Good Vibrations: Chui + Mangroove + Kozmodrum
Tri benda poprilično sličnog žanrovskog određenja u jednoj večeri dijele istu pozornicu.
Svatko tko je uperio svoj pogled prema njoj primijetio je da su neki
članovi konstanta večeri, a uzimajući u obzir sve glazbenike koji su
prodefilirali njom gledatelji su mogli shvatiti da se radi o teškašima
čija je glazbena kvaliteta u gabaritima naše zemlje neupitna.
Mangroove, Chui i Kozmodrum logična su kombinacija koja je na sinoćnjem Good Vibrationsu zasjala u svom punom sjaju. Unatoč tome što je publika bila podosta rezervirana i tek se na kraju opustila, glazbenici se nisu štedjeli.
Nešto prije 22 sata na pozornicu dolazi Mangroove. Ovaj neo soul bend s mrvicom acida i rafiniranim jazz elementima pod dirigentskom palicom Tonija Starešinića otvorio je večer pjesmom “Sami”. Vokalna snaga Željke Veverec bila je u prvom planu kao i njena igra na tereminu koji se lijepo uklapao u bendovu zvučnu kulisu. Kada ritam benda drži Edi Grubišić Cipal, koji je uz Janka Novoselića jedan od ponajboljih domaćih bubnjara i Tomi Novak na basu teško je ne ostati impresioniran onime što Mangroove može ponuditi. 
Željkin topli i baršunasti vokal naslanjao se na Tonijeve melodije koje su slušatelja tjerale na ples. Organski zvuk koji Mangroove ima u sebi prvenstveno se naslanja na funk dionice bubnja i basa koje stvaraju plesni ritam, a Željkina unesenost u pjesmu uz dašak melankolije u tekstu gradi jednu zvučnu kulisu koja je popunjena elektronskim zvukovima i synth finesama majstora Starešinića. Mangroove je bend čiji se stil može smjestiti između onoga što su nudili The Bastardzi i dobri stari Mayalesi, samo na jednoj boljoj razini i šteta da ovakav bend rijetko nastupa jer njihova glazba osvaja nevjerojatnom lakoćom.
Chui je večer otvorio temom iz Terminatora. Saksofonističke dionice Jocića bile su na tragu onih Alberta Aylera kada se uzme u obzir koliko su djelovale hipnotizirajuće. Ritam mašina, Novoselić, držao je pozornost okupljenih, a psihodelične melodije koje je je servirao Starešinić rezultirale su eksplozijom zvukova u pojedinim trenucima koncerta.
S albumom godine iza sebe Chui niti u jednom trenutku nije djelovao pretencionzo, već naprotiv, uigrano i samouvjereno s osmijehom na licu igrali su se s glazbenim materijalom i dopustili si da iz njega izvuku najbolje i pritom se dobro zabave te slušatelja odvedu na jedno glazbeno putovanje žanrovskom fuzijom koja je varirala od free jazza do progresive.
Kraj večeri pripao je Kozmodrumu. Elvs Penava, Ivan Kapec, Goran Delač, Hrvoje Galler i Janko Novoselić kompaktan su tim koji je glazbenim finesama, moduliranjem zvukova živih instrumenata privukao moju pažnju još na Gričevanju.
Virtuoznost Novoselića poklapa se s minimalizmom ostatka benda. Kombiniranjem elemenata junglea, dubstepa i housea aranžmani njihovih skladbi zvuče bogato, a tome pridonosi i pokoji glazbeni detalj gitare i klavijatura. Novoselić nema problema da se prebaci iz sporohodnih Chuievih aranžmana u brzinu više koju ima Kozmodrum i čitavo vrijeme bude zaigran prilikom stvaranja različitih ritmičkih podloga. Publiku su uspjeli natjerati na ples, vratili su se na bis, a “Sirup People” je apsolutni hit koji možda najbolje objedinjuje sve glazbene elemente koje Kozmodrum njeguje.
U konačnici, Vintage je bio ispunjen i nisam dobio dojam da su se u njemu sinoć našli slučajni prolaznici. Zamjerka ide publici koja je više vremena bila statična i djelovala nezainteresirano unatoč tome što je naglasak čitave večeri bio na plesnim ritmovima. Bilo bi lijepo kada bi se u skorije vrijeme ova trojka bendova ponovno našla na istoj pozornici i ponovno stvorila glazbenu magiju koja bi bila jednako snažna kao i sinoć.
