Ako ste jedna od, nažalost, malobrojnih osoba koje su, kod nas, čule za beogradsku grupu Oktobar 1864, onda vas je, vjerojatno, kao i mene iznanadila vijest o njihovom gostovanju u Zagrebu. Ovo ‘njihovom’ zapravo je relativno, jer je u Zagreb došla samo jedna članica Oktobra – pjevačica Tanja Jovićević.
Oktobar 1864. nastao je 1984. godine u Beogradu, snimili su 3 albuma i jednu kompilaciju, koja je, trenutno, jedini nosač zvuka ove grupe koji se može nabaviti. Grupa se raspala za vrijeme depresivne jeseni 1991., a Tanja Jovićević nastavila je surađivati s mnogim glazbenicima kao što su Bajaga i Instruktori te Ekatarina Velika.
12 godina nakon raspada grupe Tanja je, zajedno s pratećim bendom, došla u Zagreb i donijela zvuk bijelog soula, po kojem je Oktobar bio i poznat. Svima koji su ikada čuli Tanjin glas nije nepoznato koliko je cijenjena zbog svojih vokalnih sposobnosti, a svi koji su je vidjeli kako nastupa u živo mogli su shvatiti pravo značenje izraza “uživati u glazbi”. Ja sam, eto, imala sinoć tu čast.
Ne baš brojnu (ali zato oduševljenu) publiku u KSET-u, Tanja je prvo upoznala s pjesmama koje su se redovito nalazile na njezinom solo repertoaru nakon raspada grupe. Mješavina funka, soula i gospela praćena Tanjinim glasom zagrijala je prisutne za drugi dio večeri zbog kojeg je većina i došla u KSET. Stare pjesme Oktobra 1864. samo su još jednom podsjetile da se dobra glazba ne zaboravlja, bez obzira na to koliko je rijetko imamo prilike čuti. U meni su sve te pjesme izazvale želju da slijedeći koncert u Zagrebu Oktobar održi “u punom sastavu” svirajući nove pjesme koje će za 12 i više godina mlađim generacijama značiti ono što su nama danas “Jutro”, “Crni ples” ili “Muzika noći”.
Ako vas je svojevremeno oduševljavala Ekatarina Velika, ali ste osamdesete ipak uspjeli preživjeti bez Oktobra, vrijeme je da se potrudite. Sigurno znate nekoga tko u svojoj zbirci muzike njihovu čuva na počasnom mjestu.
