Nedjelja nije tipičan dan za koncerte, ali bogme ispadne dobro kao priprema za radni tjedan. Ljudi diljem nacije nedjeljom svetkuju Dan gospodnji, a u Močvari se prošle nedjelje svetkovao Sonic Doom, mjesečni event koji je već postao običaj za sve ljubitelje stoner metala u Zagrebu. Nedjelja je ispala skroz dobar dan za ovakav koncert, s obzirom na to da su nas s plakata pozdravljali anđeo i demon u borbi za prevlast.
Dva benda iz dvije države, Hrvatske i Švedske, bili su predstavnici stoner zvuka za tu večer. Inače, ovo je bila prva instalacija Sonic Dooma za koju je trebalo platiti upad (ulaznica 25 kn), stoga se očekivalo nešto dobro. Osim bendova, na programu je bila i slušaona stoner, hm, hitova, koji su punili Močvau prije i poslije koncerta. 
Negdje oko 22 sata klub se napunio, uglavnom uobičajenim posjetiteljima ovakvih koncerata, i prvi bend izlazi na stage. To je Bastinado iz Zagreba. Oni su već poznati ovoj publici, a ja sam do njihovog pojavljivanja bio uvjeren da sam ih gledao kao predgrupu za Chang Ffoss. Eh, malo sam pobrkao stvari, naime vokal je isti kao u Chang Ffossu, dok je ostatak postave drukčiji. Bastinado na španjolskom znači udaranje štapom, odnosno kažnjavanje udarcima štapom po stopalima.
I tako su Bastinado pošteno išibali Močvaru – više nego glasna distorzirana gitara, jak vibrirajući bas, rafali bubnjeva i vrišteći vokal. Dobro, ne skroz vrišteći, bilo je tu i melodičnosti. Režanje se izmjenjivalo s pjevanjem i dugim instrumentalnim djelovima koji su idelani za uživljavanje u duboki stoner zvuk, a publika je tako i reagirala, ionako su to prijatelji benda, kako je pjevač podsjećao između pjesama. 
Negdje pred kraj koncerta izmjenili su se na instrumentima, ali ne na neki ‘Dream Theater – oh gle, mi smo virtuozi’ način, nego čisto iz zabave. Nakon sat vremena odlične i jake svirke, ljudi su tražili još, ali bilo je vrijeme za drugi bend da počne.
Truckfighters dolaze iz Švedske, i bio je pravi ulov dovesti ih u Močvaru tu večer – da nije dopisivanja preko MySpacea, do toga ne bi došlo. Momci su došli ravno iz Italije u iznajmljenom Fiatu, a ovo im je bio zadnji koncert prije povratka u zemlju.
Ono što ih je odmah na početku koncerta učinilo drugačijima od svih ostalih bendova koji u Hrvatskoj sviraju takvu glazbu je činjenica da su ovi odmah počeli skakati čim su krenuli sa svirkom. Od početka do kraja, ovi momci su pokazali više energije od publike i mnogo bendova iz njihovog miljea.
U pjesmama su se izmjenjivali sporiji distorzirani djelovi, i melodičniji koji su podsjećali na Queens Of The Stone Age, a bend nije prestao sa skakanjem, pozivanjem publike na glavinjanje, ukratko – ovi se likovi znaju dobro zabavljati.
Osim nastupa u cjelini, najugodnije iznenađenje je bilo vrhunsko sviranje gitare dovojice gitarista (od kojih je jedan cijelo vrijeme bio bez majice, dok je drugi izgledao kao B-Real iz Cypress Hilla), koji su dokazali da osim distorzija za glavinjanje znaju svirati i fine solaže. Iz pjesme u pjesmu, nisu gubili snagu, tek povremeno se odmarajući malo sporijim stvarima i instrumentalnim prijelazima.
Što reći nego – tako se to radi, od sviranja do kontakta sa publikom. Ljudi su bili toliko zadovoljni da su tražili još, pa su se Truckfighter vratili i na bis, te svirali još pola sata. Na samom kraju koncerta, gitaristi su ‘ponudili’ svoje gitare publici, da prošetaju žicama što bi se reklo, pa je jedna cura ravno iz publike odsvirala par nota zubima (da, tako je) dok je gitarist držao gitaru. Skoro pa vulgarno, rekli bi neki, ja bi rekao da je to dokaz kako je koncert bio daleko iznad očekivanja.
Ako ste propustili ovaj koncert, propustili ste mnogo. Za ovakvu cijenu dobiti ovakvu svirku jednako je dobitku na lutriji, i mogu reći da sam ponedjeljak očekivao sa mnogo manje stresa nego inače.
Sve što treba je malo gitara i režanja i čovjek se opusti.
foto: Lea Đido
