Nakon nedavnog nastupa fantastične irske plesne skupine Lord Of The Dance u Zagrebu, u ponedjeljak nas je posjetila i druga inačica takvog plesa, Rhythm Of The Dance. Etiketirajući sami sebe da plešu ples koji se zove Riverdance (??), brojni fanovi ovog briljantnog spoja step dancea, pjesme i irske muzike su pohrlili u KC Dražena Petrovića – i ostali razočarani.
Tražeći o čemu se tu zapravo radi, koji je ustvari razlog ovakve katastrofe, hopsala sam po stranica poznatijih nam irskih plesnih grupa – Lord Of The Dance i Riverdance. Te dvije grupe svoj nastup baziraju na istim stvarima kao i Rhythm Of The Dance, no za razliku od potonjih, zaista vas ostavljaju bez daha.
Sjećam se kako sam prije nekoliko godina slučajno došla u posjed videokazete nastupa Riverdancea negdje na Broadwayju. Ostala sam zatečena njihovim pokretima, njihovom uigranošću i gracioznošću pokreta. Ta lepeza irskih običaja, od muzike preko plesa je čak i preko loše snimke na televiziji ostavila dubok utisak.
Vidjevši nedavno natpis “The Best Of Riverdance” na plakatu Rhythm Of The Dancea, pohrlila sam u Cibonu kako bih i ja bila svjedok te veličanstvene predstave. No, došavši tamo, od tog cijelog najavljenog spektakla nije bilo ništa.
Počnimo samo od same neuvježbanosti plesača. U ovakvom plesu u kojem je ključan ritam i usklađenost pokreta nogu, dok je tijelo gotovo apsolutno statično, nema mjesta kašnjenju niti stotinke sekundi. Udarci nogu u pod postaju razbacani i ne ostavljaju nikakav efekt osim povremenog kolutanja očiju u publici.
Posebno je u oči upadala mlada punašna plesačica koja je svaki put kada bi izašla na loše opremljenu pozornicu fulala barem jedan pokret. To je dokazala i u finalu, kada su ponovili isti ples dva puta – dva puta je pogriješila drastično, da je i moje oko laika savršeno ulovilo te gafove.
Ono što treba pohvaliti jest kvaliteta muzičara, kako svirača, tako i pjevača. Mlada graciozna pjevačica nas je posebno dojmila tradicionalnim irskim pjesmama poput “She Moved Through The Fair” ili “I’ll Tell Me Ma“. Njen partner, tj. jedini drugi pjevač je također izvrstan u svojim vokalnim mogućnostima, no svojim gestikulacijama i kreveljenjima nadmašuje i slavne eurovizijske pobjednike. Vjerujem da tomu mjesto nije u tradicionalnoj irskoj muzici. Mahanje rukama je sastavni dio kada se pjeva “Insieme“, ali ne i “Lanigan’s Ball“.
Nakon prvog potpuno razočaravajućeg čina, kada je publika pobjegla ubiti stres pokojom cigaretom, u hodnicima se čulo konstantno negodovanje radi ovakvog kravala. Zaista nije potrebno biti profesionalni plesač da vidite kako ovdje jednostavno nešto ne valja.
I vratimo se u sadašnjost. Čeprkajući po internetu i tražeći bar neki odgovor za to zašto je ova predstava ispala tako očajno kako jest, našla sam ju ni više ni manje nego na službenoj stranici plesne grupe Riverdance. Odgovor je zaista jednostavan. Oni upozoravaju fanove Riverdancea u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji i Crnoj Gori da se u njihovim krajevima trenutno šeće plagijatorska plesna skupina koja koristi ime Riverdance kako bi povećala prodaju karata (http://www.riverdance.com). Očigledno je kako je to samo još jedna od onih “… Of The Dance” kopija koji su odlučili iskoristiti ogromnu popularnost koju su stekle prijespomenute skupine.
Čitav svijet funkcionira tako da se grabe dobre ideje koje se tada kopiraju u nadi da nitko neće skužiti i da će se na temelju toga izvući dobar profit. Plagijatori su postala uobičajena stvar. Valjda smo osuđeni na to kada nas uglavnom izbjegavaju sve kvalitetne zvijezde. Ta zašto onda ne bismo dobijali loše kopije?
Foto: G.Č.
