Najtiražniji urbani export proizvod kojeg je Crna Gora ikada imala – umjetnik čije je ime (Antonije Pušić) manje poznato od njegovog pseudonima Rambo Amadeus Svjetski Mega Car – na sveopće oduševljenje širokoh masa i ove se godine pojavio u Zagrebu kako bi nastavio svoju mesijansku zadaću širenja pozitivne energije.
Uvijek me razveseli vijest da Rambo dolazi u Zagreb. To obično znači da je opet smislio novi način na koji će potvrditi svoju ultra-mega-super-turbo popularnost na našim prostorima, iako mu se ni s njom, izgleda, više nije lako nositi, jer se sinoć požalio kako je ‘teško bi star, a biti Svjetski Mega Car’. Osim redovitog ukazanja pred zagrebačkom publikom, ovaj koncert je imao ulogu promocije Rambovog zadnjeg albuma “Oprem dobro“. 
Međutim, taj album sinoć baš i nije nešto došao do izražaja, jer je koncert trajao samo dva sata, a ipak je trebalo odsvirati vječne hitove kao što su “Čobane, vrati se” ili “Otiš’o je svak ko valja“. “Turbo folkom” nas je Rambo poučio da je sve oko nas turbo folk, koliko god mi šutjeli o tome. Mudrih poruka nije mu nedostajao ni ostatak večeri. 
Super je to što se na svakom njegovom koncertu može nešto novo naučiti, pa bi Rambov doprinos obrazovanju hrvatske mladeži trebalo nagraditi barem uvrštavanjem njegovih pjesama u obaveznu školsku lektiru. Ostatak večeri protekao je prema već iskušanom receptu: red glazbe, red najave za slijedeću pjesmu koja se onda protegne u desetominutnu anegdotu o samoj pjesmi, red zajebancije na račun svega i svačega.
Ovaj crnogorski zabavljač nije nas niti sinoć razočarao, vjerno odigravši sve uloge koje njegove maštovite pjesme pred njega postavljaju, a najvjernije onu populističkog gurua, kojeg je publika u Boogaloou vjerno podržala već uobičajenim skandiranjem: “Rambo care, kupi nam cigare“. Uvijek spreman udovoljiti željama svojih obožavatelja, Rambo je sinoć čak odvojio nekoliko minuta za poziranje pred stotinama mobitela s ugrađenim fotoaparatima, pa je čak izveo dva skoka kako bi ga publika mogla ovjekovječiti na zaslonima svojih mobitela ‘u pokretu’.
Mislim da se Rambovi nastupi nikako ne bi mogli jednoznačno odrediti kao ‘samo’ koncerti, jer bi taj naziv, zapravo, osiromašio značenje svega onoga što se događa kada se Rambo pojavi na stageu. Nešto kao ‘ironijsko-parodijski rock tetar’ bio bi puno zahvalnji naziv.
Prvim odlaskom Cara i njegovog Mutant Dance Quarteta sa stagea, Boogaloom se prolomilo “Čobane, vrati se“, nakon čega je uslijedio (samo jedan) bis. Vjerojatno je vrlo mali broj ljudi ostao iznenađen kada se, na bisu, Rambo pojavio u bundi leopard uzorka i izveo na play-back svoju verziju “Galeba“. Za kraj nas je počastio nikad izvedenim pokušajem nekog glazbenika da istovremeno stoji s obje noge na monitoru, te tako još jednom ušao u povijest i svoju uvijek rastuću popularnost podigao na još višu razinu.
Sve u svemu, dobar show ali puno prekratak. Izgleda da ni Svjetski Mega Carevi više nisu što su nekad bili…
Foto: T.C.
Zahvaljujemo Olympusu za ustupljenu foto opremu: Olympus E-500 + objektivi 14-54mm + 50-200mm. Fotografije su objavljene u našoj foto galeriji.
