I ovu subotu, 05.03., klub Kocka u Splitu je za svoje posjetitelje organizirao neku vrst spektakla. U 14 sati otvoren je prvi hrvatski indoor skate park, a u 21 sat sam klub otvara svoja vrata za sve one koji žele nazočiti koncertu, s Edom Maajkom u glavnoj ulozi. No naravno ne treba zanemariti sporedne aktere, odličnu predgrupu ST!llness koja će (ako je suditi po onome što smo tada čuli) jednoga dana zasigurno konkurirati za glavnu ulogu.
Nakon šta je publika zagrijana, 20min iza ponoći siže nam i Edo! S njim se na stage penju simpatični Frenkie i još simpatičniji Leksaurini. Odjednom, čitava Kocka bila je na nogama (to doslovno mislim, jer sjedaćih mjesta ni nema). Povika, urlika i vrištanja u svakom smislu nije nedostajalo. Pri samom početku koncerta malo smo ‘zapržili’ te se zapitali ‘jesmo’l sami’, a nastavlja se istim intezitetom obuhvačajući pjesme s Edina oba albuma, “Slušaj mater” i “No Sikiriki”.
S ‘ove’ i ‘one’ strane stagea svi skaču, plešu i pjevaju, a moram priznati da sam bila ugodno iznenađena brojem ljudi koji zna napamet većinu pjesama. To su pjesme od kojih prolaze trnci, na koje će rijetko tko ostati ravnodušan i s kojima se većina može poistovjetiti. Pogotovo kad se izreče naglas koja dobru istinu poput one: “ne znam dal pare čovjeka kvare, al znam ih puno bez para, pokvareni su do jaja“. Hrvatski hip-hoperi bježe od narodne i zabavljačke glazbe, dok Edo Maajka to koristi, poboljšava te uz ironijski odmak pretvara u pravi hit.
Slušati Edu Maajku slično je kao da ste uplatili aranžman laganog upoznavanja cijelog kraja odakle on potječe. Edo voli dobru zabavu, dobru glazbu i dobro popit – baš kao i posjetitelji njegovih koncerata. Utjelovljuje dobar duh bosanskog naroda, te širi pozitivne vibracije gdje god se zatekao. Tako je bilo i ove subote na koncertu… Nakon puna 2 sata, koncert se privodi kraju, Edo & co. se vraćaju na bis, bacamo zadnju čagicu uz zvuke “No sikiriki, a Edo izjavljuje: “Klub Kocka mi je odsad najdraži klub u gradu“. Više i nije tako trulo u gradu Splitu, čim smo uspjeli doživiti 4 dobra koncerta u svega 10 dana (Massimo, Elemental, TBF i Edo Maajka).
Sve do nedavno sam govorila kako ovom gradu treba neki klub poput zagrebačke Močvare. Nastavi li ovaj klub s ovakvim radom, mislim da će ubrzo ljudi u Zagrebu početi govoriti kako njima treba klub poput Kocke. Dobar glas nadaleko se čuje! A još kad bi se i razglas malo poboljšao pa da se koncert bolje čuje…
