sejo je nasmijavao publiku svojim karakterističnim bosanskim humorom.
I onda, kada je atmosfera u večeri bila na vrhuncu i kada su svi očekivali nastup Majki, netko se dosjetio između nastupa Zabranjenog pušenja i Majki ubaciti zagrebački bend Tak. Nije da bend loše svira, ali ne znam kako je moguće da udarni termin dobije bend čije pjesme publika baš i ne poznaje. Bilo bi svakako primjerenije da su ih stavili među prve ili zadnje izvođače, pa tko hoće neka ih sluša. Potpuno neshvatljiv potez organizatora.
Za sam kraj su nastupile Majke, koje su tako nakon svega ipak spasile večer. Bila je to još jedna klasična rokačina, s tim da je Bare bio barem malo regularniji nego što inače bude na koncertima. Bare najavljuje, bend svira – “Krvarim od dosade“, “Grešnik“, “89“, “Fantastična vatra“, “Zbunjen i ošamućen“, “Budi ponosan“, “Iz sve snage“…
Svakako bih iskoristio prigodu pohvaliti redarsku službu koja nije bila krkanski nastrojena i jedva čekala kada će pretući nekoga iz publike, već je skupa s njima pjevala pjesme Majki. Tako smo svi skupa nastavili skakati i uglas pjevati, “Mršavi pas“, “A ti još plačeš“, “Baretov blues“, “Mene ne zanima“, te za konačni kraj “Ja sam budućnost“.
Standardno dobar nastup Majki, nadamo se da će na novom i dugo očekivanom albumu pokazati originalnost kakva ih je nekad krasila.
Bio je to festival bez biseva, s vrlo solidnom line up listom i dobro raspoloženom publikom. Nadam se da nakon svega ipak nitko nije požalio što je došao.
